Na dvanaestu godišnjicu nezavisnosti, stečene na referendumu održanom 21. maja 2006. godine, svi parametri koji čine jednu državu — teritorija, stanovništvo i suverenost — ukazuju da je država Crna Gora sve slabija, tvrdi u intervjuu za Sputnjik Aleksandar Aleksić, bivši gradonačelnik Cetinja i geopolitički analitičar.
Kakav je položaj Crne Gore 12 godina od sticanja nezavisnosti?
Crna Gora se nalazi u položaju koji najbolje može odrediti sintagma Republika Titograd. Kontinuitet razaranja svih vrijednosti, podijeljenost društva, organizovani kriminal i korupcija predstavljaju osnovne alate kojima američka ambasada upravlja svojom tvorevinom. Glave koje se kotrljaju ulicama postale su “najnormalniji” prizori sa naslovnih strana medija koje kontrolišu dvije porodice koje su podijelile monopole. S jedne strane to je višedecenijska vladavina porodice Đukanović, a s druge – višedecenijsko upravljanje opozicijom od strane porodice Miodraga Perovića. Jedna porodica je zadužena da upravlja ljudskim resursima, kvaziinstitucijama i ogromnim procentom tokova novca, a druga da ruši bilo kakvu organizacionu mogućnost stvaranja alternative postojećem sistemu koji bi mogao porušiti Republiku Titograd i osloboditi Crnu Goru. Naravno, druga porodica to radi uz interes, u mnogo manjem, ali za nesrećne crnogorske prilike jako velikom vlasničkom učešću u tržištu kapitala. Jedna bez druge ne mogu politički opstati. Hapšenja i sudski procesi služe da se sa vinovnicima pljački, razaranja, ubistava, pregovara o njihovoj nekažnjivosti. Zločinci i lopovi znaju sudsku praksu. Oni u svojim radnjama polaze od tog znanja. A to je isti čvor u koji je svezano društvo još od kraja Drugog svjetskog rata.
Da li je Crna Gora sada više ili manje suverena u odnosu na 2006. godinu?
Kada govorimo o bilo kojoj državi onda je dovoljno zagledati se samo u njene tri komponente: stanovništvo, teritoriju i suverenost. Svi parametri pokazuju da je u svim ovim komponentama država sve slabija i slabija. Stanovništvo izumire, postaje sve starije, visokoobrazovani masovno odlaze, porodica se kao osnovna komponenta društva sposobna da ga obnovi – razbija. Stanovništvom se upravlja na način da ne proizvodi gotovo ništa. Izvoz je u ekonomskom smislu omča prebačena preko vrata Republike Titograd. Spoljni dug od 2006. do danas porastao je preko 400%. Masovna nezaposlenost stvara ogroman pritisak, posebno među visoko obrazovanim mladim ljudima koji umjesto da rade i stvaraju za svoje porodice, žive od penzija svojih roditelja. Teritorija je uređena na način da u susjednim državama postoje snažne političke grupacije koje osporavaju granicu, sa Hrvatskom na Prevlaci; sa Bosnom i Hercegovinom na Sutorini; dok sa Srbijom granicu osporava Amerika. Uz sve ovo valja sačekati da vidimo da li će ambasada SAD odlučiti da se i ove godine izbor za mis Albanije održi u Ulcinju. Suverenost vlasti u nekoj državi ogleda se u njenoj suprematiji prema svim drugim vlastima unutar te države, kao i u nezavisnosti pri obavljanju svoje interne misije i svoje funkcije u međunarodnoj areni. Suverena vlast države je izvorna – originalna, i ne izvodi se ni iz kakve druge vlasti. U našoj maloj domovini od države veću vlast ima ulica, veću vlast ima NATO, a najveću vlast ima neznanje, podlosti i slabosti njene kvazielite ogrezle u nepotizmu koji se isključivo ispoljava u tjeranju talenata. Zemljom upravlja NATO, a političke kornjače koje učestvuju u izbornom teatru uvjerene da nikada neće doći dan kada će se zagrcnuti u sopstvenoj krvi, samo su paravan iza koga se skriva vrhovna moć u regionu.
Continue reading “Političke kornjače su uvjerene da nikada neće doći dan kada će se zagrcnuti u sopstvenoj krvi” →