You are currently browsing the category archive for the ‘MONTENEGRO’ category.


Izvor: Sputnjik

Aleksandar AleksicSpoljnopolitički odbor američkog Senata jednoglasno je ove nedelje odobrio ratifikaciju Protokola o pristupanju Crne Gore NATO-u, čime saga oko uvlačenja te zemlje u tu alijansu ulazi u svoju završnu fazu. Protokol je od danas na dnevnom redu zasedanja američkog Senata, ali se još ne zna kada će se senatori o njemu izjašnjavati. Da bi Protokol bio ratifikovan, potrebno je da za njega glasa dvotrećinska većina od 100 senatora.

Okolnost koja je sve vrijeme zaista bila neobična jeste da čitava procedura oko uvlačenja Crne Gore u NATO prolazi u atmosferi neuobičajenog presinga i urgentnosti, a posebno usled činjenice da donošenje značajnih političkih odluka u periodu tranzicije vlasti nije u duhu dobrih običaja američkog političkog života. U Americi je očigledno na sceni sukob elita, a da događaji u SAD nedvosmisleno potvrđuju da je odlazeća administracija povukla „seriju poteza koji su u najmanju ruku nekorektni prema izabranom predsjedniku Trampu“, mišljenja je i sagovornik Sputnjika, politički analitičar Aleksandar Aleksić.

Read the rest of this entry »

Izvor: SputnjikAleksandar Aleksic

Ishod krize u Crnoj Gori direktno zavisi kakva će biti nova politika Sjedinjenih Američkih Država u regionu. Odluku o tome kuda ide Crna Gora i da li će zaista sledeće godine postati član NATO-a, ne zavisi od volje Đukanovića, već od politike podijeljene bezbjednosti u Evropi koja se donosi za „Velikim stolom“, kaže Aleksić.

Crna Gora nalazi se u dubokoj političkoj krizi, a čini se da su minuli izbori samo dodatno pojačali tenzije i produbili nepovjerenje u društvu. Šta je, po Vašem mišljenju, ključni uzrok takvog stanja u Crnoj Gori i kakave sve ishode možemo očekivati?

— Dubina krize je tačno onolika koliko je društvo oštro podijeljeno. Glavna linija podjele odnosi se na ključnu politiku koja se vodi u Crnoj Gori, a kojoj su u oktobarskim izborima svi negirali značaj, a negiranje najviše odgovaralo Ambasadi SAD u Crnoj Gori. To je politika uvlačenja „Republike Titograd“ u NATO pakt protivno volji više od dve trećine punoljetnih građana. Sa jedne strane vlast DPS-a (Savez komunista koji je početkom devedesetih promijenio naziv, a zadržao kompletnu imovinu, logistiku i ministarstva sile) vodila je kampanju odbrane države, odnosno sopstvene vlasti, a protivnici vlasti imali fokus na jednu jedinu političku figuru za kojom suštinski blijedi geopolitička regionalna potreba. Ishod krize direktno zavisi od toga kakva će biti nova politika SAD u regionu. Glavne igrače koji proizvode krizu u Crnoj Gori kontroliše Amerika i iz dana u dan preuzima sve veću kontrolu nad ministarstvima sile. Ulaskom u NATO kontrola postaje potpuna i zemlja gubi suverenitet.

Read the rest of this entry »

Izvor: Disput.me

Aleksandar AleksicDuboko sam ubijeđen da samo pojedinac može vratiti nadu. Pojedinac koji stalno uči i radi na sebi. Pojedinac kome se principijelnost, patriotizam, karakter i lojalnost neće mjeriti novcem. Pojedinac koji će tražiti istog takvog pojedinca i sa njim se povezati u strateški i neraskidiv savez zbog interesa da im obojici bude bolje, a da će to dobro biti dio kolektivnog dobra. U konačnici pojedinac koji će biti slobodan.

D: Šta se dešava u Crnoj Gori? Mišljenja domaćih centara politike, ali i stranih, o ovoj temi su veoma oprečna. Čemu smo poslednjih dana prisustvovali?

Aleksić: Kako su dani šatorskog naselja odmicali tako ih je vrijeme svelo na nekoliko desetina ljudi. Ključni moleban odnosio se na predsjednika Skupštine koji je pozivan da se pridruži protestima. Za to vrijeme lideri pod šatorima razvlačili su pečene svinje „bijesni“ na javni servis koji su nazivali pogrdnim imenima i pozivali na bojkot istog, dok su njihovi supružnici uredno na TVCG promovisali svoj društveni aktivizam. Bio je to idealan način da glasače onih koji protestuju dovode svjesno u zabludu. Oni to nisu radili slučajno. Ako je kojim slučajem Krivokapić tih dana usnio da bi i on mogao zaleći pod šator, ta opcija je pokrivena dolaskom Mitropolita Amfilohija. Rezultat je bio taj da su izvještaji koji su pisani po ambasadama u Podgorici mogli poslužiti jedino za političko ismijavanje. Očigledno je da to nije bio cilj protesta. Skup koji se gasi u polupraznom šatorskom naselju po riječima bivšeg šefa ANB „neko je reinkarnirao“ odlukom da komunalne gradske službe uz asistenciju policije uklone šatore. Ni to nije urađeno slučajno. Read the rest of this entry »

Srpske novine su naprasno prekinule polemiku sa mnom. Nijesu mi dale da odgovorim na zadnji članak Raja Vojinovića.

“Manastirska pamet” nema nikakav valjani razlog da a priori odbije saradnju Srba i Crnogoraca pa očajnički pokušava naći kakav takav izgovor. Sa svakim pokušajem upada dublje i dublje u kontradikcije koje je sve teže objasniti sopstvenoj publici. Zato je valjalo prekinuti polemiku.

Vojinović je popravio ton. To je za pohvalu. Svejedno je njegov odgovor skup kontradikcija i apsurda. Počeću sa njegovom tezom da su Srbi tradicionalno rasrbljavani u Crnoj Gori. To nijedan crnogorski vladar nije radio, a kralj Nikola, najdugovječniji među njima, je učino neviđeni napor, sa prilično uspjeha, da od Crnogoraca napravi političke Srbe.

Nije manje apsurdna teza da na Cetinju nije bilo bilo kakvih civilizacijskih vrijednosti. To je refleks stare teze: “Ta šaka jada koja zna jedino da ratuje.” Logika “šake jada” odzvanja u kompletnom Vojinovićevom odgovoru. Ne pomaže ni to što je na početku polemike Vukić, naravno preskačući kralja Nikolu, pomenuo velike srpske duhove sa Cetinja koji su ujedno bili crnogorski vladari. Bilo bi zanimljivo da čujemo njihov odgovor na pitanje kako recimo Njegoša mogu smatrati najvećim srpskim pjesnikom ako na Cetinju nije bilo kulturnih i cvilizacijskih tekovina?

A tek naslov Vojinovićevog teksta – Nemoć cetinjske državotvornosti. Doduše, to je godinama bilo ključno opravdanje za izdaju 1916. Cetinjska državotvornost je bila nemoćna pa joj je zato bilo opravdnao zabiti nož u leđa u ratu. Ako kažete da je bila tako nemoćna zašto je onda trebalo tako mučki ubiti?

Zamislite da je recimo naslov bio “Nemoć crnogorske državnosti”? Jasno je, to bi bilo u duhu “iskrenog” priznanja Crnogoraca koje “manastirska pamet” od nedavno propovijeda. Očigledno je u naslovu progovorio iz srca. Crnogorce smatra poluabortivnim rezultatom cetinjske državnosti. A cetinjsku državnost ne smatra crnogorskom nego inferiornim oblikom srpske. Ona, zbog svoje inferiornosti, mora ustupiti mjesto superiornoj beogradskoj. Pritom, naravno, treba pljunuti na sve sopstveno, to jest crnogorsko. Ako neće to milom da uradi, a ja ne znam ko bi to mogao milom uraditi, onda mora silom. Ako treba i mučki kao 1916. Vojinoviću, kao i svim pristalicama tog agresivnog nonsensa, ne mogu da padnu na pamet riječi integrisati, sarđivati itd. Nasljeđe pašićevsko-pešićevske politike je još uvijek sveprisutno.

Ipak, kruna kontradikcija “manastirske pameti” je odustajanje od nadsrpstva. Ne definiše se doduše što je to nadsrpstvo. Vjerovatno bi protivnici te ideje upotrijebili termin velikosrpstvo, a pristalice svesrpstvo. Sama izjava da se odustaje od nadsrpstva zvuči ne samo hrabra nego i kao radikalno nova. Ali i to je samo na izgled.

Odustajanjem od nadsrpstva treba da se diskredituje kralj Nikola. Stara priča da je kralj izadao 1916-te ne ide. Ne ide jer su se prilike promijenile. Kralj Nikola se politički osjećao Srbinom. Vidio je prosperitet u zajedničkoj državi svih balkanskih pravoslavnih Slovena. Jasno etnički je bio Crnogorac. Nešto slično kao jugoslovenstvo. Mnogi Srbi i Crnogorci su se osjećali politički Jugoslovenima. Željeli su zajedničku državu. To ih naravno nije sprečavalo da ostanu Srbi i Crnogorci. Raspad Jugoslavije je to učinio očiglednim.

Ali političko srpstvo Beograda nije bilo isto kao političko srpstvo kralja Nikole. Za Beograd je ujedinjenje Srbije i Crne Gore značilo proširenje Srbije i ništa više. Zato je došlo i do one izdaje 1916. Ovo je manje više danas svakome poznato jer su razgrnute debele naslage laži o kralju Nikoli. I to je problem za “manastirsku pamet”. Tu je problem, kako održati mit o kralju Nikoli kao izdajniku, kad je bio najiskreniji mogući politički Srbin. Iznad svega, kako to objasniti sopstevnoj publici? Upravo to pokušava da se postigne navodnim odbacivanjem nadsrpsta. To je poruka: “Jeste kralj Nikola bio nadsrbin, ali mi ne priznajemo nadsrpstvo. Samim tim kralj je protivnik srpstva jer je mutio vodu.”

Da je “manastirska pamet” iskrena u odbacivanju nadsrpstva odnosno u priznanju Crnogoraca onda bi preispitala što je SPC. Je li SPC srpska ili nadsrpska? Ako je srpska onda se postavlja pitanje kojim pravom “manastirska pamet” sjedi na tronu crnogorskih vladika. Ali pošto je ona do srži nadsrpska onda se na tom tronu osjeća, ne kao uzurpatorska, nego kao svoja na svome. Naravno nas Crnogorce, koje ona navodno iskreno priznaje, ništa i ne pita. Hoće li ikad shvatiti da je takvo stanje neodrživo?

Vojinovićev ton se popravio, ali je poruka ista: “S uživanjem ćemo pratiti totalno posrnuće Crnogoraca i Crne Gore, jer nijeste htjeli da budete Srbi. S tim posrnućem ćete vi mnogo više izgubiti nego mi. Kad se proces dovede do kraja nećete imati kud nego da postanete Srbi. Ono što nijesmo uspjeli 1916. do 1920. uspjećemo tada.”

Upravo su to razlozi zbog kojih treba odbiti savaku pomisao na saradnju, traženje kompromisa, poreći postojanje niza preliva u osjećanju kod građana Crne Gore. Od onih koji se osjećaju Srbima bez ostatka do onih koji se osjećaju Crnogorcima bez ostatka. Polemiku sa mnom treba naprasno prekinuti jer ona pokazuje apsurdnost te pozicije.

Koliko god se tvrdoglavili, ja ipak ne gubim nadu. Ako ne sada, a onda drugom prilikom. Do dijaloga i saradnje mora doći. Stvari su jednostavne, druge alternative ne postoji.

Encyclopædia Britannica

In History, December 28
Britannica1065: West- minster Abbey opened. Westminster Abbey, a London church, was consecrated and opened this day by Edward the Confessor. It became the site of coronations and other ceremonies of national significance in England. The present-day church, replaced in 1245, stands just west of the Houses of Parliament in the Greater London borough of Westminster.

Riječi

April 2017
M T W T F S S
« Jan    
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930

Broj posjeta stranicama:

  • 166,447 hits

Profile, Network & E-mail

Aleksic Wordpress's Facebook profile

E-mail

%d bloggers like this: