Opozicija u civilu

Nije prošlo mnogo, a opozicija je ponovo odigrala onako kako najviše odgovara šestodecenijskoj vladavini partije na vlasti. Zemlje regiona se pripremaju da obilježe dvadesetogodišnjicu uvođenja višestranačja i pada berlinskog Zida jedino kod nas vlast ni jednom nije promijenjena, jedino kod nas isti donose ključne odluke – do konačne propasti u kojoj ćemo ostati bez svih resursa, svedeni na viziju Veselina Vukotića.

Ako manje od jednog procenta građana Crne Gore kontroliše bukvalno sve u državi postavlja se logično pitanje kako im to dozvoljava 99% preostalih, koji su u najvećem procentu osiromašeni bez obzira kojoj partijskoj, vjerskoj ili nacionalnoj zajednici pripadali. U čemu je kvaka? Pitanje posebno dobija na težini kada se zna da svaki građanin ima pravo na jedan glas. Dakle, izbori bi trebali predstavljati prirodan način da ovih manje od 1% na izborima budu i bukvalno očišćeni?

Razum nam nalaže da se zapitamo zašto se to ne dešava već punih 20 godina. Ako toliko dugo mogu da nas lažu, moramo se zapitati da li je takav izborni sistem i takve opozicione partije koje na njega pristaju u stvari glavno oružje kojim se sistem legitimiše i u očima međunarodne javnosti predstavlja kao demokratski. Podrška koju u tom smislu režim ima od opozicije neprocjenjiva je i samo na prvi pogled neshvatljiva. U Crnoj Gori definicije ne važe, pa tako ni definicija opozicije.

Najnovija dešavanja oko ideje bojkota izbornog procesa i institucija od strane opozicije i njena ubitačna manipulacija svjedoči najbolje u prilog ovoj tezi. Kako je opozicija i ovoga puta odigrala u korist mafije koja vlada danas je potpuno jasno. Prvo je na Žabljaku opozicija zbrisana. Izbori su organizovani između par rođaka (Šljivančanin). Partije koje u tom gradu uopšte nemaju svoje odbore šutke su sve posmatrale iz Podgorice, a one koje imaju odbore gurnule su ljude u političku igranku. Rezultat je poznat. Nakon Žabljaka dominantna tema postao je totalni bojkot.

Pošto su opozicione partije skontale da očajni građani nemaju ka čemu pogledati kao realnoj političkoj odluci koja ima snagu počeli su se lagano okretati ovoj ideji. Sve je započelo sa Kotorom. Bombastične najave kvazilidera opozicije koji obožavaju da se slikaju u teatru naših apsurda, pod tepih su gurale, (ali nikad sahranile i raščerečile) zvaničan stav medijskog antiratnog tajkuna Miodraga Perovića da Đukanovića treba ponovo popravljati!? Bijela knjiga kriminala koja je osvojila izbore na Žabljaku kao i svuda po Crnoj Gori uostalom, sada je konačno stavljena ispred besmislenih izbora. Odluka je pala, ide se na bojkot kotorskih izbora. Vlast je ostala bez rješenja. Morala je iz svojih redova kandidovati nekoga i to su uradili.

Umjesto da u tom trenutku kompletna opozicija da vjetar u leđa bojkotu i napusti republički parlament SNP izlazi sa stavom, i to samo par dana pred iste te lokalne izbore, koji glasi: „Razlog nelegitimnosti kotorskih izbora leži u nepostojanju političke volje vladajuće većine, i njenoj nespremnosti da promijeni dvije rečenice u članovima 1. i 3. Zakona o izboru predsjednika opštine“.

Srušena brda Boke u more, skraćivanje zaliva, bijele knjige kriminala, tone droge, skori procesi u Bariju… Ništa od svega, SNP samo zanimaju dvije rečenice. Ostatak „jedinstvene“ parlamentarne opozicije PZP i NOVA ovu očiglednu podršku SNP-a vladajućoj garnituri prećutale su… Bavili su se Milošem Bešićem, Darmanovićevim pulenom kakvih je oko Darmanovića u svakom trenutku na desetine spremnih da hitro skoče u po dana i u po noći i odmijene Bešića.

Što je opozicija najavila kao bojkot kotorskih izbora – aktivan bojkot. Krilatica “aktivan bojkot” značila je da pokažu kako su toboš bolji od ovih koji bojkotuju, ali su kao, neaktivni. Da nije tužno bilo bi smiješno. Pošto su sve opozicione glasače prevarili da će aktivno bojkotovati bilo bi dobro da onima koji su pomislili da je taj aktivan bojkot možda i dobar odgovore na sljedeća pitanja: koliko su propagandnog materjala podijelili? Koliko su TV i radijskih spotova snimili u pravcu kampanje aktivnog bojkota? Na kojim se kotorskim stanicama emitovala, u kom iznosu sekundi? Itd…

Što se, međutim, desilo sa njihovim aktivnim bojkotom? Aktivisti i šefovi partija koje su, kao, za bojkot (DC), aktivno “kao građani” pomagali su kandidatu vladajuće koalicije u kampanji! „Moramo se svi pogledati u oči i ako treba izviniti i oprostiti jedni drugima“ – bile su riječi Emina Durakovića bivšeg poslanika PZP i danas jednog od šefova Demokratskog centra. Ovo je trebalo da znači da je njihova partija za bojkot i kako reče, „pravi zamajac (bojkotu) može da se dobije na Cetinje“. Ovo je bila priča za novine. Na terenu je bila puna podrška režimskom kandidatu koji se zahvalio članovima Demokratskog centra u Kotoru, koji u njegovoj kampanji, kako je kazao, „intenzivno učestvuju kao grupa građana“!?

Ovakve beskrupulozne manipulacije na koje svi pristaju dokazuju po ko zna koji put da opozicija nije ništa drugo do produžena ruka mafije u njenom konačnom cilju vladanja, pored prirodnih i svim ljudskim resursima Crne Gore! Monstruozno!

Kako bi se građani što je moguće više zbunili, snaga poruke bojkota izbora i institucija stavljena u 16. plan! Na red je došlo Certinje. Kada je vlast vidjela da se preko bivših liberala ne može uraditi ništa, skinuli su sa čiviluka lokalni SNP. Partija koja je po nalogu DPS-a 2004. glat predala istom sve opozicione gradove koje je držala sa LSCG-om, lažno pravdajući to moralnom obavezom zbog sramne rasprodaje Trstena, ponovo se stavila na raspolaganje.

Dakle, pored eventualno nekoliko pridruženih bivših kupljenih liberala i dvije režimske stranke SDP i DPS za Cetinje su ipak morali da uključe i SNP, partiju koja na svim cetinjskim izborima ima manje glasača nego što je bilo gimnazijalaca koji su protestovali zbog izbora direktora. Krenuli su citati šefa lokalnog SNP-a, sve iz „Bijele knjige kriminala“.

“Vjerujem da će SNP učestvovati na izborima, jer nema razloga da tako ne bude” poručivao je lokalni SNP! Bijela knjiga, mafija, droga, tone, duvanska mafija, Duško Jovanović, itd… sve zaboravljeno. A onda je Čavor omaškom iskreno iznio suštinu: “Mi smo dali podršku DPS-u kad god je u pitanju bio interes Cetinja!” Ovu toplu vodu otkrio je samo onima koji ne prate kako podigravaju jedni drugima već punu deceniju, od kad su se prepolovili i od kad ih je prvo u svoje dvorište u Beogradu prigrlio DOS da bi zajedničkim snagama isporučili Miloševića. Onda je na red došao posao sa Đukanovićem sa kojim su udarnički gradili referendumsku Sivu zonu, pa onda Marović sa kojim su gradili Zavalu i Avalu.

Ostatak opozicije i dalje ćuti.

Biće da Medojević ozbiljno vaga kada će Srđan Milić da prelomi. Iz Milićevih usta, međutim, danas možete čuti i kako SNP nikada nije pominjao bojkot. U to ime PzP je spremao džentlmenski sporazum sa SNP-om za Mojkovac. Po riječima Medojevića, pored toga što je on za bojkot još od prije Velikog praska (koji se desio prije oko 15 milijardi godina), Pokret za promjene je još ranije odlučio da bojkotuje sve nedemokratske izbore, ali su htjeli da „ispoštuju SNP“ i da se pojave na mojkovačkim izborima!?

Ima li ovoj igranci kraja?

Koje nam događaje za to vrijeme medijski proizvodi političko okruženje Miodraga Perovića preko Vijesti i Slobodne Evrope? Milan Popović se pojavljuje kao tumač ideje bojkota predlažući „mapu puta“ koja predstavlja „siguran, brz i pozitivan izlazak, iz aktuelne krizne odnosno krimi-situacije, razvodnjavajući stvar pričom o vladi u sijenci, kao da nije sve mrkli mrak, a u njemu bojkot jedina upaljena svijeća.

Umjesto da se predloži promptno napuštanje svih krimi-institucija, koje su nas dovele u krimi-situacije, Popović navija za vladu u sjenci. Vladu poznatih mudrica, među kojima je do juče bio i savjetnik Ranka Krivokapića premudri Nikolaidis, a koja bi nam solila pamet sa svojih naučno fantastičnih visina i dokazivala da je mudrija od vlade van sjenke, dok političko podzemlje ne uspije da se konsoliduje i potrguje i izpregovara sa kime će se praviti novo zdravo jezgro „očuvane, osvojene, državnosti“ Crne Gore. Vjerovatno bi ta vlada iz sjenke danima razmatrala što je Šelzi mislio kada je rekao da je Đukanovića jedino imunitet spasio od onoga što ga neminovno čeka kad se Crna Gora defeudalizuje.

Rezultat je da se čista situacija bojkota i napuštanja institucija pretvorila u razvodnjeni politički mulj kroz koji je uvijek najbolje plivao onaj koji je prao ratni kapital Radovana Karadžića i njegovog brata Luke preko svoje banke. A sve u ime borbe za nezavisnu Crnu Goru. Raduje me i pozdravljam pisanje Filipa Kovačevića koji je filigranski nacrtao stvarnost i podržao jedini mogući način da se izađe iz političkog živog blata: „Bojkot svih izbora i bojkot svih političkih institucija na svim nivoima. Odbijanjem učešća u procesima koji i prije nego što su otpočeli imaju jasno zacrtane pobjednike i gubitnike osvaja se prijeko potrebno političko-moralna dimenzija za izgradnju novih vrijednosti, za nove početke i za drugačije, nekorumpirane institucije. Bojkotom se cijeli sistem na kome počiva nihilizam moći obesmišljava jer je bojkot utemeljen u političkom prostoru koga taj sistem ne zna kako da kontroliše.“

Svaki dan odlaganja ključnih odluka koje se moraju donijeti Crnu Goru udaljava od kvalitetnijeg života njenih građana, od slobodnog društva, od društva koje će se konačno iščupati iz ralja Veselina Vukotića i ostalih demagoga i zaštitnika Prve familije.

Prije par dana u razgovoru sa jednim prijateljem pominjali smo nova obraćanja javnosti šefa Univerziteta Donja Gorica koji često voli citirati Bernarda Šoa, „Kamen bačen u blato ne diže talase“. Ova ključna doktrina gurua crnogorske ekonomije Veselina Napoleonova Vukotića pokušava zamijeniti ulogu proizvođača blata i bacača kamena. Moj prijatelj je tom prilikom primijetio da ništa tu nije čudno, zato što kreatoru crnogorskog blata samo rijetki oponiraju „potpuno svjesno svo kamenje se prekotrljalo, a blato je postalo kaljuga, i još gore, i još infektivnije“ rekao je. Ja nemam što da dodam.

I prođoše kotorski izbori. Građani su se probudili i shvatili da nova era sa ovakvom opozicijom u stvari nikada i neće početi. Desilo se najgore. Njihov bijes, bunt i energija su prevareni, oni nijesu uništeni iako je opozicija uradila sve kako bi pokušala tu energiju promjene da pretvori u novi modni trend. A vladari su isti, bez obzira da li dolaze iz Prve ili iz Druge familije, alavi i pohlepni otimači koji proždiru sve čega se dohvate, glođući posljednje parče mesa sa do kosti oglodane Crne Gore. Bježeći od genetske gladi iz koje potiču, a koja ih razjeda iznutra, duboko svjesni „da im ni jedna jedina šminka ne može pomoći da pobjegnu od sebe“.

____________________

U nastavku možete komenatrisati, a  danas slušamo Marillion i Sugar Mice. Uživajte.