Ako uzmete jabuku i ispustite je sa visine od 2 metra ona će pasti na zemlju. Isto će se desiti i u Tokiju, i u Londonu, i u Rimu, i u Njujorku. Na našu sreću, isto će se desiti i u Podgorici, i u Beranama. Dakle, pad jabuke je siguran, univerzalan, prosto – radi. Crnogorski politički sistem nije. On ne radi nigdje u Evropi osim u Podgorici i dvadesetak okolnih mjestašaca. Ostao je nepromjenljiv već više od pola vijeka. Generacije i generacije žive i stasavaju, a da ne dožive promjenu okruženja, navika, busanja, čojkanja, nerada, ležanja… Izranjaju nove generacije “džemperaša”, nove generacije “penzionera”, nove generacije “studenata”. Priroda radi svoje, ali ne pobjeđuje, kao kad dijete pustite u vodu gdje jedva dodiruje pijesak prstima – i propliva, prirodno, u borbi sa dubinom i boreći se za nove osjećaje koji ga čine sposobnim da preživi. Priroda kod nas ne pobjeđuje jer djeca Crne Gore na nogama imaju lance sa okačenim teškim bremenom prošlosti, nasukanim na mitove o velikim Nama.
Pročitao sam na blogu Slavka Perovića tekst komentatora koji je prepričao kako je Medojević reagovao kada ga je u emisiji “Živa istina”, Darko Šuković priupitao kako će odgovoriti na poziv o napuštanju parlamenta. Želio sam da odgovor i lično čujem, ali sam ostao razočaran kada sam vidio da je na sajtu PZP upravo taj dio Medojevićevog odgovora ostao neobjavljen. Na žalost, nisam imao mogućnost da uživo pratim pomenutu emisiju, ali zato vjerujem da Zarija Pejović jeste, i da je shvatio poruku.
Ipak, moram da priznam da podsvijest progovori mnogo brže od pameti, posebno kod ljudi koji su politički jedva upotrebljivi, da ne kažem neupotrebljivi. Zato nam je valjda, po mojoj procjeni, nesvjesno, u istoj emisiji Medojević saopštio kako je “prvu lekciju” iz biznisa odslušao još u bivšem SSSR-u. Ne bi bilo loše da nam je saopštio po čijem nalogu je otišao do Moskve? Ovaj podatak na prvi pogled može zvučati nebitnim, ali ako se nakon ovoga zna da je isti radio na prvim privatizacijama u Đukanovićevoj Vladi iz kojih je izašao nezadovoljan, ako se zna da je bio, od strane Vlade, LSCG-u podmetnuti politički trojanski konj, koji je nakon neobavljenog posla isti LSCG nazvao “Klozetom sa Tuškog puta”, ako znamo da mu je Đukanovićeva vlada kompletirala ekipu osnivača “Grupe za promjene”, ako znamo da je Medojević i danas lojalno prisutan u politički impotentnom i karikaturalnom “parlamentu,” ako Medojević i danas LSCG pljuje kao “sektu”, za razliku od najvećeg broja glasača i simpatizera Pokreta za promjene, i na kraju, ako sve ovo znamo, a znamo, sve rečeno ukazuje na kontinuirani Medojevićev status ne borca, nego partnera i, nakon toga, sparing – partnera vlasti. Ovdje se treba prisjetiti i Vladimira Bebe Popovića, kome su po prirodi posla informacije bile dostupne i koji je Medojevića ubrojio u organizacionu šemu klana čiji je jedan sastavni dio ubio premjera Srbije Zorana Đinđića. Darko Šuković je, kako on to najbolje zna, u emisiji branio Vladu i njemu se tu nema što zamjeriti, čovjek se odavno “fer” pozicionirao na strani vladara, u skladu sa potrpežnjačkom crnogorskom tradicijom, ali sa Darkom znamo na čemu smo.
Problem je u političkim kameleonima koji sebe vide kao nekog ko u predizbornoj kampanji podilazeći svim biračkim target grupama, mijenjaju svoje političke maske, pokušavajući nahvatati što je moguće više glasova, praveći se kao da ne znaju da će imati tačno onoliko koliko im je nacrtao Đukanović. Tako je i bilo na svim izborima. A takvi su i slični sistemi regiona. Svi premreženi i uvezani čudesnim nitima Panbalkanske mafije o kojoj je i u svojoj knjizi McMafia pisao britanski novinar Miša Gleni. Ali i kao takvi, drugi djelovi regiona, makar su mijenjali vlast. Crna Gora – nikad.
Prije nekog vremena profesorica Mirjana Kuljak u svom autorskom tekstu za Daily News Montenegro pisala je o načinu na koji dolazi do smjene generacija u sistemu, a da sistem ostane “odbranjen”: “Ovo vam govorim iz prve ruke – Milo i ja smo ista generacija na fakultetu, odlično se znamo svi. On je odabran da radi to što radi. Da nije on, bio bi neko drugi. Prethodno su bili pokušali sa mnom, ali nisam se dala. (Veselin) Vukotić je iz sjenke sve kontrolisao”, bile su, između ostalog, riječi uvažene profesorice.
Generacija koja je na putu i koja je u neku ruku projektovana da zamijeni džemperaše okupana je u “moderne” evropske boje. “Bori se” za svoj prostor i redovno piše svoje političke deklaracije u Vijestima. Djeluje preko NVO sektora namećući se i promovišući kao prirodan nasljednik navedenih, ali to rade onako kako se od njih traži. Zaokruženo, lojalno, poslušno. Svima u generaciji koja treba da bude sljedeća, provijava jedan zajednički negativan stav o LSCG-u. Taj njihov stav je logičan, a razlog je samo jedan – LSCG svjedoči da je njihova Crna Gora postavljena na užasnim, neriješenim zločinima i državnoj organizovanoj pljački. Ako se ikad svijest građana Crne Gore pomjeri sa mrtve tačke, a što je prirodno da će se desiti, ogromno je pitanje posledica i odgovornosti.
Profesorica Kuljak dodaje, da su: “zato i pokušavali da LSCG satjeraju u crnogorski nacionalni korpus, jer nacionalno uvijek pali, pa i u varijati “građanskog””.
Pitanje nacionalnog oduvijek mi je bilo zanimljivo, ali ne u kontekstu ovih brdsko-planinskih nacionalista koji s vremena na vrijeme jedni drugima prijete spomenicima, nego onako kako na nacionalno posmatraju oni koji odlučuju. Ovo će me u konačnici dovesti do najnovije priče o eventualnoj viznoj liberalizaciji koja se smiješi građanima opasanim viznim lancima već treću deceniju. Iz ovog razloga sam i ispričao priču o tužnoj sudbini Mosadega i Irana pedesetih godina. Gotovo identičnu sudbinu doživjele su i Gvatemala, Južni Vijetnam i Čile. Oteta su im bogatstva u zemlji (rudna nalazišta, nafta), bogatstva na zemlji (plodno tlo, rijeke, hidropotencijal) i bogatstva u vazduhu (etar, telekomunikacije). Sve vlasti u ovim zemljama su svrgnute akcijama koje su vođene pod opravdanjem borbe za demokratiju. Rezultat su bile nove vođe, diktatori, vojne hunte, generali, koji su ugušili demokratije u povoju. Rezultat su bile mafije kojima su date države koje su iza sebe ostavile pakao pobijenih žrtava od kojih mnoge ni dan danas nisu umirile svoje duše. Barak Obama je prije nekoliko nedjelja u Kairu priznao: “U jeku hladnoga rata, SAD je imao ulogu u rušenju demokratski izabrane iranske vlade”.
Bogatstva Crne Gore “u zemlji” su: potencijalno nafta (istraživanja obavljaju državne kompanije drugih država), boksiti (ruska privatna kompanija koja je na ivici nacionalizacije), mrki ugalj (borba je u toku za 5 milijardi eura zalihe u Pljevljima). “Na zemlji” brze planinske rijeke, hidropotencijal koji zemlju čini energetski veoma bogatom po glavi stanovnika (A2A kompanija iza koje stoji takođe kapital, uslovno rečeno, pametne države). “U vazduhu” etar i telekomunikacije koje su preuzele državne kompanije Njemačke (Dojče telekom, kćerka kompanija Mađar telekom), Norveške (Telenor, Promonte) i Srbije (Mtel, ali koji će dugoročno biti DT). Samo telekomunikacione kompanije povlače godišnje na stotine miliona eura i to samo iz male Crne Gore.
Dakle, imamo države čiji se kapital nalazi na desetine hiljada kilometara daleko od Berlina (T-com), Atine (Jugopetrol), Osla (Promonte), Moskve (KAP), Rima (EPCG A2A), Vašingtona (Datacard, Microsoft, Coca Cola Hellenic Bottling, DoMEn, Philip Morris), Ljubljane (NLB, Maestral). Kod skoro svih uloženi kapital je odavno povraćen i sada već predstavlja čiste enormne zarade tamo negdje daleko u nekoj maloj Crnoj Gori. Zanima ih jedino i isključivo sigurnost tog kapitala. Sačuvati ga, znači sačuvati vlast koja garantuje nesmetan protok i zaradu na građanima Crne Gore kao korisnicima. Ovo su ključni razlozi zbog kojih zemljama EU nemamo ni jedan jedini razlog da kažemo HVALA zbog toga što su na ivici da nam ukinu vize. I ne samo to, nego još snažnije treba da tražimo da prestanu da nas ponižavaju, posebno kada smo u ekonomskom smislu svoje gaće bacili na zemlju. Naravno, ne mi, nego naši vladari. Što nama ostaje kao državi. Sada jako malo. Nakon Đukanovića, vjerovatno jedno veliko NIŠTA.
Zbog čega sam napravio ovoliku digresiju? Zbog toga što sve strane službe bezbjednosti država koje imaju finansijski interes u Crnoj Gori, nacionalnim smatraju samo jedno – jaku državnu kompaniju koja zna da upravlja sopstvenim resursima i dobit zadržava u zemlji kojoj pripada. To je jedini nacionalizam koji njima predstavlja opasnost, to je jedini stvarni nacionalizam. Ovaj moj stav ne znači da sam protiv demonopolizacije i slobodnog tržišta, naprotiv, sve piše u onih nekoliko osnivačkih stavova LSCG-a o slobodnom tržištu, pojedincu… Ali sam i protiv banana države. Tako da ako imamo na čelu države ljude koji su sve državne firme uspjeli da masakriraju dok ih na kraju nisu rasprodali, ili doveli u stanje da niko i ne želi da ih kupi, i ako imamo s druge strane činjenicu da je recimo Dojče telekom povukao dividendu samo iz crnogorskog T-coma od skoro 40 miliona eura, da je isto to uradio iz još nekoliko regionalnih telekoma kojima gospodari, a da je prije četiri dana grčka vlada saopštila da će prodati dodatnih pet odsto akcija operatera “OTE” takođe Dojče telekomu za 674 miliona evra (skoro pa koliko crnogorski budžet), onda to znači da iza te državne kompanije stoji državna kompanija druge države koja hrabro osvaja prostore savršenim menadžmentom, a da preko puta nje recimo u Grčkoj stoji državna kompanija koja jedva, zbog krize na kašičici prodaje male komadiće svog giganta.
Još jedan podatak o kolikom biznisu se radi, i to samo po pitanju telekomunikacija, najbolje možete shvatiti posmatrajući ga u godini najveće krize od Velike depresije na ovamo. Mislim na 2008. Deset telekomunikacionih kompanija isplatit će ove 2009. godine ukupnu dividendu od skoro 1,3 milijarde eura. Hrvatske telekomunikacije, Telekom Slovenija, Telekom Srbija, Telekom Srpske, BH Telecom, HT Mostar, Telekom Crne Gore, Makedonski telekom, Magyar Telekom i Telekom Austria prošle godine zajedno su prihodovali 12,17 milijardi eura, uz ukupnu neto dobit od 1,01 milijardu eura. Ovo je samo region. Region kojim već uveliko vlada DT. To nije nacionalizam nego čist njemački patriotizam. Patriotizam za poštovanje.
A gdje je naš patriotizam? Zaglavljen u parlamentarnim raspravama da li je Milić na jednu ili na dvije noge ustao na himnu. Ili na facebook wall-u Medojevića koji voli LA Lakerse i mrzi “sektu”. Ili u vapaju Lize Meklejn kako je NDI pred gašenjem, jer im nedostaje novca za dalje širenje “demokratije” po Crnoj Gori. Kolin Pauel je bivši američki državni sekretar koji nije imao problem da potpiše dokument u kome je LSCG lažno optužio da ima oružanu formaciju. Takođe, Kolin Pauel je čovjek koji nije imao problem da prizna da ono što je Amerika uradila u Čileu predstavlja “dio američke istorije na koji nije ponosna”. Žrtve to najbolje znaju.
Pada mi na pamet i lično gorko osjećanje jer mi se 4 godine sudi u Crnoj Gori i svaki put kad pristupim Sudu primijetim namještaj. Skoro na svakom komadu, stoji velika oznaka da se radi o donaciji USAID-a. Donaciji građana Amerike kako bi se sudilo u ime pravde, a ne u ime politike naših tamničara. Na slobodu svi imamo pravo i dužni smo da se borimo do zadnje kapi sopstvene snage. Između ostalog i u ime Amerikanaca koji iz svojih džepova svakog dana upumpavaju po 3 milijarde dolara za spas Wall Streeta, i sada već preko 3 milijarde za ratove i vojni budžet, a koji im oduzimaju finansijsku slobodu. Oni su nacija u koju moramo vjerovati koliko i u sopstvenu. A sloboda pripada svima, i za nju se sami moramo izboriti. Ne tako što ćemo dovesti umivene kako bi sistem promijenio “zimsku” robu, nego kako bi na sasvim novim osnovama sistem bio promijenjen i konačno nestao sa optužnica od kojih se Crna Gora brani imunitetima. To je jedini pravac u kome treba usmjeriti sve kreativne energije Crne Gore kako nam se ne bi ponovila pretužna decenija koja je započela čuvenim Paktom sa Đukanovićem. Priča o “zdravom jezgru” u DPS-u, identična je pomenutom paktu o kome svi već sve znamo, a koštao nas je deceniju razdržavljenja Crne Gore po svim parametrima, osim ako ne računamo u zastavama, jezicima ili nacionalnostima. Prave države tako ne računaju.
I ona jabuka s početka teksta sama će pasti jedino kad postane trula. Drvo treba ljuljati i to jako. Borislav Pekić je znao zapisati: “Jedino se iz haosa rađaju svjetovi”. I što drvo budemo jače ljuljali to će plodovi koji padaju biti ukusniji i sočniji. Moramo stisnuti zube i konačno pobiti sopstvene strahove.
____________________
Komentarišite u nastavku, a danas slušamo malko drugačiju izvedbu “Rehab-a” bez Amy Winehouse, ali uz Marcus Miller Band sa ubitačnim gostima, sa amsterdamskog North Sea Jazz festivala iz 2007. Uživajte…
Aleksandar Aleksić 
odlican tekst kao i svaki do sada!
pozdrav!
Vrijedilo je čekati tvoj novi tekst. Poruka iz posljednjeg pasusa je prilično jasna,ali još ne vidim kod građana,pardon,stanovnika Crne Gore ni u naznakama, da se bilo šta talasa,mršti,ljuti ili nedajbože buni. Mada ko zna,postalo je previše tiho ođe da bi tako ostalo dugo…
Obistnila se ona Canova “Crna Gora moje preduzece” sad smo dobili odgovor i cije. Mada i ovi nasi vladari, inace produzene ruke okupatora tj.multinacionalnih kompanija i obavjestajnih sluzbi, nisu se ogranicili na mrvice. Za svoj “predani” rad su dobro nagradjeni a mi ostali nagrdjeni.
Svaka cast za tekst mislim da je potpuno naslikano pravo stanje stvari.
Ne bih se složio sa izjavama Vladimira Bebe Popovića, niti bi ih uzimao za ozbiljno, pogotovo sjećajući se trenutka kada ih je isti plasirao i u kojoj emisiji(Živa Istina). U toj emisiji, po meni, pogotovu u predizbornim vremenima, gostuju isključivo ljudi za koje autor otprilike(možda i ne baš otprilike!) zna što će govoriti, koga napasti a koga braniti.
U emisiji, na koju se mislim pozivate, gospodin Beba Popović je odradjivao veoma perfidan posao u korist aktuelnog režima. Istog braneći, a napdajući oponente, prije svega Medojevića.
Složit ćemo se, ili, slažem se, u suštini, sa Vašim pogledima na “novinarski” rad autora emisije. Upravo, ja bar, izrazim simpatije prema onima koje taj “novinar”, što svojim upadicama, što odabirom gostiju napdane u svojim “istinama”.
Opet, nemam nimalo dobro mišljenje o “liderima” naše opozcije. Ako su uopšte opozicija?
Na kraju, svi oni se utrkuju da gostuju kod navedenog novinara. Dajući mu na taj način legitimitet za ono što radi, praveći od njega, nesumnjivo elokventnog i dobro obavještenog, medijsku i novinarsku zvijezdu. Dok ih on, jednostavno “čereči” u emisjama.
Ako smatraju da je premnogo tražiti od njih da napuste Parlament(trajno), valjda se mogu suzdržati da “ponosno” ne “trče” u njegove emisije.
Često se pitam i imaju li oni nekog savjetnika ili samo klimoglavce(što je kod nas uobičajna pojava) da im ukaže na ovo.
Poštovani,
Ovo se ne odnosi na izjave Vladimira Popovića u emisiji o kojoj govorite. Ovo se odnosi na knjigu koju je Vladimir Popović objavio u izdanju Komiteta pravnika za ljudska prava YUKOM, a u ediciji “Javni dosije protiv zaborava” i koja nosi naslov “Novinar u civilu”. Knjigu je ranije bilo moguće preuzeti sa sajta LDP-a, a danas kompletnu knjigu možete preuzeti odavde http://www.scribd.com/doc/519326/Novinar-u-civilu
Na stranici 39 imate organizacionu šemu i sa desne strane u gornjem uglu “Nezavisne” analitičare. Sedmi među njima, od gore na dolje je Nebojša Medojević. Naravno, nisam ga na to mjesto postavio ja nego šef biroa za informisanje u Vladi Zorana Đinđića. U svojoj knjizi Vladimir Popović tvrdi da je meta “Novinara u civilu” bio pokojni Zoran Đinđić.
Poštovani,
Mislio sam da ste pozvali na njegov intervju u datoj emisiji. Izvinjavam se zbog toga, mada, što se mene lično tiče, poslije toga što sam tada odgledao i čuo, može g.Popović pisati i pričati što hoće, jednostavno ne vjerujem čovjeku. Tada sam stekao utisak da čovjek zna puno, ali da je povezan sa svim i svačim, da neke poslove odradjuje po zadatku i da je u dilu sa crnogorskim režimom. A onima koji su i dilu sa našim režimom, u principu, slabo što vjerujem.
Uz to, očigledno je bilo pažljivom i solidno obavještenom gledaocu(kakvih je kod nas nažalost malo), da je ta emisija odradjena sa namjerom, tj. “po zadatku”.
Potpuno se slažem da je veza između Vladimira Popovića i crnogorskog režima više nego evidentna. Bilo mi je zanimljivo povući nit kontinuiteta svega što sam napomenuo. Takođe ja o Medojevićevom političkom djelovanju sudim, na osnovu njegovih političkih poteza koji mi s vremena na vrijeme budu zanimljivi, i koji će mi, slutim, biti zanimljivi dok god učestvuje u političkom životu građenja ovakve Crne Gore kakva je danas, i zato ga ne doživljavam kao opozicionara, što ne znači da on to jednog dana ne može i postati. Ovakva opozicija je nešto što je već viđeno na svim kontinentima, nešto što može izgledati sa dnevnika TVCG ili INTV “onakvim” ili “ovakvim”, ali to je lojalna, politički impotentna opozicija koja Crnoj Gori ne donosi nikakav kvalitativan napredak. Sukobi na relaciji pozicija – opozicija u takvim sistemima služe samo za zabavljanje širokih narodnih masa.
Nezanimljivo mi je spuštati se na nivo rječnika u kom neko može i da pomisli da za neku političku partiju kaže da je “sekta”. Nadam se da ćete se složiti sa mnom, da to jeste uvredljivo i da ne priliči nekome ko je sebe u određenom trenutku vidio čak i predsjednikom Crne Gore. Ni lično ni profesionalno nemam nikakav problem sa onim što Medojević osjeća i misli o LSCG i smatram da ako se svi držimo načelne rasprave manje ćemo ulaziti u razne vrste lako etiketirajućih “metaka”.
Naravno, ukoliko Medojević smatra da je mjesto gdje ga je locirao Popović lažno i neistinito on je to mogao dokazati na sudu i sudski onemogućiti štampanje i distribuciju knjige koju je izdao Komitet pravnika za ljudska prava. Vjerovatno su ljudi u Komitetu pravnika znali koliku težinu ima sve iza čega sz stali objavljujući tu knjigu i vjerovatno im je bilo poznato na koji način mogu da odgovaraju ukoliko je navedeno neistinito. Ali to je već problem Medojevića i Popovića, a ne naš. Kad se tako nešto desi istog sekunda ću ishod tog postupka objaviti u svom narednom blogu, kako bi Medojević, u skladu sa modernim evropskim medijskim zakonima države Crne Gore bio zadovoljen. Možda bi i pred sudom u Strazburu Medojević mogao da dokaže da mu Vlada Republike Crne Gore nije popunila sopstvenim članovima osnivačku strukturu Grupe za promjene. Ko zna.
Slažem se sa Vašim stavom o emisijama Darka Šukovića.
to je tacno. imam tu knjigu, u kompu naravno :-), preporucujem svima.
beba je jeadan od rijetkih koji je na pravi nacin otvarao oci ljudima, a i obavjesten je o mnogo cemu, naravno. nisam primjetio da je u cg ikad ozbiljnije prenoseno njegovo svjedocenje, njegovi intervjui, i sama knjiga za koju malo ko zna, jer mnogo toga o cemu govori moze se preslikati i na crnu goru.
Sasa, odlican tekst.
Sto se tice Meda, to je ljudina nad ljudinama. Jos jednom da ponovim, DPS interesna grupacija je jasna kao dan, kao i njeni potezi i ciljevi, ali ovakvi kao sto su Medo, Profiter, Milic, bivsi i ini su najgora sorta ljudi u Crnoj. Oni su kocnica svih promjena u nesretnoj. Oni su interesno smece iz zasjede, zahvaljujuci njima ovaj sistem opstaje i dalje ce opstajati.
Bravo za odličan tekst, Aleksandre. Želio bih da pitam: da li je moguće sistematski organizovati arhivu LSCG, po godinama i po temama ako to nije preveliki posao? Sam sam u posjedu jedne količine video kaseta, ali prosto ne znam šta sve ima od tog dragocjenog materijala na netu. Mislim da jedan “video wall” ne bi bio loš, u skladu sa onom metaforom jabuke koju treba dobro protresti…
Brano,
Organizovanje arhive je veliki posao, i to bilo kakvo organizovanje, a ne uz dodatno sortiranje po temama, pojmovima, ličnostima i slično. Nekoliko korisnika video portala Youtube postavljalo je video materjale LSCG-a na internet. Takođe, to istovremeno radi i nekoliko ljudi iz LSCG-a danas, tako da stalno ima novih materjala, a što možete pratiti posredstvom rss feed-a i na http://www.slavkoperovic.wordpress.com. To je ogroman posao, jer je sve prvo bilo potrebno prebaciti u elektronsku formu, nakon toga tu formu kopirati na nekoliko mjesta, a zatim je konvertovati u ekstenziju koja bi bila dostupna preko Youtube kanala LSCG-a http://www.youtube.com/liberalnisavezcg
Do sad je postavljeno 343 video snimka, kada kompletan posao bude gotov mislim da teško može biti snimaka ispod nekoliko desetina hiljada. Preko 95% materjala postavio je LSCG. Ima i filmova koji su postavljeni od strane drugih korisnika, a koji se svi nalaze na zajedničkom kanalu. Već se sve organizuje po playlistama, a kao finale svega biće elektronska baza podataka o svakom snimku sa mogućnošću trenutnog pristupa istom. Ovo je posao koji se MORA uraditi. Za ta 343 snimka bilo je potrebno mnogo radnih sati. Ono što je najjača stvar u svemu to je da je sav posao obavljen BESPLATNO. Što želim reći, želim reći da je TIMSKI RAD, POVJERENJE, REZULTAT sam po sebi na kraju pobijedio. Ogroman je osjećaj kada možemo svakome, ko god to želi poslati link o bilo kojoj nedoumici koju ima o našem radu. Mi nikoga ne želimo u bilo što uvjeravati, ali moramo za sebe izboriti elementarno i osnovno pravo da se i naš glas čuje. Posebno zbog toga što je LSCG i te kako imao što da kaže u prethodnih 19 godina.
Ako bi i ti otvorio sopstveni kanal i postavio svoju arhivu na Youtube onda se sve to jednostavno može share-ovati sa kanalom LSCG-a. To je i bila svrha teksta Tragovi pamćenja za koji sam smatrao da bi kod ljudi mogao da proizvede upravo ovo o čemu pišemo sada. Naravno, ovo se ne tiče samo video materjala, nego svega što može oslikati prirodu uslova u kojima smo odrastali tražeći smisao unutrašnjim pitanjima koja su bila bez odgovora.
Prostora na internetu koji će se nuditi besplatno za ovakve akcije biće sve više i više, zato što kompanije koje nude ovakve usluge prije svega zanima marketinški aspekt biznisa, odnosno broj ljudi koji će doći da taj sadržaj pogleda. I rade sve kako bi se približili svima, odavno se čak i sadržaji mogu titlovati direktno na kanalu, čime se sve dodatno približava još većem broju potencijalno zainteresovanih korisnika. To je u krajnjoj liniji nešto što definiše uspješnost jedne lokacije. Pošto je Crna Gora mala zemlja utoliko je i manji broj posjetilaca i interesenata. Ali kao što i sam vidiš internet blogovi polako postaju mjesta na kojima se ljudi sve češće žele informisati o stanju u društvu. U zapadnim zemljama recimo, veliki broj novinara vodi sopstvene blogove, političari takođe. Njima se štite tako što će u svakom momentu imati svoje mjesto na kome će moći da saopšte svoj stav. Taj stav se nekome može ili ne mora svidjeti, ali tako se brane i od urednika ukoliko žele da ih cenzurišu itd.
Hvala Ti na javljanju, želim uspješan rad na Montenegro Open-u.
Vise je dosadilo svaki put govoriti ODLICAN TEXT! 🙂
Aleksandre… odlicna analiza i sve je jasno… (ne znam da li bih cak mogao reci SVIMA je sve jasno). Ali, sta sad?? Kako dalje? Evo, krenuli smo i sa drmanjem drveta (putem interneta), poneka trula jabuka otpadne….ali nove jabuke, vec isprskane sa hemikalijama polako stasavaju… o tome si i ti pisao… dakle… kako odabrati pravi momenat da se odlucno krene u politicku borbu i da se ne dozvoli da nove jabuke zrenu, a postojece vec trunu i blizu su pada…..
pozdrav!
Gospodine EuroLiberal, uz dužno poštovanje, ali ne vidim da je ovo “drmanje stabla” preko interneta koje ste preduzeli povećalo amplitudu drmanja Prve familije. Naprotiv.
Ne sporim da je ovaj tekst, kao i cjelokupan blog gospodina Aleksića izuzetan, ali ako razumno i staloženo sagledamo situaciju u MiloGori, utisak je da pozicija “stabla” iz dana u dan samo jača. Da li zbog puštanja korjenja (što je prirodan proces), ili zbog marljivog zalivanja istog od strane vrlih prijatelja sa zapada i istoka, ne bih znao reći.
Ovaj utisak toliko je snažan da sam prvi put čak i povjerovao u istinitost CEDEM-ove analize javnog mnenja po kojoj DPS trenutno i u solo kombinaciji ima podršku 53% građana MiloGore sa pravom glasa.
Moja malenkost smatra da je veliki broj donedavno opoziciono nastrojenih građana spoznala suštinu one poslovice “koga ne možeš pobijediti, pridruži mu se”. Taj trend predstavlja zapravo ono “puštanje korjena”. Mi ćemo se još dugo, iz dana u dan, suočavati sa tim sindromom.
Čak i situacija u kojoj bi u Prvoj familiji došlo do bratoubilačkih ekcesa, bojim se, ne bi ozbiljnije uzdrmala stablo. Razlozi su jasni i vrapcima: zbog “sparing opozicije” (genijalna sintagma gospodine Aleksiću, valja nam je što češće “zloupotrebljavati”:-) )
Tu treba imati na umu i prepoznatljivi karakter herojski nastrojenih naroda, nacija i građana ove junačke države.
P.S.
//Obratite pažnju na podatak da je SPC institucija sa najvećim povjerenjem među građanima, uprkos besplatnoj “reklami” kojom je TVCG izložila Miraša Dedeića na nedavnoj rukometnoj utakmici Crne Gore i Poljske, kada je bos CPC-a sjedio u prvom redu partera, maltene iza klupe, sve sa državnom zastavom na stolu. Ako tu i dodate incident sa, iz srpske zajednice ekskomuniciranog komentatora Milorada Đurkovića u sred prenosa finala Svjetske lige u vateprolu (pjevušio nam uživo svoju verziju “Majske gore”)…stvari postaju jasnije. Sve su to signali “jačanja korjenja”.
Srdačan pozdrav
Odličan komentar.
CEDEM igra na reputaciju a DPS na prividni strah.
Mislim da im je ova anketa najveci blef do sada, jer kako god gledan spolja ,DPS rezim je danas u najlosijoj sitaciji. Buzdet je odrzan zahvaljujuci 30 miliona kredita od austrijske(hrvatske) Erste banke , a svi parametri pokazuju nemogucu situaciju krajem godine.
Zato se ova anketa moze gledati kao kupovanje vremena i nista vise.
Miloše, ja u svom okruženju gotovo da ne poznajem nijednog glasača DPS-a. a znam i komuniciram sa mnogo ljudi…
Tajna nepobjedivosti DPS-a nije u narastanju broja njegovih simpatizera, već u konstantnom padu glasača opozicije. Odnosno u fenomenu koji je autor ovog bloga fenomenalno definisao sintagmom “sparing opozicija”.
DPS u ovakvoj ili onakvoj koaliciji opstaje zahvaljujući podršci oko 160.000 glasača. Tih 160 hiljada su uvijek dovoljni za izbornu pobjedu, i to zahvaljujući velikom broju apstinenata (gotovo isključivo je riječ o protivnicima režima), i rezervnom fondu glasova koji Prva familija ima u dijelu opozicije. Ako se tome dodaju i brojne “prečice” u prebrojavanju glasova…
CEDEM je dakle u svojoj poslednjoj anketi prebrojao povećanje broja apsitenenata i to konvertovao u povećanu podršku DPS-u.
Milošević je 2000. zglajznuo upravo zahvaljujući tome što se neko sjetio da treba “napasti” ne njegovo biračko tijelo već one koji su odustali od borbe – apstinente.
Da li se uoči martovskih izbora, ili onih prethodnih, činilo da opozicija pokušava da probudi apstinente? Moj je utisak da je budila samo Dugouškove spavače.
da ne budem nejasan u vezi poslednje opaske:
Ako takvi fanovi prva familije kakvi su Dugo i Miraš tresu “stablo” svojim nedostatkom vaspitanja i inteligencije, a ono se učvršćuje na nevjerovatnih 53+ %…
To sam ja, nema se sto dodati, upravo ste rekli pravu spoznaju svih crnogorskih pomicaja, tj. ucvrscavanja prve familije uz svesrdnu pomoc okoline.
Crnogorsko drustvo je u dubokoj moralnoj, socijalnoj, drustvenoj i svakoj drugoj krizi. Sa ove velike udaljenosti apsolutno ne vidim nikakvog pomaka u pozitivnom smjeru, a to traje vec decenijama. Tuzno da ne moze biti tuznije.
Ja potpisujem sve sto je Dragan Ilic rekao. Sve se slazem..kao i sa vecinom ovoga “To sam ja”.
Pa ipak, ne vidim sve toliko crno u smislu ovoga da se vjeruje CEDEMU kao i da se daju primjeri Mirasha i Djurkovica… Dajte…ok je ..jasno je da su oni ti na kojima se vidi sistem…ali malo mi je neozbiljno navoditi sad kako ovaj pjeva himnu u mikrofon i Srbi su ga izopstili iz svoje zajednice itd..kakve su to gluposti… to me ne zanima… kao ni Miras i to sto sjedi u prvim redovima i slicne stvari… Ne znam zasto ponizavate rad ovog bloga i Slavkovog…zatim novih inicijativa kao sto su DailyNewsMN, MontenegroOpen i ostale stvari po youtubu i facebooku… ljudi sve vise shvataju, a vjerujte, mozda i kriza bude od pomoci.
i ZAKLJUCAK – rezim mozda DJELUJE nikad jaci (pobjeda na izborima i podrska gradjana itd), ali on ce vremenom bivati sve truliji i sve blizi samounistenju, a ja zato pozivam na nasu aktivnost i zelju da pozitivnom enegrijom okupimo ljude koji zele ljepsu i bolju Crnu Goru. Time sto vi pozivate na to da ovaj blog i ostale “nase inicijative na internetu” kako ste rekli..nemaju nikakvu vezu nego ih naprotiv OJACAVAJU..to je potpuna glupost. STA BISTE VI ONDA URADILI…TJ…STA RADITE SADA??? Cekate da vam jabuke same padnu??? eee…
Zbilja mi ni na kraj pameti nije bilo da ponižavam inicjative poput ove gospodina Aleksića, bloga Slavka Perovića, DailyNewsMN, MontenegroOpen i ostalih sličnih poduhvata.
Ne mislim da treba čekati da jabuke same padnu (mada je izvjesno da će se to dogoditi ukoliko ih neko ne pobere nekom neprirodnom metodom). Smatram, međutim, da se ne treba pretjerano ni zanositi. Posebno ne u cikličnim etapama. Ne smije se dozvoliti nova plima defetizma koja obuzima slobodoumne i nepoltronisane nakon svakih izbora.
Preporučujem onaj Brozovov savjet u vezi održavanja kondicije (“živimo kao da će 100 godina biti mir a spremajmo se kao da će sjutra biti rat”).
Bona fortuna!
sto se tice youtube-a znam par slucajeva da su pojedini kanali cijeli brisani bez prethodnog upozorenja.. samo na osnovu necije prijave na pojedine klipove..
pa ne znam koliko je sigurno da se tamo pohranjuje tolika gomila materijala..
Laufer, i ja sam to cuo. Poenta je i sacuvati sve te kasete u fizickom smislu, pored elektronskog. Taj video materijal je svijest i savjest svih nas…
Pitanja su razna:
1. kad je u pitanju cilj – smjena vlasti, sto raditi, kako raditi …
2. kad je u pitanju objasnjenje situacije – zbog cega (pa socioloski, kulturoloski, psiholoski, politicki …)
3. kad se radi o svrsi javne rijeci …
itd.
Gledam na ljude u drustvu kao na pr. na vektore – svaki pojedinac moze biti predstavljen vektorom (koji je definisan pravcem , smjerom i intenzitetom). Moje je da izaberem pravac, smjer i intenzitet, a u interakciji (slaganju, potiranju) sa ostalim vektorima stvari ce se pomjerati i kao rezultat dati nesto, i uvijek je nesto, a moj udio u tome ne moze biti veci od onoga sto ja nosim kao vektor.
Jedno znam – ne zelim da svoj zivot potrosiom kao taccka. Zelim da pricam, da se udruzujem, da djelujem, da razvijem sebe do punih kapaciteta mog vektora. Ako na tom zivotnom putu bude jos onih sa kojim se mogu sloziti po pravcu i smjeru, odlicno – sabiramo intenzitete. Ako ne bude, opet odlicno – ja sam svoj vektor odzivjela u oba slucaja, a to je jedina stvar na koju mogu uticati i potpuno sam mirna sa takvim ishodom jer on odrazava realno stanje stvari (po mom ukusu ili ne).
Tako gledam i na ovo sto ljudi pisu, a neki ulazu ogromnu energiju, cascavajuci nas svojim tekstovima, ostavljajuci ih kao dokument. Jer, za mene nema veceg poklona od lijepo srocene, dokumentovane ili zapamcene misli. Zahvaljujuci internet prostoru, ovakve misli dijeli veliki broj ljudi (u jednom momentu, mozda, i kriticna masa), sto predstavlja realnu, fizicku snagu na strani odredjenih vrijednosti.
U tome je vrijednost i ovog bloga – da znamo da postojimo ne samo kao jedinke, bioloski primjerci (manje ili vise savrseni) vec kao ljudi koji pored bioloske kicme imaju i onu koja nas po vertikali pozicionira negdje izmedju zivotinja i Boga (trudimo se). …
Zato se nad ovakvim ljudima i trenira disciplina kitschme – jedan svijet udara na drugi. I to je tako u svim vremenima. Ostaje da svako za sebe izabere stranu (“laksa” ne znaci i ljepsa).
“Premnozih ga danas!” … a ja radi ovih mladjih, da znaju da nisu sami i da valja zastati i preispitati sebe i izabrati prostor slobode, bar onaj koji sezze dokle sezzu njihove stope!
Ccitajte i pissite!
Koji bi benefit kao gradjanin imao da je Telekom crnogorski.
Znam koji su benefiti od prodaje.
1. Priklljucak se placao preskupo, danas je dzabe.
2. Ako imas akcije dobijas dividendu. Dok je bio drzavni dividenda je bila misaona imenica.
3. Firma ostvaruje vecu dobit, a time i placa veci porez na dobit. Doduse, placa manje poreza i doprinosa na plate, jer su smanjili broj radnika, uz otpremnine 20+ kEUR.
4. Za posao u firmi nije glavna referenca bliskost sa DPS sto je bio slucaj ranije. Danas bi tamo radilo makar hiljadu aktivista DPS i njihove familije kojima bi se izmisljao posao.
5. Prestali su da direktno i indirektno finansiraju predizborne kampanje vlasti.
Logicna pitanja, posebno kada se zna da je, nakon pada Berlinskog zida, svrha privatizacije u bivsim socijalistickim zemljama trebalo da bude trostruka: da pored novca (sto je vazno na kratak rok) u te zemlje udju i nova tehnologija i znanje upravljanja (menadzment).
Ono sto je otvoreno pitanje ovdje je sledece – da li je privatizacija/prodaja stranim firmama Telekoma (i ostalih firmi) uradjena na najpovoljniji nacin u smislu vlasnickih udjela domacih i stranih vlasnika, kao nosilaca rezidualnih prava, a time i prava na rezidualni dohodak (zadrzani profit, dividende)? Na primjeru KAP-a stvar je ociglednija (jer se radi o “problematicnom” stranom vlasniku) – sto bi bilo da je vlasnik “drugaciji” (u svakom smislu – profita, zarada, kvaliteta, investicija, transakcionih troskova …)? Zasto je odabran takav vlasnik? Da li je, s obzirom na reputaciju domaceg vlasnika, mogao biti sklopljen povoljniji ugovor i sa drugacijim partnerom?
U ekonomiji, kada procjenjujemo kvalitet odluka, onda pored istorijskog pristupa (poredjenje sa proslim stanjem, kako ste vi to, logicno, uradili) koristimo i pristup oportunitetnih troskova ili – koliko smo propustili zbog toga sto se umjesto za odabranu varijantu nismo odlucili za neku drugu, alternativnu?
Znate po cemu su sve privatizacije u CG slicne? Odgovor na ovo pitanje lako moze da da student I godine studija ekonomije, koji ima predstavu o transakcionim troskovima i znacaju reputacije za sklapanje ugovora, pod uslovom da ga ne obucava neko sa UDG – reputacija obje ugovorne strane utice na kvalitet i realizaciju postignutog sporazuma.
Kakva mlada, takav i mladozenja!
Ksenija: “Znate po cemu su sve privatizacije u CG slicne?”
Da sam student ekonomije, da li bih pogrijesio ako bih odgovorio: slicne su po institucionalnom pljackanju? Ili bi to sablaznilo oceve crnogorske liberalne ekonomske misli? 🙂
Dividenda je mogla sva da ode Prvom bratu za oporavak banke, da ne diramo crnogorski budžet, čime bi građani bili relaksirani. Šalu na stranu, priče o priključcima ne piju vodu, svako na svijetu daje besplatan priključak samo da bi trošio više impulsa, primao i slao više podataka, koristio IP itd.
1. Povlačiti kao prvi, argument o priključku govori da ne postoji argumenata kojima se može objasniti da jedna država ima interes da kupuju okolne telekome (DT), da se druga jedva brani prodajući sitne komadiće svog telekoma (OTE), i da treća sve prodaje za iznos dvije jednogodišnje dividende. I to u biznisu koji je rastući. Prelijepa odluku, kojoj treba dodati i činjenicu da je DT u paketu dobio optiku koja mu omogućava monopolski položaj u odnosu na ostale koji optiku plaćaju u zakup. Da ne govorimo o trasama ka vani.
2. Telekom je i danas u većinskom državnom vlasništvu, ali druge države. Tako da je razlika u državama u tome što je jedna željela sve da rasproda, a druga da ga kupi kao strateški bitnog u osvajanju prostora.
3. Upoređivati prihod države od poreza sa prihodom od dobiti pri čemu dobit ide državnoj kompaniji druge države govori o menadžmentu države koja je svoj prodala. Red veličine je za najmanje jednu nulu kraći.
4. Slažem se da to nije glavna referenca, ali jeste i dalje jako jako bitna. Slažem se da se tu i tamo provuče po neko ko nije DPS. O outsourcingu da i ne govorimo. Najveći broj onih koji su se nakačili iz vremena državnog vlasništva ostao je do dana današnjeg.
5. DT je velik ozbiljan sistem koji svaki euro zna zašto i na koje mjesto ulaže. Finansirati kampanju je jako jednostavno i zaobilaznim putem, kako se ne bi ponavljali problemi koje su imali sa KPMG-om iz 2005 (ako se ne varam za godinu).
Sve u svemu, kao neko ko nije ekonomista, postavljajući sve na papir vidim jasnu računicu da niko normalan telekomunikacionog giganta ne prodaje. Pretpostavljam da ste u toku direktne ucjene od strane MMF-a, oko kredita Srbiji u zamjenu za prodaju Telekoma RS. Po granama više nema ptica koje ne znaju da sve ide DT-u.
I još nešto, ovo ne znači da ne treba pustiti i druge operatere, naprotiv. Ali zlatni rudnik se ne prodaje. Sve zemlje u kriznim situacijama jedino jake državne kompanije mogu da se na neki način budžetski amortizuju. Samo jednostavnim preletom preko najvećih kapitalistički neoliberalnih koncepata vidimo da su države najveće sisteme preuzele. Zašto, zato što u svim lomovima kakav ovaj danas jeste, govorim o globalnoj ekonomiji, jedini validan garant jeste država. Što ima više moćnih sistema, to će iz krize izaći sa manjim ožiljcima.
Ima i tu istine.
Da, da, u pravu ste – oni su pljacku institucionalizovali, i to tako sto su sve institucije sistema zarobili, tako da na vlasti imamo ljude ciji legitimitet ne pociva na zakonu i formalnim institucijama (sto je neophodna pretpostavka za razvoj bilo koje trzisne ekonomije zapadnog tipa), vec na kriminogenizovanoj mjesavini harizme i tradicionalnih vrijednosti (sto je osnov za ono sto se naziva mafioekonomija).
Zato i kazemo da ova vlast nema legitimitet, o cemu (da spojim teme) nece pricati ni Vijesti, Monitor, … ni mnogi sadasnji kriticari vlasti.
Vise o drzavi, legitimitetu vlasti i odrzavanju drustvenog poretka vidjeti kod Webera.
Spoj sa ekonomijom vidjeti pod new institutional economics (NIE), o formalnim i neformalnim institucijama u zemljama u tranziciji.
Iz udzbenika sociologije od Gidensa moze se procitati kako se sticu ekonomske rente na nacin sto se onemogucava smjenljivost vlasti, odnosno, politicka konkurencija.
Takodje, izgleda da do smjene vlasti dolazi u momentu kada vlast vise ne ispunjava ocekivanja “podanika”, pa mi sad zakljucimo. Ja bih rekla da je vlast prevazisla ocekivanja vecine CRNOGORACA.
Nadam se da ste u manjini (20-godisnjetreeeeeenutnoooooj)! Kakva drskoooost! 🙂
Mislim da Crna ima jednu veliku prepreku za bilo kakav pomak naprijed, a to je njena velicina i brojnost.
Zahvajuljuci njenoj populaciji ovi mesetari cine ovo sto cine. Nije isto drzati u saci milione i 700 000. Ovi su svih ovih nesretnih godina razvijali sistem kako narod drzati u toru. Na moju veliku zalost i jednog manjeg dijela oni su to postigli do savrsenstva.
Druga, velika muka Crne su tzv. intelekualci. Oni su posebna sorta ljudi, koja nema ono svoje ja, i tu se sva prica zavrsava.
Sta ciniti? Oni koji su ostali da se bore preko Interneta, kao i na ovom Blogu cine na nasu veliku zalost ogromnu manjinu. Ne bih zelio da me neko pogresno shvati, svim silama podrzavam Blogove Sase i Slavka, kao i Daily News Montenegro, Montenegro Open, (zasto bih uopste bio na njima, mada ne toliko dovoljno, zbog ogromnih obaveza) samo kako da sve to dodje do vecine kada se bore za koru hljeba, kada je siromastvo davno pokucalo na vrata.
Uzmimo primjer Irana, kada je vlast zatvorila skoro sve “prilaze” tj. protok informacija, Internet je napravio ogromnu rupu u tome sistemu. Kako? zahvajuljuci mladima koji su imali pristup istome.
Postavlja se pitanje sto se cini u Crnoj? Vecina mladih i srednja generacija su na ulici i kradu bogu dane, pa dokle?
Moram sa velikom mukom u stomaku spomenuti Darmanovica i njegov CEDEM, on ubija svaki pojam u glavu ovome narodu, on ga betonira. I sta se dogadja, izbori i narod ka bravi zaokruze Milojka. To se vec ponavlja godinama i godinama, skoro ce dvije decenije. Mozete li zamisliti samo sta se moglo uraditi u ovome periodu sa ovako malom zemljom. Ja sam idealista ili budala…
Izvinite zbog duzine teksta. I dalje dolazim na svim slobodnim Liberalnim mjestima, i svim srcem ih podrzavam, jer je to jedina mala nada i bastion na kome se nalazi spas za ovu ustajalu barustinu. Pozdrav…
Dragane,
velicina je realna prepreka onda kada se radi o zatvorenom sistemu, kakav je crnogorski. Tu ste u pravu. U takvom sistemu svako je svakome nesto, relacije su personalne, a konkurencija ne postoji ni medju krugovima uspostavljene elite.
Da bi do promjena doslo potrebno je da unutar njihove “organizacije” dodje do promjena (sto ne vidim, ustajalo more), a podsticaji koji dolaze van njihovog sistema/organizacije nisu dovoljni.
Jedini nacin da se relativizuje uticaj “male velicine” CG-re je otvaranje sistema, a ovaj nacin preko interneta je pravi.
Pozdravljam vas!
Okruženje u kom živimo nije Sistem, pogrešno je ovu labavu a fleksibilnu, crvotočnu a dugoročnu, trulu a čeličnu vlast (Logorsku Upravu) – nazivati sistemom. Ovo je jedan plemensko-vazalno-špijunsko-starješinski model uprave, umotan u oblandu fingiranog demokratskog lika. Ovo čak nije ni mafija, ovo je obično drugoklasno lopinjanje i maltretiranje svih koji ne vjeruju u nametnute “vrijednosti”. I mafija ima neku hijerarhiju i inteligenciju, mi imamo polupismene dripce koji su kompletno društvo uhvatili u smrtonosni grif, enormno napunili bankovne račune i uživaju u svojoj moći. Imamo seljačine i nakaze koji glume nekakve elite. I što je najgore, imamo hipnotički strah kompletne nacije.
Laž je globalni ljudski fenomen, lažu i Francuzi, Turci ili Egipćani, ali samo Crnogorci prihvataju LAŽ kao filozofski i ekonomski model života. Samo su Crnogorci uvezli tu laž u samo srce nečega što se zove Država i njene Institucije.
Svaki sistem po definiciji predstavlja kakav-takav logički mehanizam. Apsurd ne može imati Sistem, jer apsurd ima apsurdna pravila igre i apsurdne tokove novca, znanja, uspjeha…i svega drugog. U tome je sva naša muka, u tome je ovaj Užas najstrašniji. U tome je naša borba za osnovna ljudska prava potpuno sumorno izvjesna. Mi na ovim forumima smo ljudi različitih životnih interesovanja i obrazovanja, ali nas ujedinjuje energija nepristajanja na laž! I to je osnovni filter koji ljude privlači, zračak Istine koji pokušavamo proširiti sa ovakvih mjesta. Tu nema patetike, to je zaista tako. Mora biti tako, jer drugih puteva Istine u jadnoj CG nemamo bez interneta. Vi koji ste u CG, pogledajte samo kroz prozor, oslušnite zvuk, atmosferu u vazduhu u bilo kom crnogorskom gradu: nema života napolju. Logor. Izađete napolje, idite na “posao”, ili u šetnju, na piće, pa onda fino nazad, u stan – Ćeliju. Ako ne želite da vas zabavljaju zabavljači Logorske Uprave, onda ste potpuno izolovani i nepotrebni.
Treba priznati naš sveukupni pad. Ali ne smije se povjerovati u poraz kao konačnu sudbinu ljudi koji žele Slobodu. Dok god ima bar jedan Čovjek među ovim zvijerima čiji smo voljni ili nevoljni taoci, MORAMO IĆI USPRAVNO. Moramo se boriti, koliko god nas ima. Uporno, istrajno i maksimalno pozitivno.
Prvo, što se tiče ekonomskog dijela priče, slažem se u potpunosti i mislim da je to suština strane podrške ovom režimu. Vrlo je prosto, ko im sljedeći bude dao ili omogućio povlastice u Crnoj Gori jeftinije, preuzeće upravljanje. To je naravno samo jedna varijanta, što ne znači da tako i mora da bude, tj da se to ne može zaobići.
Dakle, strani ekonomski patriotizam ne vidim kao presudan faktor u recimo nekoj drugoj kombinaciji.
Zatim, politički dio…hmm..ovako, sa samom idejom teksta se uopšte ne slažem, ako se metafora sa jabukom i tresanjem drveta jabuke uopšte može nazvati idejom. Ako se metafora prevede, to bi značilo da treba kod ljudi pobuđivati otpor prema DPS-u jer sada navodno ne postoji. A ovo je, Aleksandre, u apsolutnoj suprotnosti sa pretprošlim blogom u kome si rekao kako vlast nema legitimitet, tj kako je narod većinski protiv. Ali je u saglasju sa blogom prije njega u kom si rekao da je narod većinski ZA vlast. Ali je u suprotnosti sa onim blogom prije njega u kom si rekao kako je vlast nelegitimna…itd, itd… mislim, ono, dogovori se sam sa sobom jednom je li vlast legitimna i da li je narod podržava, ili je suprotno, čisto da znamo koje ti je mišljenje.
Aleksandar Aleksić:
“A sloboda pripada svima, i za nju se sami moramo izboriti. Ne tako što ćemo dovesti umivene kako bi sistem promijenio “zimsku” robu, nego…”
Nego… kako? Zašto ne završiš misao? Da li si ijednom u ovih koliko….70-80 blogova, dao i jednu jedinu ideju kako se treba boriti za slobodu? I ako jesi moliću te da postaviš link, jer tvrdim da nijesi. Pričati o tome da je to nužno i to u više navrata, a ne ukazivati na pravce kojim bi se to sprovodilo, pa makar bili i pogrešni, nebitno, u mojoj vizuri smješta ovaj aspekt tvoje priče u vrlo jalov habitat.
Da ne bi pogrešno shvatio, ovo ne umanjuje vrijednost ovih blogova, samo pokušavam da uhvatim fokus ovog dijela priče onako kako ga ti postavljaš, ako ga uopšte imaš.
Aleksandar Aleksić:
“Generacija koja je na putu i koja je u neku ruku projektovana da zamijeni džemperaše okupana je u “moderne” evropske boje. “Bori se” za svoj prostor i redovno piše svoje političke deklaracije u Vijestima. Djeluje preko NVO sektora namećući se i promovišući kao prirodan nasljednik navedenih, ali to rade onako kako se od njih traži. Zaokruženo, lojalno, poslušno. Svima u generaciji koja treba da bude sljedeća, provijava jedan zajednički negativan stav o LSCG-u. Taj njihov stav je logičan, a razlog je samo jedan – LSCG svjedoči da je njihova Crna Gora postavljena na užasnim, neriješenim zločinima i državnoj organizovanoj pljački.”
Ovo, blago rečeno, nema veze s vezom. Ogromna većina onoga što danas čini NVO sektor, onih što objavljuju u Vijestima, i kompletna društvena struktura koja se naslanja i prožima sa prethodnorečenima, iz domena recimo kulture, sporta, zabave, i slično, i koji zajedno tvore jedan zaokružen i dinamičan mainstream aktuelni crnogorski društevni trenutak, su, kao uporišne i čvorne tačke takvog mainstream miljea oko koga orbitira i gravitira većina crnogorskog građanstva kao osnovne potencijalne pokretačke snage u Crnoj Gori upravo oslonjeni na postulate antiratnoprofiterskog lobija a koji svoje osnovne kvaziopozicione smjernice povlači upravo iz takvog antikriminalnog djelovanja Liberalnog saveza.
Dakle, to je dobra strana i pozitivan uticaj Ls-a na taj ključni društveni korpus, a koji se i zloupotrebljava u nekim drugim slučajevima sa drugim motivima, ali to je sad sasvim druga priča, da ne dužim…
Međutim, ono što te ljude odbija od LSCG-a i zbog čega jednim dijelom doživljavaju kao nešto neprijatno je samo jedno – imidž Liberalnog saveza, a koji se u njihovim očima fomirao: pod jedan – negativnim radom DB-a, i pod dva – lošim radom LSCG-a.
Negativan uticaj DB-a na imidž LS-a… procjenjujem da sam kompetentniji da govorim o tome od nekoga iz bivšeg vrha stranke, jer mislim da ne uočavaju stvari onako kako ih ova skupina vidi, a o lošem radu LS-a, takođe.
Taj loš rad bih prvenstveno locirao u domenu marketinga stranke, lošem pristupu ciljnim grupama, kao i lošem, tačnije, nepreciznom identifikovanju tih ciljnih grupa kao i povezivanju s njima. Ima još stvari, ako te baš zanima mogu i detaljnije da obrazložim svoje mišljenje.
O uticaju DB-a mislim da ne vrijedi trošiti riječi, ali ga je, uz objašnjenje o prethodnom faktoru, potrebno vrlo podrobno ispitati i preduzeti korake u pravcu njegovog neutralisanja, kao i postavljanja temelja za trajno onemogućavanje negativnog uticaja u tom pravcu.
Kroz sve ove priče se provlači jedna konstanta što se tiče Liberala – loša konekcija sa narodom i loša percepcija naroda. Samo da se ogradim da ne pričam, barem u globalu, o populizmu, ni o elitizmu, ništa slično.
Aleksandre, prvo i osnovno, ono kako ja vidim put prema smjeni režima, morate imati povjerenja u narod. I morate uspostaviti čvrstu vezu s narodom. Makar sa onih minimum 51% koji su protiv vlasti, i zbog čega je vlast nelegitimna. Sve polazi odatle, i kako god okreneš-obrneš vraćeš se na ovu premisu, na ovu polaznu tačku.
Preslobodan prevod iz koga proizilazi osuda u nastavku. Otpor postoji, ali ne postoji dovoljan. Opozicija radi sve kako bi taj otpor bio ublažen, zato što ne artikuliše prirodne interese društva nego elementarne interese sistema da opstane i preživi. U prethodnim komentarima na drugim temama sam polemisao o ovome, možete se vratiti i iščitati ukoliko Vas zanima moj stav o tome. Otpor koji postoji, a koji rezultira onakvom podrškom DPS-u recimo na izborima u Budvi nije otpor. Nisam slučajno kao primjer uzeo Budvu, mislim da je to jedini grad, ikad, na planeti, odakle je neko oglasio u dnevnoj štampi prodaju glasova svoje porodice. Taj neko je želio da proda glasove. Oglas sam objavio u tekstu Izborne magluštine u kom imate precizno citirane značajne izjave o legitimnosti izbora u sistemima kakav je crnogorski.
Patent za rušenje sistema postoji i više je nego jednostavan – BOJKOT. Što je tu problem? Pitate što je LSCG uradio po tom pitanju. Odgovor je – SVE. Bojkotuje učešće u političkom životu u sistemu kakav je postavljen. Zašto? Zato što je iscrpio sve mogućnosti objedinjavanja sa svim političkim subjektima na sceni. Rezultat toga je bio da opozicija nije željela da smijeni sistem i da se ujedini, nego da se razjedini. Pitate što sam ja lično uradio. Sve što sam mogao kao pojedinac, poržavao LSCG, učestvovao u radu, predstavljao ga gdje god se procijenilo da to mogu uraditi i u svim situacijama držao se elementarnih načela na kojima je postavljen LSCG. Danas, kada LSCG politički ne djeluje u formi političke stranke pišem o sistemu i društvenim kretanjima u Crnoj Gori, kao i o njenim propuštenim šansama, vjerujući da je moja priča tačna, ispravna i spreman sam polemisati o bilo kom njenom segmentu argumentima i činjenicama. Nikako uvredama. Iza svake svoje riječi stojim imenom i prezimenom i spreman sam je braniti, i izvinuti se ukoliko me neko ubijedi u suprotno. Kome se moj stav ne sviđa ključ od lanaca kojima je vezan za ovaj blog nalazi se na radnom stolu.
Koliko je rad LSCG bio loš svjedoči njegova zaostavština za koju nemamo nikakav problem da je učinimo javnom i dostupnom svakome. Moguće da će mogućnosti koje se otvaraju rad LSCG-a učiniti boljim jer danas imamo internet i mogućnost razmjene podataka na mnogo većem nivou nego ranije. Od prestanka političkog rada LSCG-a do danas broj ljudi koji ima kompjuter i koji imaju pristup internetu umnogostručio se.
Marketing je bio onakav kakav je mogao biti, posebno kada znamo da se tada sve oslanjalo na štampane medije i elektronske medije koji su svi do jednog bili pod kontrolom ratnoprofiterskog i antiratnoprofiterskog lobija koji su svere uticaja podijelili u Paktu o nenapadanju. Ciljna grupa LSCG-a su svi građani Crne Gore. Crna Gora je dovoljno mala da je to bilo moguće postaviti na taj marketinški osnov. Sve u svemu rad UDBE je više od 90% neuspjeha LSCG-a da dođe do potencijalnih pristalica i nadam se da se tu možemo složiti.
Jutros sam primio mail u kome sam obaviješten da Medojević na svom FB profilu i dalje pljuje po LSCG saopštavajući kako je LSCG “sve upropastio 2001” valjda time što nije ušao u koaliciju sa mafijom, što je bio Medojevićev zahtjev koji je pokušao da progura preko tadašnjeg lidera LSCG. Kad je provaljen skočio je do neba. Tvrdi da je to bio momenat poraza DPS-a koji je zajedno sa SNP-om (čiji šef godinu kasnije odbio da bude premjer ispred parlamentarne većine LSCG-KZZJ) imao preko 80% glasova. U nastavku tvrdi kako “neko šalje naloge da se PZP napada i dodaje, zna se ko, samo je jedan gospodar”. Dakle priča se nastavlja.
Ja ne vidim nikakav problem da se PZP podrži i rukama i nogama i da se sa njima stane u isti front ako treba, ali protiv mafije. Zato je podržana podjela u PZP na one koji su protiv koalicije i na one koji su za koaliciju sa mafijom. Okretanje ćurka nakon izbora nije ništa drugo nego predizborna manipulacija nakon koje su se vratili na stari kolosjek.
Pa i američki ambasador u Albaniji saopštava što su izbori na kojima se kupuju glasovi, u čemu je problem da PZP napusti parlament i da ih svi u tome podržimo i da se traži put i strategija rušenja institucija koje počivaju ne na izbornom legitimitetu nego na izbornim manipulacijama građanima, među kojima postoji i ogroman broj onih koji na te manipulacije, za novac, pristaje.
Na isti način mislim da treba podržati sve one koji smatraju da legitimitet ovakvih institucija ne postoji. Profesorica Kuljak je fenomenalno nacrtala mafioekonomiju i njene uporišne tačke. Pokušaj Medojevića da LSCG učini dijelom kartela je smiješan. I ovo mu ne saopštava LS nego i najbliži članovi njegovog rukovodstva stranke zato što vide da je sve postalo besmisleno i da ne vodi nikuda. Borba za dio monopola i borba za promjenu sistema su dva svijeta koji jedan drugi isključuju.
Ja želim da vjerujem da će se u Crnoj Gori desiti promjena sistema, a ne smjena jedne generacije drugom. Smatram da tako nešto nije moguće bez LSCG-a koji je od strane DPS-a prepoznat kao JEDINI NEPRIJATELJ DRŽAVE I NARODA u njihovom zvaničnom dokumentu. Danas mnogi pokušavaju da prigrabe istu ovu “titulu”, ali ne pali. Nije teško procijeniti zašto je to tako.
E, mislim da smo se sad uglavnom odlično razumjeli.
I apsolutno se slažem da je korektna komunikacija prioritet, i da se suprotna naravno mora razgraničiti od iskazivanja mišljenja ma koliko ono bilo ili zvučalo teško za sagovornika. A mislim da se ovo najlakše postiže uočavanjem da smo većina ođe (na svim ovim sajtovima) saradnici, i na istoj strani, nikako oponenti.
Toliko o tome.
Kažeš da otpor u narodu postoji ali da ga opozicija amortizuje. I kažeš da je recept za smjenu vlasti jednostavan – bojkot.
Aleksandre, ja na ovo gledam kao na prostu matematiku u šestom osnovne. Uprostiću maksimalno:
– 51% naroda je protiv vlasti
– tim brojem ljudi rukovodi opozicija
– komplet opozicija trenutno radi za vlast
– vlast realno ima 49% podrške i nema legitimitet
– način da se sruši vlast je bojkot institucija
– opozicija ne bojkotuje jer radi za vlast
– narod ne bojkotuje (u širem značenju te riječi) i ne protestuje jer ga opozicija drugačije koordinira
Ja jedino što iz ovoga mogu da zaključim je da je u ovom trenutku jedini mogući način smjene vlast da NEKO/I VAN INSTITUCIJA POKUŠA DA POTAKNE KOORDINACIJU OVIH 55% LJUDI! Naglasak je na “POKUŠA DA POTAKNE”.
Recimo nestranačke ličnosti.
I da preko njih, tj naroda (naravno ne odmah svih), step by step i u jednom procesu a ne činu, počne da pridobija i civilni sektor, i pojedince iz stranaka (eventualno stranke), medije, i neke značajne međunarodne činioce u zajednički antivladin front, i dalje sve ostalo…
Ne znam koliko sam ovo uspio da kolko tolko kvalitetno objasnim, ali nadam se da se uočava poenta.
A poenta je – narod – mislim da treba naći način da se što bolje organizuje i koordinira što veći broj ljudi. Narod kao okidač promjena i smjene vlasti.
Po mom mišljenju, zbog ove komponente poziv Slavka Perovića nije imao ni minimalne šanse za uspjeh, komponente zvane – nedostatak uspostavljanja kontakta s narodom. A čak je pitanje da li bi se išta postiglo i time zbog Slavkovog imidža u očima tih ljudi.
Takođe, mislim da narodu fali osjećaja da može da se bori, i da mu treba omogućiti tako nešto. Ovo smatram vrlo bitnim, jer za ovih 20 godina je rijetko postojao taj osjećaj, a nužan je za bilo kakvo zahuktavanje bilo čega kvalitetnog.
E sad, kao zaključak ovoga, ja mislim da je jedini način za uključivanje naroda i to širokog kruga u neki zajednički front otpora,putem neke peticije, inicijative il slično koja bi se mogla potpisivati, a koju bi pokrenule nestranačke ličnosti.
– – –
I tako, pošto je politička ponuda istinski opozicionih ideja za smjenu vlasti kao što znaš trenutno ušla u ćorsokak i trenutno je tabula rasa, interesuje me i slobodan sam neskromno upitati što misliš o ovome, što sad napisah.
Kao komplet ideji ili parcijalno, kako hoćeš.
Heh…sad viđeh da sam greškom drugi put upisao 55% tamo u gornji komentar umjesto 51%.
A nije ni bitno puno, nego kad sam već krenuo sa tom cifrom kao simbolikom većine, ako moš samo ispravit…
Što da ti kažem osim da se u 99,9% slažem.
Ja ne mogu a da ne primijetim da se slažem i sa najnovijim stavom Željka Ivanovića, ali sve je naknadna pamet. Bolje ikad nego nikad. Što želim reći, LS je 2002 predložio kompletnoj opoziciji da se u parlamentu Đukanović proglasi za doživotnog vladara, a da Blažo bude naslednik. Zar to nije fenomenalna poruka međunarodnoj zajednici pomoću koje bi se problem vladanja u Crnoj Gori internacionalizovao.
Danas, doduše još uvijek jako stidljivo, i krugovi oko Profitera pričaju da je bojkot jedino rješenje.
adisson, to je rešenje koje LS predlaže od 2005-e na ovamo. Tu je ključ. Zamisli da je još tri partije prestalo sa političkim djelovanjem koja bi to poruka bila ka vani. Đukanović bi ostao sam, do kosti ogoljen sa Bebom Džaković u parlamentu.
Dakle, treba imati hrabrosti za prava rješenja, treba imati vizije, i treba procijeniti kuda koja odluka vodi. Po mom skromnom mišljenju LS do sad nije pogriješio u svojim procjenama o tome kuda ide Crna Gora.
Moram da priznam još jednom da je bila duhovita opaska Željka Ivanovića u susretu sa Lajčakom i kraljevini sa kraljem na čelu.
Aleksandar Aleksić:
“Što da ti kažem osim da se u 99,9% slažem.”
Pa, drago mi je što se slažeš.
Kada smo o ovome neformalno razgovarali putem mejla nas nekoliko komentatora sa DNMN sajta a na osnovu diskusije koja se tamo vodila sa sličnom tematikom, par njih je, za razliku od ostalih, izrazilo sumnju, na raznorazne načine, u mogućnost postizanja ovog cilja, čak i eventualnog samog početka, a koji bi se svodio na pozivanje nekih uglednijih nestranačkih ličnosti da budu potpisnici takve jedne inicijative koja bi se dalje na potpisivanje dala pod broj jedan građanima, pa recimo NVO sektoru, vama političarima, intelektualcima, medijima, itd…a na principima ujedinjavanja protiv vlasti širokih društvenih slojeva, snažnoj polarizaciji na liniji mafija-antimafija, bojkota parlamenta, mirnih protesta, ekonomskog bojkota, ostalih akcija, i već čega se sve može smisliti u koordiniranoj borbi protiv vlasti.
U tom smislu je tvoje prepoznavanje ovako nečega kao interesantnoga zaista podsticajno, jer sam već, uprkos tome što se više njih u internoj komunikaciji složilo da je ideja ok, pomislio da je neostvariva ili da nije pravi put.
Aleksandar Aleksić:
“adisson, to je rešenje koje LS predlaže od 2005-e na ovamo. Tu je ključ.”
Moram ti reći da predstave nisam imao da je LS ikada predlagao nešto ovako, neku ovakvu inicijativu. Pokušao sam da nađem na netu, no nijesam uspio, pa ako možeš da ostaviš neki link jer baš me zanima.
Mislim nebitno mi je sad suštinski ko je predlagao, ono, osnovna stvar je da – ako ideja može “da prođe” – onda je dobra. A i nije izmišljanje tople vode, to je sve već mnogo puta, makar parcijalno, već viđeno širom svijeta.
I bar ja ne vidim neku lošu stranu toga da se pokuša, pa ako se i ne uspije, ne vidim to kao problem, makar se nešto radi.
http://www.lscg.org/content/kampanje-item.asp?intNieuwsID=89
I sve u momentu kada opozicija ima osvojenu vlast u 13 opština u Crnoj Gori. Kompletno okruženje oko Monitora, GZP, NVO-i, nezavisni mediji itd, niko nije želio da se pridruži. Naprotiv, svi su minirali zajedničko djelovanje.
Nakon toga, odluku o “trajnom” napuštanju parlamenta donose sve partije osim SNP-a. Prva partija koja se vratila u parlament bio je SNS.
LSCG je ovakve akcije pokretao još nekoliko puta. Prestanak političkog djelovanja LSCG-a predstavlja bojkot i pobunu protiv sistema upravljanja uopšte. Takav sistem je postavljen prije 50 godina. Ulicom je u AB revoluciji samo potvrđen.
Što reći, to je to, u suštini jedini pravi put, objedinjavanjem svih raspoloživih i raspoloženih snaga.
A što se tiče gašenja LSCG-a, nema nikakvu dilemu da je bilo neophodno iz razloga jer bi ga DB poslije više godina nasrtaja satro, a ovako je ostavljena kakva-takva šansa da se režim sruši.
Mirjana,
Davne 2001g. kada sam dosao iz USA, bio sam u drustvu par Liberala u Podgorici u Domu Pisaca, ako me sjecanje ne vara i onda ste Vi dosli i pridruzili se toj grupi, tada smo se upoznali prvi put. Ostali smo nekoliko sati i diskutovali, a pri tome ste nam i svirali na klaviru, bilo je zaista lijepo.
Ne znam da li se toga sjecate u svakom slucaju veliki pozdrav za Mirjanu.
Upravo sam mislio na zatvoreni crnogorski sistem. Internet je jedino nase oruzje, ali jos jednom koliko ljudi danas u Crnoj ima pristupa istome? U svakom slucaju treba nastaviti sa ovim pisanjem na istom, jer bez toga gasi se svaka nada u nesretnoj.
Pozdrav hrabroj profesorici Kuljak.
“babaroga” je postavio neke naizgled logična predpostavke, što bi se desilo da je Telkom ostao naš, domaći.
U percepciji gledanja naših Državnih preduzeća, njihovih kadrova i poslovanja, to jeste dosita tako. Ali, upravo je to problem. U systemu, nepromijenjenoj i nesposbnoj vlasti, partijskim “kadrovima”.
Iako, osim kroz zdravu logiku, nemam veze sa ekonomijom, smatram da se rudnici zlata, poput telekomunikacija, elektroprivrede, luke i slično, nikako ne smije prodavati. U suprotnom, imacemo zemlju i Dražavu samo na papiru. Bit ćemo rasprodata kolonija, a djeca će nam biti najamnici. Najčešće kod problematičnih firmi i “gazda”.
Aktualna vlast nas ubijedjuje da je sve što je u Državnom vlasništvu osudjeno na propast.
Jeste, sa ovakvim rukovodjenjem i kadrovima
Da Država može biti veoma dobar “gazda” koji ostvaruje profit, najbolje pokazuje primjer hotela “Maestral” u Miločeru. Vjerovatno godinama najprofitabilniji hotel kod nas,kupila je Država Slovenija. Platila je dobar menadžment, a hotel ostvaruje enorman profit. Samo od kockarnice, po mojom nezvaničnim saznanjima, ubrali su takav profit, da nije za štampu.
Eto, kao laik iz ekonomije, postavljam pitanje:
Zar Država Crna Gora ne može, ili nije mogla platiti dobar menadžerski tim za “Telkom”, KAP, taj isti “Maestral”, i da ne nabrajam koja još preduzeća? Ako nemamo domaću pamet, plate se stranci. I riješen problem.
Internet je odlican…a mnogo mnogo mladih Dragane, koristi sve ovo… Vjeruj…cak i oni o kojima govoris da provode vrijeme na ulici i ne rade nista, vecina njih je bar cula i sa odusevljenjem skrpila nesto para (od roditelja..hahaha) da kupi kompjuter…. Svi surfuju i citaju svasta..nego se glupira..neko je na porno sajtove, neko se interesuje za neke nove stvari, neko dangubi na fejsbuku…ali NEVJEROVATNO mnogo njih po prvi put dobija sansu da otkrije nove stvari i to na LAK NACIN..jer im se sve SERVIRA..recimo..ne predstavlja nikakav napor pogledati jedan KLIP na youtube…a recimo putem njega MNOGI mogu da saznaju neke istine sto je pricao Sveto, Milo, Slavko itd itd… tako da… moramo raditi jos jace..i svi zajedno….
Kriza globalna mozda i pomogne da se ljudi spuste na zemlju…da shvate da od tog “ogromnog napretka” o kojem se govorili u Crnoj posljednjih godina nakon referenduma…nema nista!
Pokusavam objasniti da je privatna svojina ekonomski efikasnija od drzavne svojine.
Menadzment postavlja vlasnik. Kada je drzava vlasnik, primarni cilj nije profit kompanije, vec drustveni interes, koji obicno tumaci vlast, jer je za to i dobila mandat. Onda se to manje ili vise iskrivi.
Kada smo kod drzavnog Dojce Telekoma, cinjenica je da je drzava vlasnik, ali svega 14,8%. Znaci preko 85% je u privatnom vlasnistvu. Ko ne vjeruje evo mu linka
http://www.deutschetelekom.com/dtag/cms/content/dt/en/36772
Nesreca je kada imas lose vlasnike. No, sto se tice privatizacije za dobre firme Telekom, Trebjesu, cak i Jugopetrol nasli su se manje vise solidni kupci. Zasto nam je vlasnik KAP-a los? Pa zato sto niko ozbiljan nikada ne bi kupio ono smece od firme.
Ksenija pusa za NIE i Gidensa, Sale malcice konsultuj Internet kada olako tvrdis da je DT drzavni:)
Babaroga, nemoj tako. I ti znaš da država Njemačka ima udjela i kod ostalih od KfW banke pa do institucionalnih investitora. Za DT lobiraju sve sami ministri odbrane i najjači Njemački politički igrači. Dosta je da pogledamo samo što su radili u Bosni.
Bivši njemački ministar odbrane u vladi Helmuta Kohla, Volker Rie krajem 2007 dva puta je u najstrožoj diskreciji boravio u Sarajevu. Krajem oktobra u odvojenim susretima Rie se sastao s čelnicima bošnjačke političke scene, a mjesec dana kasnije, u rezidenciji njemačke Ambasade u Sarajevu, za istu ekipu priredio je i večeru na koju je pozvao i uticajnog člana rukovodstva vladajuće. Na oba susreta s zvaničnicima, njemačkog gosta isključivo je zanimala privatizacija BH Telecoma. Po okončanju zastupničkog mandata u Bundestagu 2005. godine, Rie se okrenuo privatnom biznisu: s nekoliko poslovnih partnera osnovao je kompaniju Axos Capital koja se dominantno bavi investicijama u oblasti telekomunikacija i informacionih tehnologija. U toj kompaniji Rie je predsjednik uprave, a glavni menadžer je Jan Georg Budden, nekadašnji vicepredsjednik uprave najvećeg njemačkog telekom operatera DT-a i najbliži saradnik predsjednika uprave DT-a Klausa Kinkela, nekadašnjeg šefa njemačke diplomatije iz vremena kada je ministarstvom odbrane rukovodio Volker Rie. Sve donedavno kompanija Axos Capital nije bila prisutna na tržištu bivše Jugoslavije, no tokom 2007. postala je glavni igrač u regionalnom preslaganju telekom tržišta. U Sloveniji, Axos Capital ulazi u najuži izbor za preuzimanje vodećeg telekom operatora Telekom Slovenije (ali su 3. marta sve ponude odbijene), a u BiH se na njihovoj meti našao BH Telecom. Na oba sastanka u Sarajevu, Rie je iznio vrlo ambiciozne planove razvoja BH Telecoma i njegovog uvezivanja u regionalnu mrežu telekom kompanija u vlasništvu Deutsche Telekoma, od Slovenije do Makedonije na jugu Balkana. U tom lancu DT-u nedostaje važna karika – tržište BiH, s kojeg bi po svaku cijenu željeli eliminisati najvećeg regionalnog konkurenta Telekom Austriju.
Dakle, vlasnička struktura istina, izgleda kao što stoji na zvaničnom DT sajtu, ali među ostalim investitorima udio države je ogroman. Da ne kažem ključni. Posljednji seksualni skandali sa nadgledanjima navika zaposlenih u DT-u u kome je učestvovala Njemačka služba BND dovoljno govori o tome ko vlada DT-om.
Ovako
Njemacka drzava je vlasnik oko 31 % DT . Direktno 14% i 17% kroz KwF banku koja je vlasnistvo Njemacke drzave i njemackih pokrajina .
Inace u razudjenom trzistu kapitala USA,Zapadne Evrope 5% vlasnistva podrazumijeva se kao vecinsko.
Firma koja podijeli 40 miliona evra kao dividends po danasnjim kamatnim stopama vrijedi najmanje 1 milijardu evra. Tako kazu najosnovniji modeli valuacije u svim uzdbenicima finansija .
Slažem se Miloše.
65% free floata, odnosno 44% DT-a drze inostrani investitori, sto je vise od udjela njemacke vlade i KFW. Znaci 44% zarade ide iz Njemacke vani kroz dividende.
Divivdenda od 50 mil. TECG koja je isplacena je zadrzana dobit nastala poslovanjem T Mobilea od osnivanja, a sada je tek podijeljena nakon merdzera. Inace, dobit za 2008. bila je oko 25 mil, sto mozes smatrati standardnom zaradom u dugom roku. Madjar Telekom je drzavi platio akcije za 4,9 eura po komadu, dok je zarada po akciji za dobiti od 35 mil 25/47=0,53 eura po akciji. Znaci, vrijeme povracaja investicije je oko 9,5 godina.
Milose, ako ti cijenis da nesto sto zaradjuje 40 mil, vrijedi milijardu, to znaci da bi vrijeme povracaja investicije bilo 25 godina. Da mi takovo ulaganje predlozis, dao bih ti otkaz da si mi klijent. Pa toliko imam na solidne drzavne obveznice na zapadu na koje ne placam porez, a rizik priblizan nuli.
Ne mislim da se TECG nesto predobro prodao, ali mislim da je cijena u tom momentu bila poprilicno realna. Uostalom, dok je bio drzavni maksimalna dobit je isla do 10-15 mil. eura.
Napokon, lobiranje drzave za DT, dje ima udio u direktnom je njenom interesu, a ima li ista normalnije nego da drzava lobira za svoje firme, makar nemala udio u istoj. na kraju, ako joj firme dobro rade uzece vise poreza, i bice bolji ekonomski ambijent, cije kreiranje jeste posao politicara.Cini li isto Berluskoni za Italijane u ovom trenutku? U pauzama druzenja sa devojcicama:)
Sasa, sustina je da globalizacija cini svoje. Evo vlasnik trebjese drzi 40% svjestskog trzista. Realno je da ce u vecini bransi nastati krupni medjunarodni koncerni, cemu cemo se kao mala drzava veoma tesko oduprijeti.
Uostalom, ekonomski nacionalizam (mozda zato sto radim o inostranoj firmi, koaj nije TECG:)), mi malo ide na zivce. Jos malo pa kupujmo domace. Jes da mi je proizvod skuplji i manje kvalitetan, ali kupovinom ces sacuvati necije radno mjesto. Kako da ne. Jos malo pa ce cure pricati “JES da sam losija riba, gluplja i da sam preteska, ali ostavi onu tamo i budi sa mnom:))
EuroLiberal, pozdrav i hvala na informacijama. Da li ima negdje podataka o Internet korisnicima tj. broju u Crnoj, to bi bio dobar pokazatelj da se nesto krece.
Do sada nijesam vidio da mladi i studenti u nesretnoj ista preduzimaju za bolju buducnost. Jedino kod nas u cijelom okruzenju su na vlasti isti ima skoro dvije decenije. Spopane me strah…da necu docekati…
Brano kao i uvijek dobra opservacija.
Zipp,
slovenija nije vlasnik Maestrala, vec HIT Nova Gorica. Evo i vlasnicke strukture
31 December 2007 31 December 2006
Shareholder no. of shares stake in% no. of shares stake in%
Slovenska odškodninska družba, d. d. 1,357,727 20.00% 1,357,727 20.00%
Kapitalska družba, d. d. 1,357,727 20.00% 1,357,727 20.00%
Nova Gorica municipality 1,022,614 15.06% 1,022,614 15.06%
Šempter-Vrtojba municipality 183,726 2.71% 183,726 2.71%
Kranjska Gora municipality 131,699 1.94% 131,699 1.94%
Rogaška Slatina municipality 11,541 0.17% 11,541 0.17%
Novo mesto municipality 8,146 0.12% 8,146 0.12%
Total ordinary shares 4,073,180 60.00% 4,073,180 60.00%
Various legal persons 2,715,454 40.00% 2,715,454 40.00%
Total preferred shares 2,715,454 40.00% 2,715,454 40.00%
Total shares 6,788,634 100.00% 6,788,634 100.00%
Ownership structure of the Hit company as at 31 December 2007 and 2006.
Znaci 40%, od ukupnih akcija, odnosno dvije trecine od akcija za pravom glasa (kada odbijes 40% preferencijalnih) posjeduju kompanije, dionicarska drustva.
Znaci, opet upravlja privatni kapital.
Kada sam zaposlenim, ako nemam sopstveni biznis svakako sam najamnik. Ocu li to biti kod drzave ili privatnog poslodavca, potpuno mi je svejedno. Bicu kod onoga ko bolje plati.
Drustveni problemi o kojima se bloguje odje mogu se podvesti mogu se rijesiti samo promjenom duha, odnosno nekog kolektivnog mentaliteta. Cini mi se da se NIE bavila kulturom jednog naroda ili menatlitetom kao ekonomskim resursom.
Elem, zasto je katolicki jug Evrope i Amerike manje razvijen i podlozniji korupciji od protestantskog sjevera? Ima tu nesto…
Stanje duha se mijenja, ali se bojim da je kao engleska trava. Posij, sisaj, djubri njeguj. Imaces engleski travnjak. Samo ces sacekat 200 godina. Nazalost, tako stoje stvari.
No, ne padajmo u depresiju. Sve ima svoje prednosti i mane. Jes Mediteran sklon autoritarnim rjesenjima, korupciji, manje je razvijen. Ali je bolja klima, ljepse su cure (izuzev Ukrajinki i Ruskinja, ali je i tamo neka muka:)), ljepsa je priroda, blizu je more. Uostalom, skuplje su nekretnine odje nego na Baltiku iako je tamo veci dohodak.
Poslije ove saljive digresije da se vratim na stvar. Ne moze me niko ubijediti da bi odlaskom postojece vlasti, cak i dolaskom maltene bezgresnog LS na vlast. Mozda bi se stvari malo pomjerile, ali bi to bilo bas milimetarski. Sve je to isti narod.
Vala i ja sa teme na temu. Da probam izvuci jedan zakljucak. Cijenim da je nemoguce u CG imati neku apoliticnu drzavnu firmu, ciji ce glavni cilj biti maksimiziranje prinosa na sopstveni kapital. Koju ce voditi strucni i posteni ljudi odani prije svega profesiji, a manje partiji. Najblize dokle se stiglo po tom pitanju jesu Plantaze, ali ostaje otvorena dilema kakve bi bile da su privatna kompanija. Mozda ce ovo biti moguce za par stotina godina:)
@babaroga
Zahvaljujem na informacijama. Rekao sam da sam laik iz ekonomije. Nijesam znao vlasničku strukturu hotela HIT- “Maestral”, samo sam čuo da ga je kupila Vlada Slovenije, odabrala menadžment koji je dobro platila i koji profesionalno radi, te stvara enorman profit.
Takodje sam čuo da je Vlada Slovenije oštro intervenisala u “slučaju Barović”(kada je ovaj svako malo maltretirao krupije-e u Maestralu), te da je zbog toga Barović kao priveden i bio mu zabranjen pristup kazinu.
Još jednom hvala na pojašnjenju.
Cmok, cmok, cmok!
Evo UN podataka o internet korisnicima u CG (medju ostalim podacima).
Cmok, cmok, cmok!
Evo UN podataka o internet korisnicima u CG (medju ostalim podacima).
http://data.un.org/CountryProfile.aspx?crName=Montenegro
Podatak iz 2007. Imajuci u vidu progresiju u odnosu na 2005. danas ih je oko 55%, a mislim da je i vise, jer je u medjuvremenu racunarima i Internetu pala cijena.
Dragane, tacno sjecam se (podsjetili ste me). 🙂
Mirna, pozdravljam vas. 🙂
Brano, vase pisanje je nalik dobrim filmovima. 🙂
Sto se tice korporacija i njihovih ciljeva, jeste da je tezina citati, ali koga interesuje, moze procitati ovaj moj tekst (ne znam da li je moguce da udjete u EBSCO bazu, ako niste na nju pretplaceni).
Takodje, o moralno-filozofskim i teorijskim osnovama korporativnih ciljeva, pise u ovom tekstu (na istoj bazi).
Iz ugla NIE, o business-u u uslovima neformalnih institucija u zemljama u tranziciji, nadam se da ce izacu u casopisu Luca (za nase potrebe, trebalo bi da bude korisno).
Sve najbolje!
Dragane, tacno sjecam se (podsjetili ste me). 🙂
Mirna, pozdravljam vas. 🙂
Brano, vase pisanje je nalik dobrim filmovima. 🙂
Sto se tice korporacija i njihovih ciljeva, jeste da je tezina citati, ali koga interesuje, moze procitati ovaj moj tekst (ne znam da li je moguce da udjete u EBSCO bazu, ako niste na nju pretplaceni).
Takodje, o moralno-filozofskim i teorijskim osnovama korporativnih ciljeva, pise u ovom tekstu (na istoj bazi).
Iz ugla NIE, o business-u u uslovima neformalnih institucija u zemljama u tranziciji, nadam se da ce izaci u casopisu Luca (za nase potrebe, trebalo bi da bude korisno).
Sve najbolje!
Ksenija,
hvala, to je bila prava usteda vremena. Pozdrav
ps. Mirjana, izmedju ostalog i Brano je bio u tom drustvu.
Veliki pozdrav za Dragana.
Tek sada sam stigao da procitam tekst Aleksandre i sta reci vise .. Koliko minuta,sati, dana, godina, decenija ( da ne slutim sto vise) treba da prodje?
Kompletan tekst je naravno vrlo dobro koncipiran i kao uvjek ima se nauciti ponesto novo i upiti poneka nova informacija . Bez obzira na siru djelatnost kakvu imaju blogovi po javnost , mislim da je to najbolja stvar koja dolazi sa Vaseg bloga . Znajuci ,koliko ste tacni i precizni inace po svim pitanjima (sjecajuci se nekih situacija iz ranijih godina dok LSCG nije oobustavio svoj rad) , zaista i ne sumnjam u validnost i sveobuhvatnu tacnost istih. Jos jednom , u vijeku u kojem je informacija najvece bogatstvo koje covjek moze imati u svim sferama, ovakvi radovi zaista daju elan i za obrazovanje i za dalju borbu ,definitivno.
E sad, bazirao bih se na po meni najvazniji segment Vaseg teksta. A to je sami kraj ,tj. poslednja recenica. “moramo stisnuti zube i konacno pobiti svoje strahove”!!!! STRAH! Osnovna prepreka oporavka ovog drustva. STRAH! Najjace oruzje iz cijelog DB arsenala kojim raspolaze ova kvazidrzavna vlast. STRAH! …i opet i opet..poznato sve. U psihologiji poznat kao poremecaj , tj . neuroza , i sa velikom uspjesnoscu se lijeci i u velikom procentu . Tzv. anksioznost ,je karakteristicna za nize drustvene slojeve , za ljude vrlo jakog emotivnog karaktera . Osnovni lijek je velika volja i zelja pacijenta za sopstveni oporavak. U pocetku lijecenje ide laganim tempom i jako uspjesno, medjutim ako se samo malo skrene s puta zapada se u anksiozni poremecaj pracen depresijom . U takvom stanju se trenutno nalazi nasa drzava. Pretpostavljam da ce mnogi sada skociti na mene ali itekako imam argumenata. Novija crnogorska istorija ne poznaje veceg borca protiv STRAHA od LSCG-a . Kada kazem novija, zasigurno mislim na 20-ti vijek. Medjutim , nekada psihijatar nije u stanju da uradi bilo sta ukoliko ne dobije povratnu informaciju putem kongitivnih metoda pa se mora pristupiti i nekim drugim .
U medicini poznaata kao Kueova metoda , bazira se na sopstvenom potenciranju pozitivne autosugestije . Kue , francuski psihijatar , lijecio je ljude koji su bolovali kako od dusevnih tako i od fizickih bolova i konkretnih cak i ,sto je za ne vjerovati, povreda . Njegova metoda ogledala se samo u potenciranju jedne recenice ‘Svakog dana u svakom pogledu sve vise i vise napredujem ‘ , po kojoj ce kasnije Kusturica snimiti i film . Da konkretizujem , gdje je vjere tu ima i nade, ali ujedno u tome je najveci problem ovog drustva. Apsolutna letargija i bezvoljnost ,neinventivnost i manjak gradjanske hrabrosti (cast divnim izuzecima) .
Ovom narodu je potreban jak zamajac , jak udar, poput onog koji se desio 26. januara 1990. kada je ozvanicen najcasniji politicki projekat na balkanskim prostorima . Kao i mnogo puta u toku istorije , sve sto je vredjelo na ovvim prostorima je putem raznih sluzbi onemoguceno da svoj rad prosiri na sire gradjanske slojeve. Ajde da ulozimo napor svi i da zaista ,onako svako za sebe a opet svako za sve , pokusamo da unesemo HRABROST medju ovim brdima jer koliko god moj licni sud o ovom narodu bio u globalu los , moja nerodjena djeca, kao i svih nas ,zasluzuju da se za njih postaramo .
Jesam oduzio priznajem..inspiracije na ovim prostorima nikad dosta!
Hvala Dragane na komentaru i Kseniji na informacijama… Eto, zar to vec nije odlican podatak…da toliko ljudi koristi internet u CG… a sjetite se da je SVAKI DAN sve VISE…
Samo naprijed ljudi, dolazi bolje vrijeme… vrlo brzo!
Aleksandre, svaka cast za tekst. Procitao sam i komentare i vase i ostalih i osjeca se neki dobar duh medju svima vama. Dobro je sto se ukljucuju medju komentatorima cak i profesori fakulteta to daje posebnu tezinu ovom blogu. Tu su i ekonomisti koji pokusavaju pojasniti svima nama koji smo druge struke finese odnosa privatne i drzavne svojine. Izvanredna dr Kuljak cije javno djelovanje pratim jos od onog magicnog mitinga kada je zapjevala na sred mitinga i ucinila da se osjecamo velicanstveno.
Da ne bude samo da komplementiram dodao bih da se slazem sa vama da u Dojce telekomu kljucnu ulogu igra drzava. Pored udjela drzave u KfW banci drzava ima veliki udio i preko drugih posebno institutional investors jer se tu nalaze izmedju ostalih i posta i zeljeznice, mislim cak i neki drzavni fondovi.
Vita, hvala i takodje tebi…
Zanimljivo bi bilo napraviti plan kako promijeniti vlast u CG. Ko bi ozbiljan mogao u to ukljuciti opozicione prvake, predraga bulatovica, danilovica, a posebno milica i medojevica. Pa onda ukljuciti db partije, a narocito one od bivsih liberala, a kao slag na kraju i prvog profitera i genije oko njega. Pa onda napraviti tajni koncept koraka kako ideju realizovati. Ja tvrdim da bi najmanje polovina sa takvog dogovora odmah potrcala da javi sefu sta se sprema.
U hrvatskoj sanader podnese ostavku i rece da je vrijeme da novi ljudi vode hrvatsku. Taj isti sanader je mnogo manje na vlasti od crnogorskog cara, ali nas car nema namjeru da se povuce dok mu “junacko” srce ne prestane kucati.
Sasa lijepo objasnjava mnoge razloge i uspostavlja cesto dijagnozu oboljelog crnogorskog drustva. Pitanje svih pitanja je ima li kraja tome, vidi li se idje svjetlost koja ce ove hulje sa vlasti pomaci, a za ove koji sve ove godine uredno glasaju za hulje, a jos su gori od njih, ne treba brinuti, bice isto tako uredni glasaci i nove vlasti. Da se ne lazemo, znamo odlicno kako los narod zivi u cg ( cast malom broju izuzetaka).
Ja tvrdim da bi najmanje polovina sa takvog dogovora odmah potrcala da javi sefu sta se sprema.
===========
Zbog toga svaki korak mora da bude 100% javan ,
i sa tacno utvrdjenim pravilima
Ja ne znam da je to “javno” ikad dalo neki rezultat, naprotiv, ove druge dovodi u prednost jer kontrolisu onda i javno i tajno jer tajno ne postoji. Osim ako nije taktika “zbuniti neprijatelja” 🙂
Gospodine Aledksicu,
sada je jasno svima da Crna Gora ne moze za dugo vremena biti demokratska (ako ikada to bude mogla) jer je mentalitet takozvanog “homo montenegrina” takav da on trci za bilo kojim gospodarem. Da ste Vi ili gospodin Perovic gospodari, isto bi bilo. Jedini nacin demokratizacije prostora Crne Gore jeste prisajedinjenje kulturno razvijenijem drustvu, dakle Srbiji ili Hrvatskoj. Tako bi se i homo montenegrina u stalnim promjenama vlasti izgubio i ne stigao da stalno bude na pravoj strani. Uostalom, najveci napredak gradjanskog drustva na prostoru danasnje CG se desio izmedju dva svetska rata kada je ova bila dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, to jest Jugoslavije.
Moram Vam reci da mi je zao liberala koji gledaju ovakvu zemlju, ali nikakva drugacija nije ni bila moguca. Nama Srbima je ipak lakse (iako je i Srbija korumpirano drustvo ona je ipak slobodno drustvo) jer imamo svoju maticu. Mi se ipak imamo cemu i radovati.
Poštovani gospodine Rajko,
Slažem se sa Vama da za dugo Crna Gora ne može biti demokratska. Istorija mnogih, danas modernih, država nije ništa drugo nego istorija izgradnje njihovih institucija. Mentalitet građana Crne Gore je takav kakav jeste i vašem opisu nemam što ni da dodam ni da oduzmem. Slobodan sam da kažem da godinama Crna Gora gubi svoj suverenitet. Danas mislim da je manje suverena nego bilo kad u svojih posljednjih 50 godina.
Crna Gora gospodara i podanika nije projekat LSCG-a bio nikad. U takvoj Crnoj Gori niko ne može biti srećan bez obzira na kez koji je sposoban da navuče preko lica u onim momentima kad gospodar sa svojom klikom prolazi pored istoga toga podanika.
Crna Gora će biti prisajedinjena kulturno razvijenijem društvu, ali kao država u kojoj cvjetaju korupcija i kriminal, u kojoj nema nezavisnog sudstva i u kojoj nema medija koji su sposobni da društvo vuku naprijed. U kojoj nema osnovnih i srednjih škola kao ni univerziteta koji bi stvarao kadrove sposobne da na svim “bojištima” planete makar učestvuju u “utakmicama”, čast izuzecima, naravno. Biće prisajedinjena sa EU na isti način kao što će biti prisajedinjene i Hrvatska i Srbija. Da li će nas u EU kao kompletan region uvesti mafija, ili mafija navući na sebe kostim “nove generacije” a ostati do kosti nepromijenjena ostaje nam da vidimo. Prisajedinjenje EU jedne ovakve države ne bi bio prvi put, dovoljno se osvrnuti ka državama u okruženju.
Odnos Crne Gore prema najvećim koji su i nešto uradili u nekim malko širim okvirima govori u prilog ovome.
Moram se složiti sa Vama da je pitanje patriotizma mnogo prisutnije u Srbiji i među Srbima, na čemu mnogi mogu da Vam pozavide. Uspjesi koje imate na mnogim poljima u meni izazivaju vrhunsko poštovanje i radost. Da li će Srbija uspjeti da sačuva sopstveni suverenitet veliko je pitanje. Statistika je takva da ga i ona gubi. Kada o ovome govorim ne mislim ni na Kosovo ni na Vojvodinu, mislim na resurse kojima raspolaže, a kojima će sjutra kao i resursima u Crnoj Gori upravljati neka druga pametnija država koja je to osvojila, a čije osvajanje jeste sasvim legitimno. Na nama je bilo da se od osvajanja branimo, ali kao mali nismo uspjeli. Uspjela je samo jedna porodica, odabrana od sistema da nas baci u lance koje vučemo za sobom gdje dok da se okrenemo oko sebe.
Patriotizam koji lično osjećam u sebi prema mojoj zemlji daje mi za pravo da sa oduševljenjem navijam za sve uspjehe srpskih sportista, naučnika, seljaka sa najboljim malinama na planeti, Kinoteke, FESTa, sajma Knjiga, srednjoškolaca matematičke gimnazije, genetičara i kardiologa, itd… Takođe, daje mi za pravo da lik i djelo srpskog Kneza Pavla smatram najtužnijom političkom sudbinom jednog velikog čovjeka.
Vrhunskim uspjesima crnogorskih vaterpolista morao sam se radovati sa knedlom u grlu zbog Mugoše, Krivokapića, Barovića i ostalih koji su svojim pojavama, po meni, bacili sjenku na veličanstveno osvajanje evropskog zlata.
Sasa,
sve sto pises je cista desetka.Dobro je da neki ljudi koji nisu bili ukljuceni u ili nisu mogli cuti ili nijesu htjeli tada cuti to sto je LSCG za vrijeme svoje borbe sa kugom zvanom DPS pricao i radio.Nevjerovatno je danas sresti ljude koji su zaboravili kad je nas skromni predsjednik Vujanovic u funkciji ministra policije citao anonimno pismo na skupstini da zena Slavka Perovica nije platila molere za rad na krecenju stana.Treba li ponavljati da je posteni predsjednik kupio avion od postenog Edina Efovica iz firme Yube koja gle cuda nije postojala.Ni manje ni vise od 30-tak mil. dolara.Nisu nama uvijek i samo krivi oni koji glasaju DPS,Profitera i familiju.Dje su nasi vrli funkcioneri i pristalice.Sjeti se kad se stvorila mogucnost za ulazak u vlast kako su se pojavili sa idejama i podatcima.Kako se to ne desi a bogu fala sa onim ljudskim materijalom sto se i nije desilo dje se djedose.Nekima su knjige objavljivali,nekima po Budvi legalizovali kvadrate zemlje i prostora,nekima djecu u upravne odbore zaposljavali i sve za dobrobit CG Ja to nisam shvatao a priznajem ni danas ne shvatam.Kad je Zeljko Ivanovic iz Profiterovih novina pred referendum izjavio da ako ne bude samostalne CG odselice u Spaniju.On je to rekao da bi navodno mobilisao LSCG da se napne iz petnih zila da clanstvo ohrabri da glasa.Da kojim slucajem Slavko tada nije bio u CG bio bi proizveden u najveceg izdajnika.Zaboravio Zeljko je da onu batinu kojom je svo vrijeme do tada po novinama batinao LSCG zbog po njemu malog procenta crnogorstva sacuva za nova demoktatska vremena.Kad im je familija uskratila dalji i veci pristup novcu poceli su kuknjavu i dosli su oni mali vanzemaljci iz Foce da ih upozore tako sto su ga tukli uz nadzor kako on rece policije.Da bi ga formatizovali na njinu mjeru na sudu su mu na trvrdnju da ga ti ljudi nisu napali sudija i svedoci policajci preglasali.Neka basta im..Kad su batinali Gojka Mitrovica iz Elmaga i ubili Duska Jovanovica Profiter i njegova kamarila su to prebacili na teren politicke orjentacije jer je navodno trebalo cuvati CG od sedmog bataljona vojske Jugoslavije u cijem VSO je sjedio Vujanovic..Koga li su cuvali od LSCG.Kad je gradsko dijete kako ga iz miloste zovu Podgoricani po skupstini izigravao majmuna podvaljujuci LSCG za mudzahedinstvo i ustastvo tada je zabava bila besplatna.Danas kad doktor gradjevine i mareski diplomata biju skupo kosta.Nekog i teskih telesnih povreda.Ali mi nismo oni i nikad necemo biti.Mi se grozimo toga kao sto smo uvijek.Primjecujes kakva reakcija gospode iz EU i USA.Razmisli gdje zive i u cijim kucama pa ce ti biti jasno.To su kuce izgradjene novcem iz ortakluka sa crveno trazenim posteno obogacenim Canetom Subotice.Ovaj da kazem mali incident je poremetio harmoniju u tim krugovima jer su se vec familijalizirali do mjere da daju sugestije kome dati vizu i na koliko.To nam je moj Sale nasa mila domovina.Neka je,kad tad aktivirace se LSCG i njegovi sjajni ljudi i vratiti ljepotu zivotu kako je to uvijek zeljeno sa LSCG.