Ćutanje pravila

Pakovanje prostora jugoistočne Evrope ulazi u novu dinamiku. Događaj sa zapadne obale Sjedinjenih država kada je, “ničim izazvan”, dnevni list LA Times na dvije stranice raspisao storiju o relaciji Jovice Stanišića i CIA-e, pegla se i balansira na sve moguće i nemoguće načine. Kao organizator i čovjek koji je formirao Crvene beretke, čiji je sin bio pilot u avionu Stanka Subotića Caneta osumnjičenog za šverc cigareta (avionu koji je kupljen onda kad je Subotić kupio avion i crnogorskoj vladi), Stanišić se neočekivano ponovo našao u središtu interesovanja. Ovim su njegove balkanske konekcije sasvim sigurno zaljuljane, posebno kada se zna da je tekst u pomenutom dnevnom listu napisao Greg Miler, zadužen za rad obavještajnih službi, zbog čega je po prirodi posla upućen na saradnju sa CIA. Tekst je, prema zaključku nedjeljnika NIN, “upozorenje aktuelnoj vlasti u Beogradu da se ne uljuljka previše u vođenju samostalne politike: ako su u ono vrijeme mogli da idu tako daleko i zavrbuju šefa Miloševićeve tajne policije, šta tek mogu da učine danas?” Naravno, pismo koje je američka administracija uputila 2004-e godine Haškom tribunalu omogućilo je Stanišiću da se do dana današnjeg brani sa slobode.

Politički nepostojeći događaj oko koga se vrti politička stvarnost Crne Gore, kada je državni tužilac pozvala prof. Milana Popovića da obrazloži sopstveno pisanje o crnogorskoj vladajućoj hobotnici danas bilduje ekipu koja pokušava da zaljulja brod na kome su udarnički plovili punih 12 godina. Pobuna “sporednika” na galiji DPS-a desila se onoga dana kada je “veslačima smanjena količina mesa”, a to se, nekako, poklapa sa onim danima kad je LSCG odlučio da prestane više da trpi snažan stisak oko vrata ovog pipka hobotnice, pipka “veslača”. Ovaj pipak Đukanović danas pokušava da amputira, ali se on, kao pantljičara, pokušava regenerisati i nastaviti korisnu simbiozu u kojoj su i Popović i ekipa imali ulogu korekcioni faktora DPS-a, a iz koje simbioze je Crna Gora transformisana u porodični feud. Željko Ivanović ne krije potrebu da se što prije vrate u potpalublje, o čemu najbolje govori njegov tekst od 5. Marta objavljen u Vijestima u kome se obraća premjeru: “Trebalo je zaista biti talentovano nesposoban i upropastiti sve te stvari. I toliko ljudi ostaviti bez redovnih plata, bez radnog odnosa, čak državu dovesti u pitanje”. Željko se malo pravi luckast i, kao, ne vidi da je država danas (posebno crnogorskih gabarita), prilično smiješan pojam, da ne pominjemo da je to gotova stvar. Uređena država je već nešto što pripada građanima. Za to vrijeme Balša Brković neukusno procjenjuje “unutrašnji sadržaj” Klaudije Šifer. Ovo i ne čudi, jer je i njegovog taticu Jevrema zanimao genetski sastav Vesne Perović. Tu su Željko i ekipa da se potrudi da građanima ništa ne bude jasno, a s vremena na vrijeme da im nejasnoće razjasni “tvor od Trstena”.

Kada na nekom prostoru prisutna strana služba želi da bude donesena određena politička odluka onda cijena koju je spremna da plati za tako nešto ne postoji. Jovica Stanišić nekad po Srbiji i crnogorske ekipa koje su nekad pridržavale liberale i privodili ih na “klanje” Đukanoviću, iako naizgled nemaju zajednički imenitelj, i te kako predstavljaju organizovanu političku akciju koja treba da rezultira promjenom ili betoniranjem politike na tom tržištu. Veće tržište – veći interes stranaca, manje tržište manji interes. Interes građana prepušten je građanima, kao i svuda uostalom. Najčešće se posmatra veličina tržišta (broj potrošača) koji predstavljaju ciljnu grupu i naravno u tom kontekstu veličina Crne Gore predstavlja mali prostor. O onome što je vrijedno u Crnoj pisao sam u tekstu Čija je Crna. I tako je svuda, vratimo se samo dvadesetak dana unazad imamo da je Međunarodni monetarni fond zatražio da Srbija do kraja godine raspiše tender za prodaju Telekoma, nakon čega bi ta finansijska institucija razmatratrala srpski zahtjev za kredit od dvije milijarde dolara. Pošto i mačke po Beogradu znaju da će Telekom Srbije kupiti Dojče telekom koji samo sa Balkana godišnje povuče preko 2,5 milijarde eura profita, onda je razjašnjena i uloga današnjih država i državica, kao i njihovo vladanje samim sobom. Klasika.

Sada bih želio da podijelim sa Vama jedan dokaz o tome kako službe rade po terenu. Vrijeme i kontekst nije toliko značajno, koliko je značajno da svi zajedno shvatimo kako se uvezuju ljudi po terenu. Naime, pedeset godina poslije bogradskog puča 27. Marta 1941. godine, počeo je na svjetlost dana da izlazi ogroman broj dokumenata koji su svjedočili o umiješanosti engleske tajne službe u ove događaje. Iz povjerljivog pisma Hju Daltona upućenog britanskom premjeru Vinstonu Čerčilu 28. Marta 1941. godine saznalo se koliko je para plaćeno lokalnim igračima, partijama i zavjerenicima koji su rušili srpskog kneza Pavla. Najviše para plaćeno je ljudima iz redova tadašnje Zemljoradničke stranke Miloša Tupanjanina. Citiram: „Otkako sam preuzeo SOE (The Special Operations Executive) u Jugoslaviji potrošili smo najmanje 100 hiljada funti sterlinga. Novac je uglavnom otišao na finansiranje Zemljoradničke stranke i ostale vidove podmićivanja. Blagodareći ovom novcu, naši agenti su bili u mogućnosti da održavaju prijateljske odnose sa glavnim Jugoslovenima raspoloženim protiv sila Osovine, a naše agencije za tajnu propagandu neprestano su podsticale narodnu želju da pruži otpor“ – kraj citata. Prema pisanju Miodraga Jankovića u knjizi „Knez Pavle – Od ljepote do istine“ citirajući Vasa Kazimirovića piše da je ZS dobijala 5000 funti mjesečno, dnevni list „Pravda“ (od Engleza) 150 hiljada dinara mjesečno, Samostalna demokratska stranka Svetozara Pribićevića takođe je dobijala novac, a bakšiš su dobijali Udruženje starih ratnika, Seljačka stranka Dragoljuba Jovanovića i Srpski kulturni klub. Eto tako su “ugledni” srpski političari uzeli pare, a zemlji gurnuli u rat. Par dana kasnije u britanskoj ambasadi u Beogradu točio se šampanjac, a nekoliko godina kasnije prosipala priča da je sve organizovao Josip Broz. Kada se ovome doda da je interes za puč imao i Staljin i da je nezavisno svojom mrežom djelovao ka svojim politički – ciljanim subjektima dolazimo do jasne slike na koji način se na nekom terenu odrađuje posao.

Ako navedeni primjer prenesemo na teren Crne Gore danas i presaberemo koji su pisci aktivirani, koji su mediji aktivirani, koji su intektualci aktivirani, koji su analitičari zadignuti, koje su NVO počele da se komadaju, dolazimo do zaključka da neki vid pobune na crnogorskom brodu „baunti“ ipak postoji. Jedino haotičnost buni. Udruženje boraca ratova objavilo je 23. Februara ove godine, citiram: „da su tadašnje političke vođe liberala (početak devedesetih) svojevrsni saučesnici u ubijanju crnogorskih razervista na dubrovačko-hercegovačkom ratištu i svim drugim zločinima hrvatskih oružanih formacija diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine“. Ovo se genijalno naslanja na odbranu i zaštitu Đukanovića kada mu se Monitor izvinjavao zbog poznate naslovnice s rezervistima u vojničkim šinjelima. Ovakva vijest bila je za očekivati još i ranije. Jedino me brine što se nije oglasio Milan Popović i odbrani tadašnje vođe liberala. Možda zato što su se upravo sad i Daliborka Uljarević, Stevo Muk i Aleksandar Zeković sjetili da postave pitanje državnom tužiocu „Da li je pročitala knjigu Momira Bulatovića “Pravila ćutanja” i da li je ona ili neko od njenih prethodnika pozivo Momira Bulatovića da u tom kontekstu pristupi tužilaštvu?“ Simpatično, posebno ako se sjetimo da je portparol LSCG Helena Vučetić, čim se Bulatovićeva knjiga pojavila u knjižarama 2. Aprila 2004. godine, otišla u sred tužilaštva i poklonila knjigu Vesni Medenici očekujući pokretanje istrage. Medenica je tada za “Publika”, rekla da „ne zna koliko će se profesionalno trošiti u ispitivanju navoda iz knjige Bulatovića“. Ne sjećam se da se tih godina ni ekipa oko Popovića koja je gradila imperiju za Miodraga Perovića imala namjeru trošiti oko istog. Pet godina kasnije nampalo im je da ulože dodatni napor. Očigledno da je neko rekao – tri, četiri, SAD!

____________________

U nastavku kao i uvijek možete komentarisati tekst, a danas slušamo The Pretenders “I’ll stand by you”. Uživajte...