You are currently browsing the monthly archive for March 2009.

0011Dok se u Crnoj Gori samoproglašavaju novi državni neprijatelji, juče se na milanskoj berzi desio nesvakidašnji skandal kada je jedna italijanska porno glumica izvela striptiz u znak protesta protiv krize. U Crnoj Gori kriza se još uvijek ne tretira na normalan način, a o čemu na ovom mjestu raspravljamo već više od pola godine. Bilo mi je zanimljivo što je Laura Perego svoj performance izvela na jednom stolu, samo sa gaćicama na sebi, ali tijela obojenog u boje italijanske zastave. “Italija je svučena do gole kože”, uzviknula je glumica rodom sa Sicilije prije nego što ju je odvela policija. Bez obzira što je optužena za “opsceno ponašanje” ne kaje se zbog svog performansa. “Željela sam uputiti poruku svima koji su oštetili narodnu ušteđevinu”, izjavila je porno – glumica najavljujući i druge akcije u javnosti.

Jedan moj prijatelj, a sa čijim stavom se skroz slažem, za ovaj gest kaže: “Svaka joj čast. Njene pare su pošteno i krvavo zarađene.”

Pokušavam u svojoj glavi da smotam paralelu sa malom, lijepom zemljicom sa druge strane Jadrana, u narodu poznatu kao Crna Gora. Prvo mi je protest nezamisliv, a o patriotizmu iskazanom u tom protestu da i ne govorimo. Sjetimo se samo jedva nekoliko ljudi koji su protestvovali ispred republičke skupštine kad je naš dragi premjer potpisao Beogradski sporazum i smrznuo referendum na neodređeno, potvrđujući slutnje liberala o moratorijumu, a koju godinu kasnije ista mu je Evropa onako žestoko sasula državu pravo u lice poništavajući sve njegove nade o skontanoj “sivoj zoni”, kao sjedlu za jahanje krize i magarčenje Zapada. Liberali su tada obrađivani i odrađivani da ne glasaju na referendumu, a istovremeno Slavko Perović je perfidno pozivan da uzme učešća u kampanji. Kad se ostvari “siva” reklo bi se: “eto, ni sa Slavkom se nije moglo”.

Ovakve i slične paklene računice su sama duša premjerove “politike”, njegovog budvanskog alter-ega i najbliže okoline.

0021Naše patriotske striptizete, na zdravlje Lauri i na dugi život, na sebi bi vjerovatno trebale imati istetoviranog Dragana Kujovića, ili Ranka Krivokapića. Zamišljam leđa sa ogromnom tetovažom Prvog profitera, Srđana Darmanovića ili profesora Vukotića, pa listove sa diskretnom patriotskom tetovažom Miška Vukovića, u korijenu dojke UDG, a da ne govorimo o nekim intimnijim i manje intimnim djelovima na kojima bi bila strašna borba koga odabrati.

Ipak, s obzirom da BITI patriota i NE-BITI patriota, u kategorijama crnogorskih mentalnih zabiti ne znači mnogo, osim ako se za patriotizam ne uzima pridržavanje liberala Đukanoviću, dok ih UDBA čereči i ruke i noge im vezuje divljim konjima za repove. Ali što nas ne ubi, ojača nas…

0031U kontekstu tetovaža, ovih dana ponovo kruži internetom fotografija jednog starog sapuna. Na njemu piše da odlično pere “obraz”, a zove se “Milo”. Mene je zanimalo da li može da skida ove patriotske tetovaže, pošto može da zatreba, jer se režim, nekako nakrivio, i malo se ljuljuška. Naravno, ovo nema blage veze sa tekućim izborima. Izbori su značajni kao sjednica mjesne zajednice Donja Gorica, na kojoj će biti zaključeno isto što i prethodnih 50 godina, tako da od njih niko ništa i ne očekuje, osim da se izbilducka SNP, za svaki slučaj. Vjerovatno bi nam na sve ovo Duško Vuković vlasnik PC Nen-a preporučio da pročitamo, kao što je već jednom i uradio, “Analizu vjekovnog fenomena autoritarnosti na Balkanu” (Autoritarnost političke stranke, Atributi autoritarne ličnosti, Posljedica ponositosti, Porijeklo ponositosti i sujete, Priroda autoritarnosti različitog stranačkog opredjeljenja, On je otišao, ali ostali smo mi). Slične analize liberalima je često preporučivao i Miomir Mugoša na radost i cvrkut crnogorskih “nezavisnih” kolaboratora, govoreći im da su ludi i da im treba liječenje samo zato što su govorili golcijatu istinu koju danas uredno prepisuje Profiterova ekipa redovno “zaboravljajući” da citira original.

0041Na žalost, ni ovi “izbori” nijesu prošli bez “posjeta” visokih zvaničnika ne samo Evropske unije, što je godinama dekuražiralo sve iskrene borce protiv crnogorske demokrature. U svježem sjećanju su nam otvorena “vatanja” Haviera Solane sa ovdašnjim zvaničnicima pred TV kamerama. Prije par dana posjetio “nas” je na daleko poznati “demokrata” Silvio Berluskoni, Svetozarov prijatelj, koji, ako ikad prestane biti premjer, ostatak života će provesti po raznim sudovima. Sigurno se podsjetio one dirljive epizode kada je u Milanu, u svojoj kući, pokucao na vrata milog mu gosta Svetozara, da provjeri da li je ovaj sa sobom ponio aparat za brijanje.

0051Ne sjećam se da je slično iskustvo sa Marovićem imao i Mirek Topolanek, češki premijer, koji je u svojstvu predsjedavajućeg Savjeta ministara EU, takođe posjetio Crnu Goru u sred izbora pokazujući na koga, i u ovim izborima, tipuje Brisel. Nezaboravno je ostalo kada je Havijer posjetio Crnu Goru i to u jeku kampanje za podgoričke lokalne izbore. Prethodno je republička vlast u apsolutnom smislu pripala Đukanoviću. Identičnu podršku DPS-u u Budvi na lokalnim izborima pružio je svojevremeno i aktuelni predsjednik Srbije Tadić. Sve je ovo čista zloupotreba svojih funkcija. Da ne govorimo o onome kada je na lokalnim izborima u Tivtu USA konzul u Crnoj Gori baš to jutro prošetao tivatskom rivom i pio kafu sa šefom lokalnog DPS-a.

Čudim se Prvom profiteru i ekipi da ovakve posjete kao što su Topolaneka i Berluskonija ne koriste za izražavanje javnog protesta. Sigurno bi bilo vrlo učinkovito da sa transparentima ispred vile Gorica stanu Prvi profiter, Prvi pisac, Balša, Željko, Andrej, Milan, Mirko iz Rovinja i Marko iz Sarajeva došli bi sigurno na poziv, a da na transparentima piše DOSTA SA PODRŠKOM MAFIJI!

Nije šala, izgleda da počinju da duvaju neki drugi vjetrovi. S obzirom na izbacivanje naglavačke dopisnika Glasa Amerike iz vile Gorica na dan posjete Berluskonija, a što se šefovima Crne Gore, kao greška, nije moglo desiti ni kad su skakutali Miloševiću oko nogu, a i s obzirom na redovne kafice izbačenog sa Najprvim bratom, očigledno je da se brod ljulja. Sigurno će se brzo vidjeti zašto kolaboracionisti buše brod na kojem su do juče, zajedno sa Mafijom, sigurno plovili.

006Srećom sa ovih prostora su počeli da se pojavljuju i nešto zanimljiviji izvještaji. Američki ambasador, prvo u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992-1995, pa u Sloveniji od 1995-1998. Victor Jackovich, samo je jedan od ljudi koji sjede u savjetu IFIMES instituta iz Ljubljane. Na čelu savjeta IFIMES-a, nalazi se savjetnik Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu dr. Robert J. Donia. U njihovom izvještaju, kao i u izvještajima koje emituje DW radio, pojavila se ista ova priča koju ovdje pričam. Citiram: „IFIMES smatra skandaloznim, da nekoliko dana prije izbora najviši evropski zvaničnici primaju lidere režima u Briselu ili da posjećuju Crnu Goru u vrijeme trajanja izborne kampanje. Analitičari smatraju, da EU treba da poduzme mjere distanciranja od režima Mila Đukanovića na način, da reducira susrete sa crnogorskim zvaničnicima i da uskrati vize za najviše predstavnike režima, dok istovremeno treba sprovoditi liberalizaciju viznog režima odnosno ukidanje viza za građane Crne Gore.”

U samom izvještaju ima dosta simbolike: “Ulična dešavanja će vjerovatno odlučivati i o sudbini režima Mila Đukanovića. Time se ne isključuje politički motivirano nasilje i moguće likvidacije u Crnoj Gori.” Ako se sjećate, Đukanović je prosperirao i dobio podršku zapada kada je izjavio da je “Milošević prevaziđen političar”. Danas IFIMES ne citira niti jednog jedinog političara sa crnogorske političke scene, sa čime se slažem, zato što oni kao da ne postoje. Međutim, IFIMES citira političara koji odavno ne daje izjave javnosti, političara čiju su izjavu morali tražiti i koja je u simboličkom smislu identična izjavi koju je dao Đukanović o Miloševiću. Izjava glasi: “Milo Đukanović je najobičniji manipulant i veliki učenik Slobodana Miloševića. On je, baš kao i Milošević, bio i ostao samo za golu vlast, on je čovjek prošlosti i jedan potpuno prevaziđen političar”. Pitanje glasi – koji je to političar? Odgovor nije težak – SLAVKO PEROVIĆ!

____________________

U nastavku komentari… Danas slušamo Depeche mode “Wrong”. Uživajte...

Read the rest of this entry »

002Pakovanje prostora jugoistočne Evrope ulazi u novu dinamiku. Događaj sa zapadne obale Sjedinjenih država kada je, “ničim izazvan”, dnevni list LA Times na dvije stranice raspisao storiju o relaciji Jovice Stanišića i CIA-e, pegla se i balansira na sve moguće i nemoguće načine. Kao organizator i čovjek koji je formirao Crvene beretke, čiji je sin bio pilot u avionu Stanka Subotića Caneta osumnjičenog za šverc cigareta (avionu koji je kupljen onda kad je Subotić kupio avion i crnogorskoj vladi), Stanišić se neočekivano ponovo našao u središtu interesovanja. Ovim su njegove balkanske konekcije sasvim sigurno zaljuljane, posebno kada se zna da je tekst u pomenutom dnevnom listu napisao Greg Miler, zadužen za rad obavještajnih službi, zbog čega je po prirodi posla upućen na saradnju sa CIA. Tekst je, prema zaključku nedjeljnika NIN, “upozorenje aktuelnoj vlasti u Beogradu da se ne uljuljka previše u vođenju samostalne politike: ako su u ono vrijeme mogli da idu tako daleko i zavrbuju šefa Miloševićeve tajne policije, šta tek mogu da učine danas?” Naravno, pismo koje je američka administracija uputila 2004-e godine Haškom tribunalu omogućilo je Stanišiću da se do dana današnjeg brani sa slobode.

003Politički nepostojeći događaj oko koga se vrti politička stvarnost Crne Gore, kada je državni tužilac pozvala prof. Milana Popovića da obrazloži sopstveno pisanje o crnogorskoj vladajućoj hobotnici danas bilduje ekipu koja pokušava da zaljulja brod na kome su udarnički plovili punih 12 godina. Pobuna “sporednika” na galiji DPS-a desila se onoga dana kada je “veslačima smanjena količina mesa”, a to se, nekako, poklapa sa onim danima kad je LSCG odlučio da prestane više da trpi snažan stisak oko vrata ovog pipka hobotnice, pipka “veslača”. Ovaj pipak Đukanović danas pokušava da amputira, ali se on, kao pantljičara, pokušava regenerisati i nastaviti korisnu simbiozu u kojoj su i Popović i ekipa imali ulogu korekcioni faktora DPS-a, a iz koje simbioze je Crna Gora transformisana u porodični feud. Željko Ivanović ne krije potrebu da se što prije vrate u potpalublje, o čemu najbolje govori njegov tekst od 5. Marta objavljen u Vijestima u kome se obraća premjeru: “Trebalo je zaista biti talentovano nesposoban i upropastiti sve te stvari. I toliko ljudi ostaviti bez redovnih plata, bez radnog odnosa, čak državu dovesti u pitanje”. Željko se malo pravi luckast i, kao, ne vidi da je država danas (posebno crnogorskih gabarita), prilično smiješan pojam, da ne pominjemo da je to gotova stvar. Uređena država je već nešto što pripada građanima. Za to vrijeme Balša Brković neukusno procjenjuje “unutrašnji sadržaj” Klaudije Šifer. Ovo i ne čudi, jer je i njegovog taticu Jevrema zanimao genetski sastav Vesne Perović. Tu su Željko i ekipa da se potrudi da građanima ništa ne bude jasno, a s vremena na vrijeme da im nejasnoće razjasni “tvor od Trstena”.

001Kada na nekom prostoru prisutna strana služba želi da bude donesena određena politička odluka onda cijena koju je spremna da plati za tako nešto ne postoji. Jovica Stanišić nekad po Srbiji i crnogorske ekipa koje su nekad pridržavale liberale i privodili ih na “klanje” Đukanoviću, iako naizgled nemaju zajednički imenitelj, i te kako predstavljaju organizovanu političku akciju koja treba da rezultira promjenom ili betoniranjem politike na tom tržištu. Veće tržište – veći interes stranaca, manje tržište manji interes. Interes građana prepušten je građanima, kao i svuda uostalom. Najčešće se posmatra veličina tržišta (broj potrošača) koji predstavljaju ciljnu grupu i naravno u tom kontekstu veličina Crne Gore predstavlja mali prostor. O onome što je vrijedno u Crnoj pisao sam u tekstu Čija je Crna. I tako je svuda, vratimo se samo dvadesetak dana unazad imamo da je Međunarodni monetarni fond zatražio da Srbija do kraja godine raspiše tender za prodaju Telekoma, nakon čega bi ta finansijska institucija razmatratrala srpski zahtjev za kredit od dvije milijarde dolara. Pošto i mačke po Beogradu znaju da će Telekom Srbije kupiti Dojče telekom koji samo sa Balkana godišnje povuče preko 2,5 milijarde eura profita, onda je razjašnjena i uloga današnjih država i državica, kao i njihovo vladanje samim sobom. Klasika.

005Sada bih želio da podijelim sa Vama jedan dokaz o tome kako službe rade po terenu. Vrijeme i kontekst nije toliko značajno, koliko je značajno da svi zajedno shvatimo kako se uvezuju ljudi po terenu. Naime, pedeset godina poslije bogradskog puča 27. Marta 1941. godine, počeo je na svjetlost dana da izlazi ogroman broj dokumenata koji su svjedočili o umiješanosti engleske tajne službe u ove događaje. Iz povjerljivog pisma Hju Daltona upućenog britanskom premjeru Vinstonu Čerčilu 28. Marta 1941. godine saznalo se koliko je para plaćeno lokalnim igračima, partijama i zavjerenicima koji su rušili srpskog kneza Pavla. Najviše para plaćeno je ljudima iz redova tadašnje Zemljoradničke stranke Miloša Tupanjanina. Citiram: „Otkako sam preuzeo SOE (The Special Operations Executive) u Jugoslaviji potrošili smo najmanje 100 hiljada funti sterlinga. Novac je uglavnom otišao na finansiranje Zemljoradničke stranke i ostale vidove podmićivanja. Blagodareći ovom novcu, naši agenti su bili u mogućnosti da održavaju prijateljske odnose sa glavnim Jugoslovenima raspoloženim protiv sila Osovine, a naše agencije za tajnu propagandu neprestano su podsticale narodnu želju da pruži otpor“ – kraj citata. Prema pisanju Miodraga Jankovića u knjizi „Knez Pavle – Od ljepote do istine“ citirajući Vasa Kazimirovića piše da je ZS dobijala 5000 funti mjesečno, dnevni list „Pravda“ (od Engleza) 150 hiljada dinara mjesečno, Samostalna demokratska stranka Svetozara Pribićevića takođe je dobijala novac, a bakšiš su dobijali Udruženje starih ratnika, Seljačka stranka Dragoljuba Jovanovića i Srpski kulturni klub. Eto tako su “ugledni” srpski političari uzeli pare, a zemlji gurnuli u rat. Par dana kasnije u britanskoj ambasadi u Beogradu točio se šampanjac, a nekoliko godina kasnije prosipala priča da je sve organizovao Josip Broz. Kada se ovome doda da je interes za puč imao i Staljin i da je nezavisno svojom mrežom djelovao ka svojim politički – ciljanim subjektima dolazimo do jasne slike na koji način se na nekom terenu odrađuje posao.

004Ako navedeni primjer prenesemo na teren Crne Gore danas i presaberemo koji su pisci aktivirani, koji su mediji aktivirani, koji su intektualci aktivirani, koji su analitičari zadignuti, koje su NVO počele da se komadaju, dolazimo do zaključka da neki vid pobune na crnogorskom brodu „baunti“ ipak postoji. Jedino haotičnost buni. Udruženje boraca ratova objavilo je 23. Februara ove godine, citiram: „da su tadašnje političke vođe liberala (početak devedesetih) svojevrsni saučesnici u ubijanju crnogorskih razervista na dubrovačko-hercegovačkom ratištu i svim drugim zločinima hrvatskih oružanih formacija diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine“. Ovo se genijalno naslanja na odbranu i zaštitu Đukanovića kada mu se Monitor izvinjavao zbog poznate naslovnice s rezervistima u vojničkim šinjelima. Ovakva vijest bila je za očekivati još i ranije. Jedino me brine što se nije oglasio Milan Popović i odbrani tadašnje vođe liberala. Možda zato što su se upravo sad i Daliborka Uljarević, Stevo Muk i Aleksandar Zeković sjetili da postave pitanje državnom tužiocu „Da li je pročitala knjigu Momira Bulatovića “Pravila ćutanja” i da li je ona ili neko od njenih prethodnika pozivo Momira Bulatovića da u tom kontekstu pristupi tužilaštvu?“ Simpatično, posebno ako se sjetimo da je portparol LSCG Helena Vučetić, čim se Bulatovićeva knjiga pojavila u knjižarama 2. Aprila 2004. godine, otišla u sred tužilaštva i poklonila knjigu Vesni Medenici očekujući pokretanje istrage. Medenica je tada za “Publika”, rekla da „ne zna koliko će se profesionalno trošiti u ispitivanju navoda iz knjige Bulatovića“. Ne sjećam se da se tih godina ni ekipa oko Popovića koja je gradila imperiju za Miodraga Perovića imala namjeru trošiti oko istog. Pet godina kasnije nampalo im je da ulože dodatni napor. Očigledno da je neko rekao – tri, četiri, SAD!

____________________

U nastavku kao i uvijek možete komentarisati tekst, a danas slušamo The Pretenders “I’ll stand by you”. Uživajte...

Read the rest of this entry »

Encyclopædia Britannica

In History, December 28
Britannica1065: West- minster Abbey opened. Westminster Abbey, a London church, was consecrated and opened this day by Edward the Confessor. It became the site of coronations and other ceremonies of national significance in England. The present-day church, replaced in 1245, stands just west of the Houses of Parliament in the Greater London borough of Westminster.

Riječi

March 2009
M T W T F S S
« Feb   Apr »
 1
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
3031  

Broj posjeta stranicama:

  • 166,447 hits

Profile, Network & E-mail

Aleksic Wordpress's Facebook profile

E-mail

%d bloggers like this: