0011Konačno, i 2008-a godina cijedi svoje posljednje dane. Odlazi sa 44 miliona eura otetih iz džepova građana Crne Gore i predatih Prvoj porodičnoj banci, kako bi prva familija uspjela da sačuva makar uloženo, s obzirom da je dužnicima sve manje u interesu da plaćaju kamate. Paramilitarni naplatni bataljoni formirani u tu svrhu u glavnom pogađaju prijatelje Prve porodične. Kvadratni metri po Podgorici na lokacijama na kojima su se, samo godinu dana ranije, prodavali po najmanje 2000 eura, danas se daju i za 800 uz učešće od 25%, tako da cijena keša rapidno raste u odnosu na cijenu svih ostalih roba. Kumovi se još uvijek bacakaju tražeći slamke spasa od bukvalnog preuzimanja njihove nepokretne imovine, ali zainteresovanost za njihovu imovinu moraće da sačeka. Najatraktivnijem crnogorskom rudniku blaga Elektroprivredi i pljevaljskom basenu cijena je drastično pala, s obzirom na keš probleme u koje je zapala porodična finansijska ekspozitura. Više je nego sigurno da će oni koji uđu u poharu posljednjih vrijednosti Crne, ubuduće, mnogo laganije pregovarati oko pomenutog blaga.

Problemi Prve porodične banke vješto se pokušavaju skrivati od građana Crne Gore. Prema nekim procjenama više od sto puta dodijeljeni su krediti koji iznose između 1-1,5 miliona eura, tako da dubioza iznosi nekoliko stotina miliona eura. Dnevni list Vijesti, i pored toga, smatra da je stranim investitorima koji su spominjani kao potencijalni (za)kupci Ade Bojane i Velike plaže Prva banka logično potrebna. U današnjem broju pišu da je „Vladarska porodica iz Abu dabija – Al Nahijan, trenutno jedan od najvećih svjetskih investitora, zainteresovana za ulaganja, u Veliku plažu i Adu Bojanu. Ukoliko se i definitivno odluče na taj korak, ulazak u Prvu banku bi bio logičan slijed, jer im je za velika ulaganja potreban servis, oličen u nekoj domaćoj banci.“ Zašto još uvijek zadržavaju tezu da propali bankarski servis predstavlja dobru investiciju ne mogu nikako objasniti sem podrškom banci.

Ovakav stav Vijesti, i dalje, u potpunosti korespondira sa stavom Milana Popovića kome novogodišnji Monitor čini magareću uslugu nazivajući ga „crnogorskim Čomskim“, posebno imajući u vidu da je njegov stav da Đukanovića „treba obuzdati“, a ne nikako da DPS treba smijeniti. Mnogo mi je bliže da povjerujem da se jednog dana može pojaviti neko ko bi se realno mogao nazvati „crnogorski Alen Grinspen“ ili „crnogorski Bernard Madoff“. Pridjev „crnogorski“ i vlastita imenica „Čomski“ više su u domenu SF-a, kada se povežu sa imenom Popovića. Da ne pominjemo realne likove Dafinu i Jezdu kojih se malo ko i sjeća, a koji su devedesetih u dogovoru sa superbiznismenima iz Prve porodične banke već jednom poharali Crnu, razvrćući slamarice i otimajući ušteđevinu desetinama godina sakupljanu u onoj bivšoj nam domovini.

Kriza u kojoj su se naprasno našli prijatelji i kumovi prve familije, nesporno, će uticati i na njihovu finansijsku sposobnost da pred najavljene proljećne parlamentarne izbore odriješe kesu za kupovinu još jedne većine u parlamentu. Međutim, opozicija ih sasvim sigurno neće ugroziti. Da li će neko drugi pokušati finansijski isparirati tržištu kupovine glasova na narednim izborima ostaje da se vidi. Rizik za tu investiciju više je nego evidentan. Ono što, međutim, raduje jesu sve češći i češći glasovi, koji govore kako je UDBA sistematski morala razbiti LSCG, o čemu je Slavko Perović govorio na svojim stranicama. Evidentna je težina riječi generala Blagoja Grahovca koji već nekih pola godine po medijima regiona govori o tome da je Crna Gora u kandžama organizovanog kriminala i dugoročno nacrtana kao strateška pozicija. „Neprijatelj broj jedan naroda i države“ 1999-e obilježen je LSCG, i ta akcija sada je (skoro deceniju kasnije) malo jasnije. Morao je biti zbrisan svim raspoloživim sredstvima. Najgore je od svege, što je u tom paketu sva opozicija morala biti preparirana, a mozgići većine građana isprani. Rezolucija LSCG-a o prestanku političkog djelovanja danas se vidi na svakom koraku Crne Gore. Ne vide je samo oni koji ne žele da je vide. Siguran sam da je to jedini dokument o nekom „prestanku“, koji prihvaćen od većine građana znači dokument o velikom „POČETKU“. Ipak, sudbina Crne, takva je da je to teško vidljivo. Prašinu na Taj dokument i dalje uspješno i združeno pokušavaju bačati oni koji su najzaslužniji da privatna država nema alternativu, da im ne ponavljam imena.

Ostaje mi još da Vam svima, koji ste posjećivali stranice ovog bloga, čestitam božićne, novogodišnje i božićne praznike, i da Vam poželim da u novu 2009-u godinu uđete zdravi i sa osmijehom, okruženi ljudima koje volite, i da isto tako zdravi, a sa još većim osmijehom iz nje izađete, kada se i tada na ovom istom mjestu, Bože zdravlja, nađemo za godinu dana.

____________________

U nastavku komentari… Danas slušamo genijalnog Massima, a pjesma je baš legla, čini mi se “Da mogu”

Advertisements