Vreba glad

Bilo mi je zanimljivo prije nekoliko dana kada sam pročitao da su na jednoj američkoj farmi u blizini Denvera, nakon što su radnici ispunili normu i pobrali zasađeno povrće, vlasnici farme donijeli odluku da pozovu građane da se slobodno posluže preostalom krtolom, mrkvom, porim lukom i ostalim povrćem. Kako je prenio Vašington post desilo se nešto totalno neočekivano. Broj ljudi koji se pojavio da bere povrće prešao je 40 hiljada ljudi, tako da se dan Otvorenog polja pretvorio u nešto sasvim drugo. Ukupno je najmanje 11.000 automobila zauzelo oko 30 jutara zemlje, koja je korišćena kao veliko parkiralište, dok su berači pustošili ostalih 600 jutara zemlje. Ne znam kako bi na ovo gledao montenegrinski ekonomski guru, ali sasvim sigurno, većini katunjana ovako nešto bilo bi “ispod renomea”, pa sve i da je Jezdimir Vasiljević ili Radoje Kontić na čelu borda direktora Prve banke.

Kad je početkom Avgusta 2008. godine međunarodna agencija za kreditni rejting Standard & Poor’s, zbog drastičnog rasta kredita u protekle tri godine kao i lošeg finansijskog profila crnogorskih banaka, Crnu Goru svrstala na predzadnje mjesto u red sa Nigerijom, Kostarikom, Gvatemalom, Libanom i Vijetnamom, a iza Kazahstana, a analitičari se, po komandi oglašavali kako to nije dobro protumačeno i pokušali da nas “prosvijetle” umanjujući značaj S&P-a, danas su dovedeni u situaciju da sa “odskočne daske” svojih izjava skoče sami sebi usta. Naime, naša draga Vlada juče je ponudila oko pola miliona kvadratnih metara zemljišta na Luštici, u zakup na 30 godina sa mogućnošću produženja tog roka. Uz ponudu je potrebno dostaviti bankarsku garanciju u iznosu od milion eura naplativu na prvi poziv od banke koja ima “najmanje BBB kreditni rejting prema Standard & Poor’s”. S obzirom da se radi o pola miliona kvadrata zemlje mislim da bi “najkorektnije” to odradili stručnjaci iz Suda časti Liberalne partije. Preporuke su stekli još od Trstena, na ovamo… Ili, eventualno Petar Ivanović, ali pod pretpostavkom da niko svoje jakne, kape i rukavice ne ostavlja u garderobu…

I radio Slobodna Evropa počeo je da se bavi problemima u poslovanju vlasnika Crne Gore, i njihovom dnevnom likvidnošću. Tako su ciljani problemi u kojima se našla Prva banka i prvi kum koji je počeo da rasprodaje firme i poslovne prostore zbog dugova i nagomilanih obaveza. Mirjana Kuljak je precizno navela da: “Uska grupa ljudi kontroliše i institucije sistema i ove firme. I da tako imamo jedan zatvoreni, zaključani sistem koji ne može da dovede do produktivne upotrebe kapitala.” Ono što tješi vladare jesu građani koji će sljedeće godine na izborima ponovo glasati za njih, a do tada možda i naleti kakav arapski finansijski lobi koji će biti spreman da uz prelijepu Ulcinjsku rivijeru popravi likvidnost Prve banke dokapitalizujući kumove i prijatelje. Ovih dana, međutim, više su zainteresovani za zlato.

Iako je američka komisija za borbu protiv terorizma u svom juče objavljenom izvještaju navela kako Americi u narednih 5 godina prijeti biološki ili nuklearni napad, odlazeći predsjednik “W” saopštio je kako je za: “Najveće žaljenje tokom cijelog njegovog mandata sigurno neuspjeh sa obavještajnim podacima o Iraku. Mnogi ljudi su stavili ‘na kocku’ svoju reputaciju, tvrdeći da je oružje za masovno uništenje razlog za uklanjanje Sadama Huseina”. Time se pridružio Alenu Grispenu koji je rekao kako su “malo” pogriješili kad su kreirali finansijski sistem sedamdesetih, nakon što su dolar skratili za zlatnu podlogu. Rezultati i jedne i druge greške mjere se milionima pobijenih civila, milionima raseljenih, milijardama i milijardama popljačkanih, izgubljenih te pogrešno investiranih dolara i što je najgore – nikome ništa. Odgovornost ne postoji. A onda nam se pojavi naša Liza Meklejn šefica montenegrinskog NDI (američkog Nacionalnog Demokratskog Instituta) koja obučava poslanike u parlamentarnom teatru naše Crne i objavi priručnik sa sljedećim uputstvima o ponašanju: “Ako ste ljevoruki, neka vam telefon bude sa desne strane da možete da pišete dok razgovarate”, “Svaki zakonski predlog treba da bude pročitan pažljivo, sistematično i metodično i da se razumijevanje zakonskog predloga može postići kroz višestruko iščitavanje”, “Uvijek pri sebi imajte fluorescentni flomaster. Podvlačite dok čitate neki članak. Kada ga ponovo budete uzeli, nećete morati da ga čitate u cjelini. Ako nijeste ništa podvukli – bacite ga.”

Ostala je samo jedna nepoznanica. Nije navedeno kako da se ponašaju, ako NDI u okviru parlamenta organizuje nagradnu igru sa ljudima iz skupštine i prvu nagradu izvuče organizator nagradne igre, a na nagradno putovanje pošalje samoga sebe. I kad ih ljudi provale oni se nagrade odreknu. Ovo me je uvijek podsjećalo na sve izborne procese koji se dešavaju u Crnoj Gori, s tom razlikom što moć koju, iz izbora u izbore “door to door” spin doctorsi, pokupe sa ulice, ostaje sačuvana za njih, i ne pada im na pamet da je se odreknu. A tek poklona od strane NDI-a u vidu producentskih kuća sa kompletnom TV opremom…

Ne znam koliko često čitate naslove u web izdanjima dnevnih novina koji glase “Pojašnjenje” ili “Objašnjenje”, ali nije na odmet. Po nekad zna da se provuče i po neko priznanje. Juče je tako u Republici (on-line) osvanulo objašnjenje Koče Pavlovića o situaciji u PZP, koje glasi: “da bi jedan dnevni list u Crnoj Gori volio da ima svog predsjednika u PZP-u i da se samo kod tog dnevnog lista pojavila dilema u vezi načina provođenja unutarstranačkih izbora u toj partiji. Pavlović je kazao da u izjavi nije mislio na uređivački tim tog dnevnog lista već na vlasničku strukturu. “Ja sam jasno rekao da neki medijski vlasnici pokušavaju da ostvare takav cilj zloupotrebljavajući svoju vlasničku poziciju i uticaj. Netačno je da sam ustvrdio da bilo koji dnevni list svojom uređivačkom politikom nastoji da ostvari kontrolu nad PZP” – navodi se u reagovanju Pavlovića.” Baš lijepo pojašnjenje onima koji vjeruju da je PZP opoziciona partija. Šteta što ovakvih rariteta više neće biti (makar sa stranica Republike), jer nas je Velizar Brajović obavijestio kako je prestalo da izlazi i on-line izdanje lista. Vlasnik im je ostao dužan nekoliko plata. Ostaje pitanje ko će platiti dug građanima Crne Gore za sve laži koje su čitali sa stranica Republike – godinama, a u ime vlasnika koji danas duguju njima.

Dnevnom listu čije ime visi u vazduhu intervju je dala i Milka Tadić. Odgovor na pitanje, koji je njen najdraži novinarski posao koji je uradila i zašto, neizostavno je zasmočila Liberalnim savezom, odgovorivši da je to: “Osnivanje, a potom održavanje Monitora. Od početka sam dio ekipe. Monitor je, uz Liberalni savez, nekadašnju SDP i neke druge manje partije, nevladine organizacije i pojedince spasio obraz Crnoj Gori u mračnim devedesetim.” Slažem se s Milkom, samo u jednom dijelu – LS jeste spasio obraz Crnoj Gori u mračnim devedesetim. Ali nije uspio da sačuva Crnu Goru, od onog momenta kada se Milka sa svojom ekipom pridružila paktu o nenapadanju sa Đukanovićem iz čega je konačan rezultat ono što je juče drugi član njihove ekipe Milan Popović nazvao antievropski kartel, a što je novi lajt motiv ekipe koja želi ponovo da bude korekcioni faktor vječnih vladara. Očigledno dogovoren na regionalnom nivou.

I na kraju, šteta je da građani Crne Gore ne osjećaju kako je pravih država na svijetu – sve manje i manje. A to što se broj država u Ujedinjenim nacijama uvećava geometrijskom progresijom, najmanje govori o tim državama, a mnogo više o Ujedinjenim nacijama.

____________________

U nastavku komentari. Danas slušamo Kanda, Kodža i Nebojša i pjesmu “S.A.T.” Uživajte…