001Dok spoljnotrgovinski deficit Crne Gore i dalje raste, i prema preliminarnim podacima Monstata za prvih devet mjeseci uspio je da dostigne cifru od oko 1,1 milijardi eura što je za 300 miliona više nego u istom periodu prošle godine, a General motors jedna od 5 najvećih kompanija na planeti zemlji razmišlja o bankrotu, pokradeni izbori u ZIKS-u ostaju za nama – odgovornih nema. Sve priče su, naravno, danas obesmišljene, pošto je na ponovljenom glasanju DPS osvojio maestralnih 89,4% glasova. Prava slika crnogorske izborne stvarnosti. To i ne čudi, ako recimo znamo, da prema posljednjem Galupovom istraživanju u Crnoj Gori 60% nije dovoljno ili uopšte informisano o Evropskoj uniji, što je najveći procenat u regionu. U isto vrijeme većina ispitanika ocjenjuje kako su evropski standardi vrlo važni i u dobrom dijelu dostignuti. Strahota. Ljepota od istraživanja, samo mu još Miloš Bešić fali. Posljednjih nekoliko mjeseci stalno nam se oglašava, u svojstvu analitičara javnog mnjenja, diplomirani “Serđi Darmanović”, iako je Bešića, recimo i to,  Ljupka Kovačević nakon što je izabran za predavača na fakultetu političkih nauka nazvala “samo uspješnim izvršnim organom zatiranja slobode čiji je plan smišljen u autoritarnoj glavi ili u glavama onih koji nas uspješno već sedamnaest godina vode u svaki vid propadanja”. Njenim riječima nemam što da dodam. 

002Prošlog vikenda Politika je objavila intervju sa Oliverom Stounom, a povod za razgovor bilo je njegovo gostovanje na filmskom festivalu u Solunu na kom se predstavio svojim novim filmom „W“. Na pitanje novinara o tome što je ključno što možemo da naučimo iz njegovog filma Stoun je odgovorio: „Kada sljedeći put budete vidjeli da Buš dolazi, budite budni. Ljudi ga potcjenjuju zbog načina na koji se ponaša. Ali, on ima američke kvalitete, poznati kaubojski šarm koji funkcioniše pred američkim narodom. I to mu uspijeva, kao što je uspijevalo Džonu Vejnu u Dalasu, a Džon Vejn je bio voljan da bači nuklearnu bombu na Vijetnam. Slično je i s Bušom, on je veoma opasan čovjek i to zbog veličine sopstvenog ega. On sve personalizuje i politiku čini ličnom, što je veoma opasno.“ 

Ako se sada nadvijemo nad našom balkanskom zabiti i poređamo u glavi slike likova koji su donosili ključne političke odluke za budućnost ovog prostora s kraja XX i na početku XXI vijeka, nedvosmisleno bi trebalo da se složimo u jednom – veličina sopstvenog kulta i kulta sopstvenih satelita vladala je stvarnošću, našim životima, življenjima, propadanjima i gubicima. 

Ne znam što bi potpredsjedniku PZP-a Raduloviću da nakon kotorskih izbora saopšti da “Sve više opravdava odluku LSCG da dignu ruke od ubjeđivanja većine u nešto što se ne tumači i što je osnovni postulat”. I sve se nakako slaže, i sud je prije par dana odlučio i presudio u korist Slavka Perovića u još jednoj bezočnoj kleveti, kada su u Monitoru napisali kako se u skrovitom mjestu, zatvorskog restorana u ZIKS-u, susrijetao sa Milom Đukanovićem. Ali račune za sve laži, građani su odavno platili. 

003Konačno, moram da pomenem odličan tekst koji je jedan u nizu dobrih tekstova koje potpisuje dr Filip Kovačević, profesor političke psihologije, sa naslovom “Papagaj država”. Izdvajam citat: “Desetak ljudi sa bejzbol palicama enormnog bogatstva i političke moći danonoćno i bez milosti već godinama, decenijama čak, batinaju životni standard, stvaralačke mogućnosti i zdrav razum crnogorskih građana. Njihova “zatvorska” strahovlada je postala način života, uselila se i u domove i u umove. Zar je onda čudno što je njihova izborna pobjeda unaprijed zagarantovana? Oni su i političke protivnike klonirali po svojoj mjeri. Postoje močvare koje sam prirodan tok vremena isušuje. Postoje i one koje se odupiru vremenu, ali su nemoćne pred razvojem progresivnih tehnologija i standarda. I jedne i druge je moguće pretvoriti u plodna zemljišta, pogodna za kultivaciju socijalne pravde i ljudskog dostojanstva. Naša je, nažalost, od one treće vrste, gdje se u mulju nataloženog licemjerja i nasilja gube čak i one oblasti političkog života koje su donedavno izgledale usađene u čvrsto tlo. Kao demoni prošlosti koji su se uskovitlali da traže novu krv, sudovi izriču kazne za slobodno izrečenu misao, “savjesti društva” izložene su fizičkom i psihičkom šikaniranju, grubo se krši transparentnost izbornog procesa i privatnost biračkog prava. A nad močvarom viju li viju vjetrovi mediokritetskih promišljanja, petparačkih vizija i dehumanizovanih stremljenja. Duvaju ti vjetrovi i sa Zapada i sa Istoka, donoseći mnoštvo otpadaka propalih ideologija i izvitoperenih vrijednosnih sudova.” 

Prije nekoliko dana Vijesti su donijele odluku o zabrani pretrage arhive, koja je bila jako dobra, a ovo se nekako poklapa sa njihovom odlukom o tome da objavljuju u svakom broju po neki događaj od prije 5, ili 10, godina, naravno suptilno politički birajući one koji im odgovaraju. Morao sam im napisati pismo: „Poštovani, pročitao sam na Vašem web sajtu da ukoliko želim pristupiti arhivi vaših tekstova treba da Vas kontaktiram, tj. “pretraga je omogućena samo za trenutni broj. Ukoliko želite da koristite naprednu pretragu molimo Vas da nas kontaktirate.” Bio bih zahvalan ukoliko bi mi omogućili naprednu pretragu Vašeg web sajta. S poštovanjem, Aleksandar Aleksić“. Čekamo odgovor… 

004Crnogorska Nacionalna turistička organizacija pokrenula je nagradnu igru za gledaoce Travel Channela, a nagrada je desetodnevni boravak za dvije osobe u kolašinskom hotelu Bjanka. Za tu priliku urađen je i spot od 30 sekundi, koji će biti emitovan oko 200 puta tokom novembra. Genijalno. Znači Hotel Dragana Bećirovića će se reklamirati na Travel Channelu 200 puta po 30 sekundi za mjesec dana. Jedino su zaboravili da napišu ko plaća reklamiranje privatnog hotela. Ipak su oni velika novinarska imena spremna da za novac pišu svakakve laži. S istinom imaju problem. Što je to da građani Crne Gore kao poreski obveznici časte reklamom vlasnike hotela. Pa da, ne bi im to bio prvi put. Madonna će to najbolje znati. A bilo bi zanimljivo da nam radnici lista “Republika” o tome po nešto kažu, pošto ih je ovih dana naprasno spopala ljepota služenja, kako rekoše – “Ćoćizmu”. Čudno mi je da imaju problem da dođu do prezimena čovjeka koji je vlasnik novine, s obzirom da je Velizar Brajović veliki novinar istraživač koji se posebno može pohvaliti svojim tekstovima u kojima je od 1997, preko 1999, do danas punio stupce BBC-a i svih medija na kojima je dobijao prostor pričama kako Crna Gora ide u dobrom pravcu. Posebno se valja podsjetiti kako je recimo 10. Maja 2001. godine u nedjeljniku “Vreme”, opisivao pregovaračku poziciju LSCG prema DPS-u pišući kako se “teško oteti utisku da je kod dijela rukovodstva liberala prisutna ne mala doza frustracije i da neki u dogovaranje sa DPS-om i SDP-om idu kao na razgovor sa neprijateljem, sa nekim kome se ne može vjerovati i da se zbog toga traže svakojake garancije.” “Živ mi ja, živ mi ti”, ali tačka do koje je Vekaš danas stigao najbolje je definisana upravo njegovim riječima: “Treba li vjerovati u čuda? Ponekad, možda, i treba, ali je prosto nevjerovatno to što se danas dešava u Crnoj Gori. Jeste da se radi o mladoj državi, ali je nevjerovatno da njen državljanin na sopstvenoj teritoriji nije zaštićen od šikaniranja kojekakvih beznismena ogrnutim najrazličitijim plaštovima. U konkretnom slučaju radi se o Zoranu Ćoću Bećiroviću, biznismenu, inače, naše gore list, koji je pokušao da postane i novinski magnat, ali tako što će između Republike i sebe isturiti of-šor preduzeće sa Djevinčanskih ostrva… U punom smislu sada se pokazuje ona narodna: “Ko s đavolom tikve sadi o glavu mu se razbijaju”” – zaključi Brajović. 

005Sjećam se kad smo u Republici 2007-e čituckali i o tome kako je kupovano skijalište oko Bjanke. Ako se ne varam, 550 hiljada eura u gotovini za imovinu skijališta. Kompanija postaje vlasnik zemljišta površine 147,65 hiljada kvadratnih metara, žičara i tri ski-lifta, dva restorana, vodohvata i vodovoda, dva tabača snijega i ostale opreme. Čini mi se da sam jednom naletio na informaciju da nov tabač snijega Pisten bully košta između 200 i 300 hiljada eura. A onda dolazi nova godina. Vijesti pišu da će tokom novogodišnjih praznika u hotelu “Bjanka”, koja je i ranijih godina bila omiljeno mjesto crnogorske političke i biznis vrhuške, koja je sa svojim porodicama provodila novogodišnje prznike u ovom kolašinskom ski centru, vladare, svojim umilnim glasićima zabavljati Aco Luksa, Džej, Slavica Ćukteraš, Tanja Savić i Jadranka Barjaktarović. Ne bojim se da će im veselje umanjiti najnovije istraživanje EU o kvalitetu života, prema kome su nordijski narodi najsrećniji od svih Evropljana. Prema istom istraživanju, Danci su se našli na prvom mjestu, dok su najmanje srećni Evropljani oni koji žive na Balkanu. 

006Nisam znao da će danas, deceniju i po kasnije, izaći na vidjelo i priča o paravojnim formacijama koje su harale Bokom kotorskom dok su državom vladali Miloševićevi namještenici Momir, Milo i Sveto. Riječi, toliko krupne da se mogu saopštiti u svega par mikrofona u Crnoj Gori, a da ruka koja drži mikrofon ne zadrhti ni sekund, podsjetile su na te dane. „Slobodan Pejović, bivši policajac iz Herceg Novog, godinama svjedoči o tome kako je crnogorska vlast u proljeće 1992. bosanske izbjeglice izručivala Radovanu Karadžiću. Godinama, zato što govori istinu o zločinu, trpi razne vrste pritisaka. Mirna savjest košta ga mirnog života. Samo tokom ove godine tri puta je bio meta nepoznatih počinilaca.“ 

Od čega se zapravo boje oni koji Vas proganjaju, šta pokušavaju da sakriju? PEJOVIĆ: “Na području Herceg Novog, to se zna, bilo je još zločina osim deportacije. Za razliku od deportacije o kojoj se sve zna, o drugim zločinima se ne govori. Ako se iko u ovoj državi bude ozbiljno bavio zločinima, možda će tragovi krvi, kako sam već rekao, odvesti do jednog hercegnovskog ljekara koji je sa kalašnjikovom noću operisao. Postojala je paravojna grupa koja je, onako samoinicijativno, te nesrećne ljude noću odvodila iz kuća. Prvo bi ih opljačkali pa ih onda, neđe tamo, na koridoru smrti, na planinama Orijena, likvidirali. Broj im se ne zna, ne zna se ništa.” 

Kakva je u tome mogla biti uloga vlasti? PEJOVIĆ: “To je odvojeni slučaj od deportacije. Sa tim nema veze crnogorska policija i Vlada, riječ je o paravojnim jedinicama koje su vršljale po Boki Kotorskoj. Mislim da pojedine crnogorske službe znaju sve o tome.” 

Koliko ljudi u Herceg Novom znaju o tim događajima? PEJOVIĆ: “Javno to niko neće posvjedočiti, ali ima dosta ljudi koji o tome znaju više nego ja deset puta. Kad bi određene institucije i službe htjele, one bi to mogle dovesti do kraja. Nijesu svi ljekari u Herceg Novom ubijali, nijesu svi ljekari nosili kalašnjikove, nijesu svi bili u paravojnim jedinicama sa braćom po oružju preko Drine.”

I čime da zaključim, možda da se vratimo na Olivera Stouna, “kad sljedeći put budete vidjeli da On dolazi – budite budni!” Jedino se nameće pitanje – DA LI ĆE SLJEDEĆEG PUTA UOPŠTE BITI?

____________________

U nastavku možete ostaviti, kao i obično, komentar. Trebalo je 30 godina da prođe, pa da Eagles-i ponovo urade studijski album. Sa unplugged albuma “Hell Freezes over” koji je objavljen 1994-e godine slušamo “New York Minute”. Uživajte 

Advertisements