01Prije par dana Crna Gora je osvanula osunčana još jednom ubjedljivom izbornom pobjedom DPS-a. Vjerovatno jedan od najbolje organizovanih partijskih sistema u jugoistočnoj Evropi modeliran ubitačnom komunističkom kuhinjom nacrtao je još jedan rezultat filigranski precizno. Riječi koje se zapisuju, izgovaraju, slute u vazduhu, vise na vrhovima jezika, bole i sijaju kao suze u očima, vrište, vole, lažu, nose na krilima, režu i bodu, duvaju u jedra – u svojoj esenciji mogu imati samo dvojaku prirodu. Da budu istinite ili da budu lažne. Rijetko koja riječ izgovorena na političkoj sceni Crne Gore zvuči tako prazno, ništavno, jadno, bijedno, mlohavo, udvorički kao što je to riječ “liberali” – izgovorena iz „usta“ Liberalne partije i njene političke visibabe. “Mi liberali” je bila i ostala njihova jedina svrha postojanja, smišljena u kuhinji katunskih spin doktorsa, po ugledu na slične marketinške situacije već viđene hiljade puta. 

Kada iz jednog izbornog procesa izađete kao politička manjina, onda u vašem taboru nastaje panika i strah zato što posmatrano kroz brojke vaš politički projekat više nema većinu. Kotorski izbori govore sasvim suprotno. DPS koji nema većinu „sjedi“ zavaljen u svoju fotelju i bira među potencijalnim koalicionim partijama, onu koja će se pojaviti sa najboljom ponudom, odnosno onu koja će poraženima donijeti najviše političkog kapitala u periodu narednog vršenja vlasti. Oko najminimalnijih zahtjeva, međusobno licitiraju ostali, a oni koji su faktički u manjini čekaju ishod te borbe. Presmiješno. Sumnjam da postoji politički sistem koji je do te mjere karikiranje parlamentarizma kao što je to u Crnoj Gori. Samo da im konce ne pomrsi Srđan Milić, koji je ponudio saradnju SDP-u. Opasno im se naoštrio, “da slučajno kome ne padne na pamet”… Milić je, kako pišu Vijesti, ocijenio da se nastavlja vrijeme neprincipijelnih koalicija, zaboravljajući ko vrši vlast u Kolašinu, kako je Dragiša Pešić iz SNP-a glasovima DPS-a došao u revizorsku državnu instituciju da radi sa Miroslavom Ivaniševićem protiv koga je u Italiji pokrenut postupak zbog mafijaškog udruživanja, zaboravljajući kako u Budvi SNP i DPS DUP-ove i GUP-ove glasaju zajedno, zaboravljajući kako se gradonačelnik Herceg Novog iz SNP-a sladi na otvaranju Milovog UDG-a, zaboravljajući kako je i on isti glasovima DPS-a izabran za predsjednika nepostojećeg NSEI-a, itd itd… I nije SNP jedini koji se trudi da od SDP-a ovih dana napravi političku partiju. To je prije izbora uradio i “politički gigant” Džonija Hodžića Građanska partija koja je, iako se s jedne strane objedinjava sa „liberalima“ političke visibabe, pozvala da njeno „ogromno“ biračko tijelo izađe na lokalne izbore i glasa za Rankov SDP.

04Svako jutro se lijepo izasmijem čitajući vijesti iz Crne Gore. Ludost ludost stiže. Ne mogu a da ne priznam superiornost DPS-a u njihovoj lakoći kreiranja stvarnosti. Bukvalno su upravo tu lakoću doveli do savršenstva. A onda bivši odbornik SDP-a iz istog Kotora, Sabrija Vulić, u svojoj emisiji na TV Atlas koja se zove „Biramo lidera“ pozove građane da biraju lidera, između ostalih, u čovjeku za kojim je raspisana potjernica zbog falsifikovanja, a koji je prema, pisanju Vijesti, prethodno pucao i izranjavao dva čovjeka ispred CNP-a u Titogradu, i zabo sjekiru u leđa još jednom čovjeku sa par metara udaljenosti, kao u filmovima u kojima je tomahavk bio oružje ljudi okupljenih oko Bika Koji Sjedi.  

Ono što je, takođe, zanimljivo u kotorskom izbornom procesu jesu i ostali komentari nakon izbora, saopšteni od strane učesnika. Dok je Đukanović Miodragu Peroviću lopatama nabacivao ministre, magistre, doktore i kvazi intelektualace da se formira slika o Grupi za promjene sumnjam da je igrao na tako kratak rok. Medojević, koji je LS nazivao „Klozetom sa tuškog puta“ 2001-e godine, razlijećući se po svim mogućim i nemogućim Majlovim lokalnim i medijskim kafanama, tražeći nazad glasove svoje supruge i svog sebe, tvrdeći kako od ovakve vlasti postoji gora jedino ovakva opozicija, slutio je da ima veliku budućnost u mafijaškoj podjeli političkih karata. Sjećam se i kad su na istom kotorskom karnevalu spaljivali kao karneval tadašnjeg lidera LSCG-a uz prećutnu saglasnost kompletne javnosti. Jedino je javnost u Crnoj Gori uvijek bila nepodijeljena po jednoj jedinoj osnovi – brutalnosti obračuna sa LSCG-om. Posebno od momenta kada je DPS pokazao prstom na LS kao Državnog Neprijatelja Broj Jedan.

02Ako neko za samo pola godine izgubi 80% glasova kao što je uspio PzP u Kotoru onda izjava Medojevića da se ta lista “prepoznaje po lideru”, predstavlja tešku političku budalaštinu koja govori da u njegovom političkom biću pojam odgovornosti nema što da traži. Ali isto tako, i da Miodrag Perović u ovom trenutku boljeg igrača nema, i da je pred njim dug period čekanja. “Imamo taj problem da stranka dobija manje nego ja. Nijesmo još uspjeli da razvijemo kadrovsku infrastrukturu, niti politički da profilišemo više ljudi koji bi onda dali tu neophodnu političku stabilnost Pokretu” – prozbori Medojević. Kad im je partijsku infrastruktru razvijao Đukanović sve je teklo kao po loju. Ključno je da ako im ponovo zatreba oni su tu – spremni da odigraju za njega, na zvižduk, uz naplatu. Bilo mi je zanimljivo i kako su mediji onako beskrupulozno prećutali da je PzP podržao miting protiv vladine odluke da prizna nazavisnost Kosova, a samo nekoliko dana kasnije da ne podrži zahtjev da na dnevni red lokalnog parlamenta u Titogradu o tome uopšte i bude raspravljano. O tome da su spremni na Đukanovićev zvižduk da reaguju govori i činjenica da je prije par dana “otac” CG nacije kroz usta svog službenog neomudraca Nikolaidisa, na TV Vijesti saopštio još jednu tešku budalaštinu. A to je, kako je DPS politička partija nesposobna da stvori dobru i superiornu ideju, ali da je s druge strane savršeno sposobna da je realizuje. Moram da priznam da sam na mnogo mjesta pročitao kako Đavo nije kreativan, ali i da je strahotno inteligentan. Vjerovatno je iz tih razloga Nikolaidis morao da prećuti koja je to superiorna ideja kreirana u Crnoj Gori početkom devedesetih, a onda politički sakaćena kroz medije Miodraga Perović i kroz njegov lov i kontrolu onih koje je nazivao intelektualcima, a sve sa jednim univerzalnim crnogorskim ciljem, da se umjesto normalne države, kuće svih njenih građana, stvori mafijaški krezubi mutant, za potrebe lokalnih i međunardonih otaca, uz debelu saglasnost građana Crne Gore.

05Ipak, u jednom trenutku su se preigrali. Ko je mogao slutiti da božanstva iz Titograda, Nikšića i Budve nemaju rješenje za svjetsku finansijsku krizu, ko je mogao pretpostaviti da će Cane odbiti da preuzme Duvankomerc koji mu je na tacnu namješten iako je hrvatski ponuđač na tenderu imao bolju ponudu, ko je mogao da pretpostavi da će Hrvatska moliti za ruku pomoći Srbiju u borbi protiv balkanskih ubistava koja su je zadesila ovih dana, ko bi mogao da pretpostavi da će vašingtonski uticajni dnevni list Senadera nazivati jednim od najvećih lopova Evrope, ko je mogao da pretpostavi da će Biljana Srbljanović priznati da je Čedomir Jovanović u političkom smislu povukao za nos, ko je mogao naslutiti da će Milan Roćen stvoriti građevinsku operativu spremnu da odmah krene na posao čim lokalnim šefovima evropskih banaka legne novac za izgradnju auto puteva po Crnoj Gori koji će mnoge učiniti milionerima, ko je mogao da pretpostavi da će Republika Đukanovićevog kuma Rajkovića doći pred gašenje grcajući u dugovima, ko je mogao da pretpostavi da Sara Pejlin nema blage veze o tome da je Afrika kontinent velik taman koliko i južna Amerika i da puca na mjesto drugog čovjeka nove admnistracije (mogu misliti koliko zna o tome da je recimo cijeli svijet gledajući devedesetih zločin u Srebrenici, morao ćutati o 100 puta većem zločinu u Ruandi kada je Hutu policija za sto dana pobila 800 hiljada civila, zbog toga što je vlada potpisala sa Kinom ugovore o razmjeni vrijedne desetine milijardi dolara, a posebno one koji se odnose na rudnike bakra i kobalta, a sve pod poznatim izgovorom o stvaranju Velike Ruande), ko je mogao da pretpostavi da će biti objavljeno da visoki oficiri NATO pakta žive u kućama koje su iznajmili od najvećih italijanskih mafijaških bossova dok se Berloskoni divi tenu Baraka Obame…

Za svo ovo vrijeme Vukotićev ekonomski tigar čvrsto drži front svjetskoj ekonomskoj krizi na granicama Crne Gore sa okolnim zemljama. Normalno, ne pada im na pamet da napišu kako je na svjetskim berzama u samo dva dana (6. i 7. Oktobra) izgubljeno 6,5 hiljada milijardi dolara, da je čak i Alen Grispen, koji je prejahao tri američka predsjednika priznao “grešku”. Naravno, te greške i dugovi su državni, a dobit, premije i otpremnine su privatne. Prelijep sistem bačen je na koljena. Vrijednost akcija General Motorsa na njujorškoj berzi u ponedjeljak bila je najmanja od vremena kada je na Hirošimu i Nagasaki bačena atomska bomba, pa na ovamo…

A ja ovih dana “gutam” Montefjoreov “Dvor crvenog cara” i toplo Vam preporučujem…

____________________

U nastavku možete, ako želite, komentarisati današnji tekst… Za to vrijeme uživajte uz “Here Comes the Rain Again”, Annie Lennox i Dave Stewarta…

Advertisements