You are currently browsing the monthly archive for October 2008.

Kada su 1882. godine novinari specijalizovani za finansije Edward Jones i Charles Dow stvorili kompaniju Dow Jones & Company, a pet godina kasnije prvi put objavili prosjek cijena 12 kompanija koje se bave trgovinom pamuka, šećera, uglja, električne energije itd, sumnjam da su slutili da će portparolka LP-a oktobra 2008. godine okrenuti leđa Živkoviću i tako se prepustiti njihovom kultnom sudu časti. Ko zna kako bi se njihova tadašnja slutnja o ovom današnjem političkom faktu odrazila na vjeru u njihovo poslovanje… 

Ošašavljene žabetine u crnogorskoj političkoj žabokrečini počele su preskakanje s lokvanja na lokvanj. S felme na kesu, s krša na akumulator, s gajbe na dasku… U skokovima se sudaraju, ruše i padaju, zapljuskujući zelenu travu mafijaške svakodnevice. Sjećam se likova s Grude i iz Donjeg Polja (s Cetinja, naravno) koji su išli pod Jasike da žabe, onako u skoku, likvidiraju vazdušnim puškama. Neko bi to radio praćkom, neko peckalicama, a bilo je i onih koji su imali puvalice, specijalno za tu namjenu sklapane u ex jugoslovenskom gigantu Obodu. Sa Orlovog krša čuli bi se zvuci kuglagera koji su po asfaltu nosili djetinstva i spuštali ih na karićima s prelijepog vrha do podnožja krivudavim asfaltom. „Mili dani, moji svi nestali“… 

Preklinjući SNP da ga pokupi u gepeku svog političkog trabanta, Medojević, kao muva bez glave, baunja i bobonje crnogorskim mrakom tražeći obnavljanje političko-finansijskog uhljebljenja za svog mentora Miodraga Perovića. Odavno se na jednom mjestu, onoliko osnivača, doktora, „stručnjaka“, magistara, specijalista i „genijalaca“ nije svelo na političku nulu brzinom pada Dow Jones indeksa ovih dana… Pošto priča o pokušaju atentata na istog nije popila vodu, opet u Vijestima objavljuju (čitaj – dogovaraju) Medojevićevo policijsko privođenje, čisto da u nedostatku bavljenja stvarnim događajima naslovne stranice crnogorskih medija popune virtuelni, začinjeni glupošću, beskonačno mnogo puta ponovljenom.

Mjesecima tražim da mi neko iz Crne Gore objasni u nekoj novini što se to stvarno dešava u svijetu, mislim na krizu koja je rasturila najveće svjetske ekonomije. Pominju se hiljade milijardi dolara gubitaka, berze se zatvaraju. Sve vuče na zonu sumraka, a u Crnoj Gori cvrkuće se o „Holivudu“. Samo nam je Prva banka u malim problemčićima, ali biće kraljeva da pokriju gubitke. 

Zabodenih glava u pijesak građani se bave serviranim temama iz kojih uvijek kao pobjednik izlazi sistem. Matrica vladanja je u svom sedlu čak i sa vjetrom u leđa. Ne zamjerite, želim da se podsjetimo naše, ne tako davne istorijice. Tokom nastajanja novih država na prostorima bivše Jugoslavije, tehnologija je bila identična u svim republikama. Uvaljen je nacionalizam koji je u pozadini potpaljivan, parama, medijima, ratom, izbjeglicama, masovnim zločinima od srpskih zločina u Srebrenici, do hrvatskih zločina u toku akcije Oluja. U finansijskom smislu svi su tvrdili da se žele osloboditi ogromnih dugova i ogromnog aparata koji ne treba nikome. Finalni proizvod bilo je rasturanje tržišta od preko dvadeset i kusur miliona stanovnika koje je sada iscjepkano na mnogo manjih. 

Finansijski pokazatelji nedvosmisleno ukazuju da je proces suprotan BALKANIZACIJI (diobama) odavno stupio na snagu i da se u mnogim oblastima već i privodi kraju. Tržište energije, telekomunikacije, hrane, ljekova, itd, itd planski je dozvoljeno da se popljačka od strane republičkih tajkuna, za koje je poželjno bilo da budu što je moguće luđi i beskrupulozniji i da se od istih njih ta tržišta u kasnijem postupku debalkanizuju, odnosno kupe i time se zagospodari prostorom. Ne treba dalje posmatrati nego recimo činjenicu da Dojče telekom danas vlada mađarskim telekomom, makedonskim, crnogorskim, hrvatskim, da najavljuje žestok napad na srpski telekom iduće godine i tako dalje i tako dalje. 

Vladati pojedinim sektorima u privredi koji donose ogromne pare (samo tržište telekomunikacija Crne Gore, godišnje donosi preko 200 miliona eura), a glumcima prepustiti vladu i busanje u prsa junačka bio je prilično zanimljiv plan. Posebno ako se na kraju presaberemo, pa dođemo do zaključka da je ukupan dug Socijalističke Federalne Republike Jugoslavije šest i po puta bio manji, nego što je danas ukupan dug svih zemalja naslednica. Tako da su se recimo za 17 godina dana, od raspada na ovamo, zemlje bivše SFRJ zadužile 96 milijardi eura i taj dug vraćaju vlade. Iako vlade više ne upravljalju (ili drastično manje) tržištima (recimo telekomunikacija) one, ipak, moraju vraćati dug. Dug se može vraćati na nekoliko načina. Ili tako što imate vojsku pa krenete da pljačkate druge države. Ili se okrenete svojim građanima pa im uvedete žestoke poreze i dažbine, a, između ostalih, postoji i jedan najzanimljiviji način – zadužiti se još više kako bi se platio prethodni dug. Ovo je zanat odavno poznat kamatašima kojima je potrebna samo gola sila da utjeruju dugove, iz kojih ne tako rijetko zaduženi posežu za oduzimanjem života. 

Dok se Hrvati takođe busaju u svoja balkanska prsa od kojih pokušavaju da pobjegnu stavljajući evropske lente, oni su deset puta više zaduženi danas nego u SFRJ i danas se te cifre kreću u iznosima od preko 35 milijardi eura što predstavlja preko 87% njihovog bruto domaćeg proizvoda. 

Naša umilna državica u pokušaju, danas duguje 2,5 milijarde eura, i ta cifra laicima djeluje mala, ali u poređenju sa brojem stanovnika ta cifra je među najvećima. Nadvija se kao crni oblak iz koga sijevaju munje i gromovi bičeva onih kod kojih smo zaduženi. Otplata dugova po ključu se odrađuje iz direktnih stranih investicija, ali kada svijet pogodi finansijska kriza u kojoj je recimo Island već bankrotirao i preuzeo sve privatne banke, i koji se kao zemlja NATO pakta prvi obratio za pomoć čak Rusiji, onda to znači da se dešava nešto ozbiljno što posebno naši vladari skrivaju od bezbrižnih građana koji čekaju do sljedećih izbora da ih listom podrže. Onaj koji ne poznaje stvarno stanje stvari, vjerovatno se pita zašto se nisu obratili Amerima. Američka država trenutno ima 15000 milijardi deficita, 9,5 državnog i 5,4 preuzetog bankrota Mek i Mejn banaka, tako da ono što slijedi već osjeća naša plava planeta. A to nešto zove se – naplata dugova. 

Ključni problem je taj što su strane investicije stale. Što su cijene nekretnina sljedeće na udaru i pad je odavno postao evidentan, a posebno se manifestuje u višku stambenih i poslovnih jedinica u Podgorici i po primorju. Ako je godišnji izvoz, recimo Slovenaca 19,3 milijarde eura, a uvoz 21,4 milijardu, onda Slovenci svoj dug imaju odakle da vraćaju. Ali ako je u Crnoj Gori ovaj odnos najlošiji od svih bivših država i iznosi svega 600 miliona na strani izvoza prema čak 2,1 milijardu na strani uvoza spoljnotrgovinski deficit i dalje raste, onda nije teško zaključiti zašto se građnima o ovome ne govori. Dug Crne Gore i Feniksova misija na Mars nama dođu jedno te isto. Veso Napoleonov i dalje vodi sistem i smišlja sljedeće poteze. A ljudski resursi će se ojačavati na JuDiDži-u. 

Pa da naravno, dogovoreno je čak i sljedeće. U državnoj administraciji radi veliki broj budžetskih radnika. Smislili su plan doškolovavanja odabranih. To se radi tako što se sa njima obavi razgovor da mu država uplati za postdiplomske studije i od njega stvara magistra. Ali to radi tako što pare uplaćuje na Milovom i Vesovom faksu UDG, što je naravno, u klasičnom konfliktu interesa. Time doškolovanog dodatno love za vrat, stvaraju vojnika. A rezultat ostaje isti, u vladi koja će vraćati sve veće i veće dugove i političkom podzemlju koje to neće raditi, sjedi jedva nekih 0,1% građana Crne Gore koji će kontrolisati tokove 99% novca koji pređe preko Crne Gore. Ljepota božija. A onda će doći intelektualci da nam kažu kako ovako nešto saopštiti nije „politički korektno“. Pa i nije naravno – ako te plaćaju ovih 0,1%. I ko god ovo kaže biće proglašen ludim ili izvrgnut ruglu. Na čelu tog intelektualnog Gulaga i dalje su isti ljudi. I mogu oni danas biti super zadovoljni, ili malko uljuljkani, kao što je to kod antiratnih profitera. Ali, ipak, kod sve većeg broja ljudi u Crnoj Gori, prezir prema njima raste. A intelektulani gulag i političko podzemlje su posrednici između nas i onih kojima smo dužni. A kada imamo Gulag i političko podzemlje, koji gotovo da nisu odgovorni nikome, onda je naša budućnost u najmanju ruku neizvjesna.

____________________

U nastavku komentari… Uz muziku naravno. Sjećam se početka devedesetih kada su se crnogorski rezervisti uveliko spremali za pljačku Konavala, engleska grupa “Sisters of Mercy” objavila je svoj treći album “Vision Thing”. Okupljena 1980-te godine u Lidsu, grupa je u medijima prepoznata kao postpunk pojava, da bi zatim ušla u koketiranje sa gothic varijantama koje su joj donijele svjetsku slavu. Odavno ih nisam slušao, ali se sjećam kako mi je “More” zvonila kroz glavu dok su u limenim sanducima donosili ratnike sa okolnih ratišta. Strahota…

Read the rest of this entry »

Encyclopædia Britannica

In History, December 28
Britannica1065: West- minster Abbey opened. Westminster Abbey, a London church, was consecrated and opened this day by Edward the Confessor. It became the site of coronations and other ceremonies of national significance in England. The present-day church, replaced in 1245, stands just west of the Houses of Parliament in the Greater London borough of Westminster.

Riječi

October 2008
M T W T F S S
« Sep   Nov »
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031  

Broj posjeta stranicama:

  • 166,602 hits

Profile, Network & E-mail

Aleksic Wordpress's Facebook profile

E-mail

%d bloggers like this: