You are currently browsing the monthly archive for September 2008.

Nešto gledam, baš je mnogo prošlo od posljednjeg javljanja. A rasprava povodom prethodnog teksta išla je u raznim pravcima. Drago mi je da je bila iskrena i konstruktivna. Makar sam je ja takvom doživio. A dani, k’o dani… S njima je obično tako, prolaze pored nas dok iz stvarnosti crpimo onoliko koliko nam nudi, stavljajući nas pred iskušenja koja nam navlače ožiljke i osmijehe. I jednom kad se prebrojimo i pogledamo za sobom jedina vrijednost ostaće naše znanje. Znanje kojem nikad ne smijemo priznati da ga je dovoljno, i „znanje” koje kad je pogrešno moramo prihvatiti i živjeti kao grešku kako nam se ne bi vraćala i kako bi ga tako spakovanog sjutra pokušali „nakalemiti” na one koje volimo, ako im jednom bude potrebno.

Od vremena kada su crnogorski „intelektualci” bili poznati po slanjima protestnih pisama Širaku, Šrederu i ostalim EU zvaničnicima, zbog toga što je EU stavljala pod sumnju kapacitet Crne Gore da kao nezavisna država u isto vrijeme ne postane i leglo mafije, došli smo na period da intelektualci tezgare kao obezbjeđenje na koncertu Madonne. To što nisu učeni da budu bilo kome dio ličnog obezbjeđenja izgleda da i nije toliko važno, Madonnin uslov bio je engleski jezik. Njihov – zarada, i svi su se našli. Vjerovatno nije ni pitala kakvi su kao obezbjeđenje – svuda se ta stavka podrazumijeva.

Privatna kompanija koja je organizovala koncert i planirala da ostvari milionsku dobit sasvim sigurno nije socijalna ustanova, i još sigurnije nije politička partija za koju su poreski obveznici u Crnoj Gori glasali na izborima. A koncert, naravno, nije humanitarnog karaktera. Tako da svaki građanin Crne Gore koji prisustvuje koncertu istovremeno je plaćao koncert više puta. Pola miliona eura koliko je crnogorska vlada dala privatnoj kompaniji koju nije izabrala, javnim tenderom u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, da organizuje nečiji koncert uzeto je direktno od građana Crne Gore koji plaćaju poreze, a Đukanoviću i Lukšiću taj novac nije ostao od đedova. U simboličkom smislu koncert je imao i jednu zanimljivost o kojoj će vjerovatno mnogo više znati prisutni. Naime, pored toga što je postojala VIP loža, rezervisana za specijalno odabrane od kojih polovina sasvim sigurno nije ni znala značenje navedene skraćenice, postojalo je i nešto što se zvalo Mirax loža. Loža nad ložom.

No da se vratimo stvarnosti. Među regionalnim intelektualcima koji su na kraju puta kojim je građena današnja Crna Gora stali uz Đukanovićev model, a koji se nisu sinoć nalazili u Madonninom obezbjeđenju jeste i prof. Ivo Banac bivši hrvatski saborski zastupnik. Uhvaćen u zloupotrebu finansijske obaveze, njegov pokušaj da odbrani svoju poresku matematiku naišao je na oduševljenje hrvatske javnosti objašnjavajući zašto je samom sebi iznajmio sopstveni stan, tako da ga uglavnom po medijima razvlače kao hit dana i nedjelje. Posebno njegovu rečenicu: „Namjera mi je bila olakšati sebi poreznu situaciju. Ništa više.”

Ovu regionalnu podršku Đukanovićevom planu, kojim je Crna Gora stvorena ovakvom kakva jeste danas, u određenom zadatom dijelu, kao vojska na terenu, realizovala su braća Srđan i Zoran Kusovac. Ostale su nezaboravne deseteračke interpretacije po internet forumima na kojima se branio lik i djelo današnjeg šefa Crne Gore, a čerečio LSCG, a sve kasnije suptilno pakovalo u izvještaje prema strancima i medijskim asocijacijama o tome kako LSCG pokušava da sa Miloševićevim strukturama ruši mladu crnogorsku demokratiju. Btw, vjerovatno jednu od najstarijih na planeti zemlji. S obzirom da vladaju od 45-te na ovamo uz promjenu imena – komada jedan.

Sjećam se kada je na svom blogu uoči predsjedničkih izbora u Srbiji Srđan objavio mobilnim telefonom (Nokia N73, tačno u 15:03h) fotografisan sopstveni glasački listić, potpuno na isti način kako se izborna lojalnost u Crnoj Gori verifikuje, čisto evidencije radi. Ovo je uslijedilo iz ko zna kog razloga. Zlobnici bi pomislili možda zbog straha od sopstvenih riječi, pošto je prethodno Srđan tvrdio kako ga Tadićevi spin doktori nisu ubijedili da glasa za Tadića. “Ako nešto liči na devedesete – onda to nije Tomislav Nikolić nego je to upravo ono što radi izborni štab Borisa Tadića” – pisao je tada Srđan Kusovac. Kao što rekoh ipak je na dan izbora, pojačavajući propagandni pritisak isti Srđan objavio na svom blogu oko 19:15h (3. Februara 2008. godine) kako je izašao i glasao Tadića i za dokaz pokazao svima sliku.

Da li su ovim stvari u Srbiji na neko vrijeme spakovane ostaje da vidimo, ali u svakom slučaju Kusovac je već dobio novu obavezu. Razloge za tako nešto, sigurno je, ne treba tražiti u činjenici da je partija za čijeg je predsjednika glasao, prije par dana u Leposaviću napravila koaliciju sa Srpskom radikalnom strankom Vojislava Šešelja, kao ni u tome da su kultnu Goricu Gajević odbornici Skupštine opštine Raška imenovali za javnog pravobranioca.

Novi-stari posao Srđana Kusovca zove se Milo Đukanović. Bilo mi je zanimljivo sjetiti se gore navedenog u kontekstu Srđanove rasprave na blogu Željka Ivanovića, kada je saopštio i sljedeće: “Činjenicama ću odbraniti sebe od Vaših (Željkovih) tvrdnji da sam idolpoklonik Mila Đukanovića i povezaću Vaše napade na M.Đukanovića sa ličnim interesima sračunatim na izbegavanje eventualnog krivičnog progona.” Nakon što je i zvanično objavljeno da Kusovac počinje da radi u kabinetu crnogorskog boss-a povratnika, Željko Ivanoviće je osuo paljbu po Kusovcu.

Moram da priznam prijatno me je iznenadilo da je Željko Ivanović uvidio da je Srđan Kusovac, kako danas tvrdi, Milov čovjek, ali i sa ovom tvrdnjom treba biti oprezan. S obzirom na uređivačku funkciju Srđana Kusovca u Slobodnoj Evropi koja mu je obezbjeđivala novinarske i političke konekcije širom kontinenta ili kontinenata, bila je to ogromna pomoć Đukanoviću, pogotovo kada je jasno ko stoji iza Slobodne Evrope i ko je finasira. Kad se ovome doda i ugledni vojni analitičar, brat Zoran, mogu se nazreti i neki drugi obrisi pitanja čiji je Srđan?

Kako su liberali prolazili na talasima Slobodne Evrope poznato je. Dovoljno je prisjetiti se Draška Đuranovića i ostalih iz crnogorskog Srđanovog tima, koji su skoro svakog dana mazali o liberalima sve upakovano u “nezavisna i uravnotežena” novinarska mudrovanja i analize. Možda griješim, ali mislim da je Srđan više morao nego želio da i formalno potvrdi svoju neprirodnu navodnu lojalnost režimu koja ga skida do gola.

Spremnost Ivanovića da prizna grešku osvježavajući je gest na crnogorskoj intelektualnoj i žurnalističkoj sceni. Hvale vrijedan. Na žalost, Ivanović nije bio dovoljno hrabar da kaže – LSCG je bio u pravu kad je prije mnogo godina prepoznao da novinarsko mudrovanje Srđana Kusovaca nije ništa drugo do značajna podrška režimu Mila Đukanovića.

U Crnoj Gori još postoji zavjera ćutanja kad je u pitanju LSCG i njegovo pravovremno upozoravanje na to čemu vodi bezrezervna podrška Đukanovićevom projektu čiji je finalni proizvod ovakva “država”. Znam da će doći dan kad će sva Crna Gora pričati: “Na žalost LSCG je bio u pravu!” Svojim priznanjem Ivanović je učinio makar mali, ali dobar korak u tom smjeru. Želim da vjerujem, da u tome neće ostati usamljen.

____________________

U nastavku komentari… A od muzike, neka, ipak, ide Madonna, o ostrvu Bonita, na domak Ria u akustičnoj varijanti sa prethodne turneje… Uživajte.

Read the rest of this entry »

Encyclopædia Britannica

In History, December 28
Britannica1065: West- minster Abbey opened. Westminster Abbey, a London church, was consecrated and opened this day by Edward the Confessor. It became the site of coronations and other ceremonies of national significance in England. The present-day church, replaced in 1245, stands just west of the Houses of Parliament in the Greater London borough of Westminster.

Riječi

September 2008
M T W T F S S
« Aug   Oct »
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
2930  

Broj posjeta stranicama:

  • 166,747 hits

Profile, Network & E-mail

Aleksic Wordpress's Facebook profile

E-mail

%d bloggers like this: