Bila je to prva godišnjica pisanja bloga. Ako bi se preko ramena osvrnuli na godinu za nama, shvatili bi da u odnosu na prošlu, jedino u julu nije bilo požara kao prošle godine. Kao i to da s obzirom da ih nije bilo, Đukanović nije morao ispomagati sam proces gašenja navedenih. Sve ostalo je isto. Surova statistika navodi na prognozu da će sljedeća godina biti ista. Od slobode niti traga, niti glasa. Građani – savijeni…

Nadam se da će biti i onih kojima će i sljedeća tema biti zanimljiva, a tiče spinovanja javnosti. Na prostorima bivše Jugoslavije mnogi ratovi potpirivani su grafitima mržnje ispisivanim po fasadama koje se nalaze u prometnim ulicama, na onim mjestima na kojima autor procjenjuje da će biti najčitaniji. Mnogi ne znaju, da je najčešći autor grafita – vlast. Što je grafit veći to je reakcija na njega žešća, iza nje se skriva mnogo veći cilj, sa mnogo dalekosežnijim posljedicama po društvo kome se servira.

I ne samo grafiti, zastave, plakati, flajeri i ko zna što sve, a što je odavno poznato kao sredstvo propagande, sa ciljem da se javnost uvjeri u jedan, odnosno drugi stav. Sa akcentom na političke stavove. Kampanja koju je vlast u Crnoj Gori odradila 2002. godine, kada je LSCG objavio da je pregovarao sa koalicijom za Jugoslaviju o stvaranju tehničke manjinske vlade LSCG-a “Za Referendum” bila je jedna od najžešćih te vrste.

Preko noći, svi gradovi Crne Gore osvanuli su u grafitima najvulgarnije sadržine: “Smrdijanci”, “Časti Srbe glasaj liberale”, “Žalosna koalicija” itd, itd… I danas na hercegovačkoj ulici u centru Podgorici, preko puta picerije Leone, na fasadi jednog od tamošnjih lokala stoji grafit koji podsjeća na taj ciklus. Grafiti su ispisivani na očigled policije, a pod zaštitom policije u civilu. Podsticani fašizmom koji je izbijao sa stranica Crnogorskog književnog lista, bez reakcije javnosti, veoma dobro su se primili na ciljnu grupu. Jedan od tekstove koji je obilježio tu kampanju je i tekst urednika kulturne redakcije Vijesti, Balše Brkovića koji je nosio naslov, “Čmarko Serović“. Sjećam se kad smo pokojni Miro Vicković i ja izašli iz zgrade parlamenta da, na očigled policije, pored njihovog grafita zapišemo odgovor. Vulgarnosti do kojih se išlo u obračunu sa liberalima nisu imale granica. 

Paljenje Rajhstaga 1933-e, ili sarajevske svadbe, ili iračko oružje za masovno uništanje – sasvim je svejedno. Sve su to grafiti našeg vremena. Vremena u kome se ljudi sve manje obrazuju. Posebno na fakultetima u kojima je svijet poperen na glavu. “Nesvjesni da što se više budu obrazovali, to će više počinjati razumijevati odakle stvari dolaze, i one će postajati sve transparentnije. Jedino ćemo tako početi uočavati laži. Treba saznati istinu i stalno je tražiti, i istina će nas učiniti slobodnim.” Drugi put ne postoji.

No, u Hrvatskoj se prije nekoliko dana desila reakcija policije, a koja je plastično prikazala priču o grafitima. Vukovarska policija otkrila je i uhapsila osobu koja je u noći između nedjelje i ponedjeljka (3.Avg.) ispisala ćirilicom grafite na staklenom zidu Spomen doma „Ovčara” „Ovo je Srbija” i srpski grb sa četiri ocila. Međutim, to nije uradio nikakav velikosrbin nego 44-godišnji Hrvat Davor R. iz sela Štivice u susjednoj Brodsko – posavskoj županiji. Akcijom tamošnje policije, a podrškom građana, ovaj čin je dobio svoje pravo obilježje, umjesto antihrvatskog označen je kao antisrpski. Ni jedna ni druga odrednica nisu ništa drugo nego čist fašistički metak ispaljen u sopstveno čelo.

Sjetih se i događaja iz 2005-e kada je dvojicu britanskih vojnika elitnog SAS-a uhapsila iračka policija nakon što su bili uhvaćeni kako se, preobučeni u Arape, voze gradom i pucaju po ljudima. Nakon hapšenja i odvođenja u zatvor u Basru, britanska armija je odmah zatražila njihovo puštanje. Kada su vlasti u Basri ovo odbile, Britanci su poslali tenkove i doslovno provalili u zatvor i tako oslobodili svoje ljude. Znači, kako ćete najbolje rasturiti neku zemlju ili oblast? Postoje dva načina: možete je napasti i bombardovati, ili navesti ljude koji tu žive da se međusobno pobiju i unište vlastitu teritoriju, svoja vlastita imanja. Znači, uništavanje međuljudskih odnosa je najbolji način uništenja ciljanog neprijatelja, korištenjem njihovog ljudstva protiv samih sebe. 

No, život teče dalje. Kontrola tokova novca u Crnoj Gori, prema današnjim vijestima iz Crne Gore, počela je da se mijenja. Crnu Goru je međunarodna agencija za kreditni rejting, S&P svrstala, prema procjeni rizika njene bankarske industrije u grupu 9, koja odražava visoki ekonomski i kreditni rizik. BICRA (Banking Industry Country Risk Assessment) rejting reflektuje jačinu i slabost bankarskog sistema u više zemalja. Najpouzdaniji bankarski sistemi nalaze se u grupi 1, a najslabiji u grupi 10. Rizici u Crnoj Gori su, kako navode analitičari S&P-a, povećani zbog drastičnog rasta kredita u protekle tri godine kao i lošeg finansijskog profila crnogorskih banaka. Bez obzira što su se dežurni analitičari odmah repetirali i izoglašavali, nije zgoreg podsjetiti da izvještaji S&P-a predstavljaju jedini validan stav posmatrano s pozicije U.S. State Departmenta. Dakle, Crna Gora je u grupi sa Nigerijom, Kostarikom, Gvatemalom, Libanom i Vijetnamom. Iako sam pasionirani obožavalac Ser David Jasona, pada mi na pamet Sacha Baron Choen i njegov pokušaj s početka Borata da se svijetu ispriča priča o Kazahstanu. “Moja porodica je veoma ponosna na moju sestru koja je četvrta po redu prostitutka u Kazahstanu. Ona je nedavno dobila nagradu od kazahstanskog ministra za najbolji seks u usta. Takođe imam brata Bilo. On je retardiran i ima malu glavu, ali veoma snažne ruke. On ima 204 zuba, 201 u ustima i tri u nosu.” Boratov Kazahstan nalazi se u grupi 8, Crna Gora – u grupi 9.

I nije slučajno da je Meyer Amschel Rothschild jednom davno izjavio “Ako mi date kontrolu nad nacionalnom valutom, neće mi biti važno ko će pisati zakone.” Jednom riječju parlament koji imenuje vladu i donosi zakone postaće marionetski. Ovo se odnosi na zemlje sa parlamentarnom tradicijom. U zemljama koje tu tradiciju nemaju – hm… A tek u zemljama koje preko 80 godina nemaju nacionalnu valutu – treba li reći!?!

____________________

Ako neko želi da komentariše može u nastavku… Danas, nešto novijeg datuma, Diana Krall – The Look of Love… Uživajte!

Advertisements