You are currently browsing the monthly archive for August 2008.

“Bili su to dani koji su započinjali, svi do jednog, muzikom. Srednja škola, početak studija, prvi poslovi, prvi zarađeni novac, prvi poljupci, prvi sex, prvi put kada smo starijem rekli NE, prvi put kada se pokuša pobijediti nepravda. Dani koji su svi do jednog mirisali na snijeg, na jorgovan, na jabuke iz Vladičine bašte ispod Manastira. Dani koji su svi do jednog značili čekanje i uživanje u sljedećem događaju odrastanja i sazrijevanja ispunjenog osjećajem slobode, bezbrižnosti i nade. Za to vrijeme, nad nama su se nalazili stariji za koje smo vjerovali da su hrabri, za koje smo vjerovali da su mudri, da su pametni, da su sve ono čemu i svi mi treba da težimo. Nad nama su bili naši roditelji za koje nam ni na kraj pameti nije bilo u kakvim su okovima provodili svoje dane. I živjeli svoje živote impresionirani TV i radio stanicama koje su svoje programe započinjali sloganima «naših naroda i narodnosti» i «bratstva i jedinstva».” Uz njegovu saglasnost, prenosim Vam riječi prijatelja koji je danas daleko od Crne Gore, a sa kojim sam ponovo stupio u kontakt, nakon više od 15 godina. “Mili dani moji svi nestali…” Otišao i nikad se nije vratio.

Slažem se sa njim. Bile su to godine u kojima smo osjećali da živimo par kilometara iznad Crne Gore. Šetali smo i zezali se, učili, smijali se i letjeli ulicama između stratosfere i sedmog neba. A onda su došle devedesete i tlo pod nogama se obruši vukući nas za sobom u podrume grobova stvarnosti.

A sve se nekako poklapa sa “životnim” jubileom naših vladara. Ovih dana se navršava 20 godina od “AB Revolucije” kojom je sa ulice zbrisano staro rukovodstvo i instalirani Miloševićevi jurišnici Marović, Bulatović i Đukanović. “Mladi, lijepi i pametni džemperaši” nisu ni slutili da će njihova moć, uticaj i bogatstvo postati veći nego kod mnogih njihovih savremenika iz cijeloga demokratskog svijeta. Nisu ni slutili da će gledati kako se smjenjuju i De Mikelis, i Tačerka, i Gorbačov, i Klinton, i Kol, i Šreder, i Miteran, i Širak, i Bler, a da samo oni traju i da su nepromjenljivi. Njihovo instaliranje u titogradske fotelje nije se slučajno odigralo baš tog dana.

Bio je to veliki dan za sve njih. Ali bio je i veliki dan za Slobodana Miloševića. Bio je to dan kad je mali Slobodan došao na ovaj svijet. Jedan od tadašnjih vođa mitingaša, koji i danas živi u Danilovgradu saopštio je za RFE: “Izabran je taj datum zbog toga što je to rođendan Slobodana Miloševića, jer je Slobodan Milošević prvi komunista u vlasti Srbije koji je našao za shodno da dođe u Kosovo Polje i da čuje krik toga naroda i da se sretne sa istinom. Svi drugi su to izbjegavali. On nikada ne bi postao to što je postao da se nije ponio tako prema svom narodu.” Toga dana rodila se nova šansa za gvozdenu zavjesu u Crnoj Gori, nada da će Berlinski zid, makar negdje biti sačuvan.

Do tada se smatralo sigurnim da čovjek cijelog života nosi isto ime i prezime. Vjetrovi su donijeli novo vrijeme u kome su porcije muškaraca vođene na klanja. I ne samo to. Donijeli su kič, a na sljedećem koraku i smrt. Turbo folk estetizaciju ubijanja. A ta blizina smrti rušila je sve kočnice stida i rodile su se generacije na sasvim novom sistemu vrijednosti.

Portparol DPS-a, Rajko Kovačević, na “AB” događaje gleda kao na nešto što je bila neminovnost, uz pozdrave antiratnim profiterima: ”To što su se u SFRJ uz te procese desili krvavi ratni sukobi, najmanje su bili krivci ljudi koji su u Crnoj Gori doprinosili razvoju ovih neminovnih procesa… Moram reći da degutantno zvuče politikantski jednostrane analize kojima nadobudni i antiratni profiteri pokušavaju sagledavati ove procese u Crnoj Gori, kao i njihove nosioce.” Ufoteljavanje i tapaciranje nove vlasti sa ulice Miloševiću je donijelo presudni glas u saveznom predsjedništvu čime je Crna Gora dala zeleno svijetlo da se uđe u nasilni raspad zemlje i najkrvaviji rat u Evropi od WWII.

I iz tog “blagostanja”, postala privatni plijen antiratno i ratno profiterskog lobija, koji su se konačno našli na istoj strani 1997-e, kada su pod krinkom borbe za nezavisnu Crnu Goru, građanima oduzeli slobodu koja je bila na dohvat ruke. Plijen je danas feudalizovan i predmet je još jedino sitnih dnevno-strvinarskih podbadanja, zbog neravnomjernosti i nezadovoljstva manjih feudalaca u odnosu na veće. Za čudo, zanimljiva definicija došla je prije nekoliko dana i od Pokreta za promjene, postala je zemlja kojom hodaju neotkrivene ubice.

Mark Almond, oksfordski profesor, o kome sam već pisao u tekstovima Izborne magluštine i Crnogorske dogme, prije nekoliko dana, u svom autorskom tekstu u londonskom Guardian-u analizirajući novonastalu situaciju u Gruziji, piše kako je Crna Gora mikro-zemlja kojom dominira mafija. Česlav Miloš je u svom kapitalnom djelu «Zarobljeni um» često govorio o čovjeku koji «obično ima sklonost da poredak u kom živi smatra – prirodnim». Kao takav ne vjeruje da se na, dobro mu poznatoj, ulici kojom se šetaju turisti i igraju djeca, može pojaviti hitman i odraditi ono što je u opisu njegovog «radnog mjesta». A podzemna presuda donosi se bez saslušanja optuženog.

Prije nekoliko dana u sred Budve, i u sred bijela dana, dogodilo se brutalno ubistvo momka koji je bio poznat kao miran i dobar mladić, radnik fabrike za vinklovanje motora, a koji je dan ranije autobusom došao u Budvu na ljetovanje. Ubijen je greškom. Taj događaj nemam namjeru komentarisati, prepustit ću to poznatom Budvaninu Srđanu Miliću, koga od nedavno i rukama i nogama podržava NDI, kao nekad Raška Konjevića. O mračnom događaju sa ulica Budve naša svakodnevica dovoljno govori, i bez Milićevih doskočica i “zavala”. Ali o dvoličnosti dnevnog lista Vijesti i njegove uređivačke ekipe govori se jako malo. Naime, samo nekoliko dana kasnije Vijesti objavljuju mali članak koji, da nije bilo prethodnih nesrećnih okolnosti, ne bi zavrijedio, a ma baš nikakav, komentar. U njemu se opisuje ushićenje i oduševljenje Kristine Galjak, portparola evropskog komesara za bezbjednost Havijera Solane, koja u Marovićevom društvu ćaska i ispija kafu, na istom mjestu na kom se samo nekoliko dana ranije desio brutalan zločin. Vijesti u tekstu navode: “Ne krijući da je oduševljena onim što je vidjela u Budvi i Crnoj Gori, tokom kratkog odmora, Galjakova je juče prije podne provela sat vremena na kafi sa Marovićem u ljetnjoj bašti kafe-bara „Palma“. „Ja sam Mediteranka, tako da se osjećam kao kod kuće“, kazala je Galjakova.” – kraj citiranog iz teksta. Bio je ovo još jedan članak Vijesti u kome se juriša na našu tvrđavu pamćenja. I to najskorijeg, što je najstrašnije u svemu. Mali oglas, plaćeni prostor, ili šta?! Spinovanje – školski primjer – makar sa mog stanovišta. Zamišljam onoga koji je odlučio da ovaj tekst baš sa ovom slikom i baš u ovom trenutku objavi. Nemam riječi kojima bih ga opisao.
____________________

Ukoliko želite možete ostaviti komentar, uz pjesmu “The Limit To Your Love” koju izvodi Feist. Slučajno sam došao do njenog novog albuma “The Reminder” i prvi put čuo za nju. Ne znam koliko Vam je poznata ova Kanađanka koja je ovogodišnja dobitnica američke muzičke nagrade “Shortlist Music Prize” za svoj album “The Reminder”. Ta nagrada predstavlja ekvivalent muzičkim nagradama “Mercury”, a konstituisana je s ciljem da oda priznanje kvalitetnim muzičkim izdanjima objavljenim u Americi, a koja još nisu postigla komercijalni uspjeh. Uživajte…

Read the rest of this entry »

Advertisements

Bila je to prva godišnjica pisanja bloga. Ako bi se preko ramena osvrnuli na godinu za nama, shvatili bi da u odnosu na prošlu, jedino u julu nije bilo požara kao prošle godine. Kao i to da s obzirom da ih nije bilo, Đukanović nije morao ispomagati sam proces gašenja navedenih. Sve ostalo je isto. Surova statistika navodi na prognozu da će sljedeća godina biti ista. Od slobode niti traga, niti glasa. Građani – savijeni…

Nadam se da će biti i onih kojima će i sljedeća tema biti zanimljiva, a tiče spinovanja javnosti. Na prostorima bivše Jugoslavije mnogi ratovi potpirivani su grafitima mržnje ispisivanim po fasadama koje se nalaze u prometnim ulicama, na onim mjestima na kojima autor procjenjuje da će biti najčitaniji. Mnogi ne znaju, da je najčešći autor grafita – vlast. Što je grafit veći to je reakcija na njega žešća, iza nje se skriva mnogo veći cilj, sa mnogo dalekosežnijim posljedicama po društvo kome se servira.

I ne samo grafiti, zastave, plakati, flajeri i ko zna što sve, a što je odavno poznato kao sredstvo propagande, sa ciljem da se javnost uvjeri u jedan, odnosno drugi stav. Sa akcentom na političke stavove. Kampanja koju je vlast u Crnoj Gori odradila 2002. godine, kada je LSCG objavio da je pregovarao sa koalicijom za Jugoslaviju o stvaranju tehničke manjinske vlade LSCG-a “Za Referendum” bila je jedna od najžešćih te vrste.

Preko noći, svi gradovi Crne Gore osvanuli su u grafitima najvulgarnije sadržine: “Smrdijanci”, “Časti Srbe glasaj liberale”, “Žalosna koalicija” itd, itd… I danas na hercegovačkoj ulici u centru Podgorici, preko puta picerije Leone, na fasadi jednog od tamošnjih lokala stoji grafit koji podsjeća na taj ciklus. Grafiti su ispisivani na očigled policije, a pod zaštitom policije u civilu. Podsticani fašizmom koji je izbijao sa stranica Crnogorskog književnog lista, bez reakcije javnosti, veoma dobro su se primili na ciljnu grupu. Jedan od tekstove koji je obilježio tu kampanju je i tekst urednika kulturne redakcije Vijesti, Balše Brkovića koji je nosio naslov, “Čmarko Serović“. Sjećam se kad smo pokojni Miro Vicković i ja izašli iz zgrade parlamenta da, na očigled policije, pored njihovog grafita zapišemo odgovor. Vulgarnosti do kojih se išlo u obračunu sa liberalima nisu imale granica. 

Paljenje Rajhstaga 1933-e, ili sarajevske svadbe, ili iračko oružje za masovno uništanje – sasvim je svejedno. Sve su to grafiti našeg vremena. Vremena u kome se ljudi sve manje obrazuju. Posebno na fakultetima u kojima je svijet poperen na glavu. “Nesvjesni da što se više budu obrazovali, to će više počinjati razumijevati odakle stvari dolaze, i one će postajati sve transparentnije. Jedino ćemo tako početi uočavati laži. Treba saznati istinu i stalno je tražiti, i istina će nas učiniti slobodnim.” Drugi put ne postoji.

No, u Hrvatskoj se prije nekoliko dana desila reakcija policije, a koja je plastično prikazala priču o grafitima. Vukovarska policija otkrila je i uhapsila osobu koja je u noći između nedjelje i ponedjeljka (3.Avg.) ispisala ćirilicom grafite na staklenom zidu Spomen doma „Ovčara” „Ovo je Srbija” i srpski grb sa četiri ocila. Međutim, to nije uradio nikakav velikosrbin nego 44-godišnji Hrvat Davor R. iz sela Štivice u susjednoj Brodsko – posavskoj županiji. Akcijom tamošnje policije, a podrškom građana, ovaj čin je dobio svoje pravo obilježje, umjesto antihrvatskog označen je kao antisrpski. Ni jedna ni druga odrednica nisu ništa drugo nego čist fašistički metak ispaljen u sopstveno čelo.

Sjetih se i događaja iz 2005-e kada je dvojicu britanskih vojnika elitnog SAS-a uhapsila iračka policija nakon što su bili uhvaćeni kako se, preobučeni u Arape, voze gradom i pucaju po ljudima. Nakon hapšenja i odvođenja u zatvor u Basru, britanska armija je odmah zatražila njihovo puštanje. Kada su vlasti u Basri ovo odbile, Britanci su poslali tenkove i doslovno provalili u zatvor i tako oslobodili svoje ljude. Znači, kako ćete najbolje rasturiti neku zemlju ili oblast? Postoje dva načina: možete je napasti i bombardovati, ili navesti ljude koji tu žive da se međusobno pobiju i unište vlastitu teritoriju, svoja vlastita imanja. Znači, uništavanje međuljudskih odnosa je najbolji način uništenja ciljanog neprijatelja, korištenjem njihovog ljudstva protiv samih sebe. 

No, život teče dalje. Kontrola tokova novca u Crnoj Gori, prema današnjim vijestima iz Crne Gore, počela je da se mijenja. Crnu Goru je međunarodna agencija za kreditni rejting, S&P svrstala, prema procjeni rizika njene bankarske industrije u grupu 9, koja odražava visoki ekonomski i kreditni rizik. BICRA (Banking Industry Country Risk Assessment) rejting reflektuje jačinu i slabost bankarskog sistema u više zemalja. Najpouzdaniji bankarski sistemi nalaze se u grupi 1, a najslabiji u grupi 10. Rizici u Crnoj Gori su, kako navode analitičari S&P-a, povećani zbog drastičnog rasta kredita u protekle tri godine kao i lošeg finansijskog profila crnogorskih banaka. Bez obzira što su se dežurni analitičari odmah repetirali i izoglašavali, nije zgoreg podsjetiti da izvještaji S&P-a predstavljaju jedini validan stav posmatrano s pozicije U.S. State Departmenta. Dakle, Crna Gora je u grupi sa Nigerijom, Kostarikom, Gvatemalom, Libanom i Vijetnamom. Iako sam pasionirani obožavalac Ser David Jasona, pada mi na pamet Sacha Baron Choen i njegov pokušaj s početka Borata da se svijetu ispriča priča o Kazahstanu. “Moja porodica je veoma ponosna na moju sestru koja je četvrta po redu prostitutka u Kazahstanu. Ona je nedavno dobila nagradu od kazahstanskog ministra za najbolji seks u usta. Takođe imam brata Bilo. On je retardiran i ima malu glavu, ali veoma snažne ruke. On ima 204 zuba, 201 u ustima i tri u nosu.” Boratov Kazahstan nalazi se u grupi 8, Crna Gora – u grupi 9.

I nije slučajno da je Meyer Amschel Rothschild jednom davno izjavio “Ako mi date kontrolu nad nacionalnom valutom, neće mi biti važno ko će pisati zakone.” Jednom riječju parlament koji imenuje vladu i donosi zakone postaće marionetski. Ovo se odnosi na zemlje sa parlamentarnom tradicijom. U zemljama koje tu tradiciju nemaju – hm… A tek u zemljama koje preko 80 godina nemaju nacionalnu valutu – treba li reći!?!

____________________

Ako neko želi da komentariše može u nastavku… Danas, nešto novijeg datuma, Diana Krall – The Look of Love… Uživajte!

Read the rest of this entry »

Encyclopædia Britannica

In History, December 28
Britannica1065: West- minster Abbey opened. Westminster Abbey, a London church, was consecrated and opened this day by Edward the Confessor. It became the site of coronations and other ceremonies of national significance in England. The present-day church, replaced in 1245, stands just west of the Houses of Parliament in the Greater London borough of Westminster.

Riječi

August 2008
M T W T F S S
« Jul   Sep »
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Broj posjeta stranicama:

  • 167,785 hits

Profile, Network & E-mail

Aleksic Wordpress's Facebook profile

E-mail

%d bloggers like this: