You are currently browsing the monthly archive for July 2008.

U Crnoj Gori, prema zadnjem popisu stanovništva iz 2003. godine, živi 620.145 stanovnika. Ako ovaj broj podijelimo recimo na četvoročlane porodice dolazimo do 155.036 domaćinstava. Ako pretpostavimo da je izlaznost na izborima nekih 70% sa tendencijom pada, to znači da je za pobjedu potrebno maksimalno 54.262 domaćinstva. I to pod pretpostavkom da su izbori u Crnoj Gori slobodni. O tome koliko su izbori slobodni možete pitati vrapce na granama – znaju SVE, tako da me ta tema ovom prilikom ne zanima.

Naša draga Vlada ne priznaje neprekidan rast siromaštva i ogromnog socijalnog raslojavanja građana, nego demagoškim trepkanjima analitičara iz medija i kreatura sa ekrana, polupraznim potrošačkim korpama, ubjeđuju građane da oni ipak bolje žive, ali da to sami ne vide i ne znaju. U EU se, pod siromašnim domaćinstvima, podrazumijevaju ona čiji su socijalni, ekonomski, materjalni, duhovni i kulturni resursi u toj mjeri ograničeni da im je onemogućen minimalno prihvatljiv način života. U Strategiji razvoja i redukcije siromaštva koju je Vlada RCG usvojila 2003. godine navodi se da je 12.2% stanovnika Crne Gore apsolutno siromaštvo, dok je 34.4% ekonomski ugroženo. U Strategiji se navodi da “živeći u zoni neposredno iznad linije siromaštva, značajan dio populacije je ugrožen u smislu da je osjetljiv na bilo koji oblik ekonomske nestabilnosti, smanjenje ili pad ličnih primanja”, dok se u istom dokumentu procjenjuje da bi “negativni trendovi doveli do iznad proporcionalnog povećanja siromaštva”. Dakle, svjetska ekonomija kroz cijenu nafte procijenjenu na 500$ za barel za narednih 5 godina ove cifre čini multiplicirano većim.

U rječniku jednog poznatog južnoslovenskog jezika stoji i definicija da je Siromaštvo stanje onoga koji je siromah; oskudica neophodnih sredstava za život; beznačajnost u svemu; žalostan spoljni izgled; nedostatak imovine… A Siromah znači, ubog; bijednik; onaj koji je za žaljenje, koji izaziva sažaljenje; jadnik; nevoljnik.

Ipak, uzmimo da se trenutno radi o 34% od ukupnog broja. To je 210.849. Kad to prevedemo na četvoročlana domaćinstva, dolazimo do skoro iste cifre 52.721. U ovim ciframa leži samo jedna strana nepodnošljive lakoće vladanja Crnom Gorom.

A sad da pređemo na ključni mehanizam koji stoji u pozadini vladanja ovako malim narodom. Juče sam (12. Jul 2008. godine) pročitao u srpskom Standardu, tekst koji je na naslovnoj stranici najavljen na sljedeći način: EKSKLUZIVNA ISPOVEST; JOVO KAPIČIĆ (90), OZLOGLAŠENI ŠEF TITOVE TAJNE POLICIJE; Bili smo nezgodna organizacija

Želio bih da podijelim sa Vama nekoliko odlomaka iz teksta.

Kapičić saopštava da se “pretjeralo u likvidacijama antikomunista na kraju rata, naročito u Crnoj Gori. U Crnoj Gori su postojala ta lijeva skretanja, gdje je mnogo normalnih ljudi neopravdano stradalo. Bilo je dovoljno da nekoga za nešto optuže pa da bude bez dokaza izveden na strijeljanje. To je bila velika greška, podvlači, i podsjeća na slučaj iz Grahova, đe su sinovi glasali da im se ubije otac jer nije bio za komuniste.”

Za Goli otok Kapičić kaže da “niko ne može dokazati kako je, ko i zašto uništio onoliko ljudi na Golom otoku. Oni su bili kolateralna šteta.” Kapičić kaže kako je i Ranković tvrdio da je 30% golootočana to postalo – greškom. Ja sam naišao (Šesti kongres SKJ 1952-e godine) jednom na podatak da je Ranković govorio drugačije i da se radi o 47%, što je približno svaki drugi.

Kapičić je na čelu OZNE ostao nešto manje od 10 godina i za to vrijeme je formirana široka mreža doušnika, i tvrdi: “OZNA je u to vrijeme kontrolisala cjelokupan razvoj zemlje. Ne da se miješa, nego da ona vidi šta se radi. To je bilo vrijeme OZNA SVE DOZNA. Svi hausmajstori su bili naši agenti.” O metodama rada, i recimo sahranjivanja pobijenih nepodobnih koji su bili na visokim pozicijama prethodno, Kapičić kaže: “Sad Hrvati traže gdje je grob Andrije Hebranga, za koji se ne zna, kao ni za Dražin. Jednostavno, nismo davali tim grobovima posebno mjesto da to ne bi bilo mjesto hodočašća”. I zaključuje kako je “Hebrang pao zato što je digao ruku na Tita, a Tito mu je dao sve na svijetu što je moglo da se da”.

Osjećaj u meni kada ovo čitam je neopisiv. Posebno ako se sjetimo da je na Golom otoku i Ramskom ritu, prema svjedočenjima Golootočana, boravio i dječak od 13 godina, ili djevojčica od 14 godina. U Ramskom ritu za samo nekoliko mjeseci 1948-e, našlo se više hiljada žena, koje su kasnije prebačene na Sv. Grgur. Sve su optužene za izdaju “naroda i partije”. Upravnica ih je “tjerala da se podaju svojim isljednicima.” Neki su svjedočili da je UDBA od 1948. godine do 1953. tjerala udate žene, naročito one dopadljivije, da se odreknu svojih muževa koji su se nalazili na Golom otoku, i razvedu se. Zatočenim robijašima stizale su na stotine brakorazvodnih parnica, što ih je posebno psihološki opterećivalo. Mnogi su zbog toga na Golom otoku izvršili samoubistva. Mnogi su to činjeli i poslije robijanja, kada su se vratili kući, jer su ih se odrekli i žena i đeca.

Posljednji put, tajna služba u Crnoj Gori, je onako totalno otvoreno, bez zaziranja demonstrirala svoju snagu u sukobu u DPS-u 1997-e godine, kada je Đukanović sa sjednice glavnog odbora otišao masakriran u manjini koja se brojala na prstima dvije ruke. Više nije bilo šale. Reagovalo se munjevito. Za samo 15 dana sve je dovedeno u red. Podsjećanja radi, prema analizama mnogih međunarodnih organizacija Demokratska partija socijalista Crne Gore važi za jednu od najbolje organizovanih političkih partija u jugoistočnoj Evropi. Događaji iz 1997. godine govore upravo suprotno. Demokratska partija socijalista Crne Gore uopšte ni ne postoji. Postoji mehanizam koji je uspio da od DPS-a za samo 15 dana, u marketinškom smislu, napravi nešto što treba da liči na LSCG, a da u isto vrijeme pomiri Amfilohija Radovića, Jova Kapičića, Vojina Lazarevića, Miodraga Perovića, Vukašina Maraša, Arsenija Vujovića, don Branka Zbutegu. Tom mehanizmu Đukanović duguje tron.

S druge strane upravo tom mehanizmu, Liberalni savez Crne Gore bio je i ostao DRŽAVNI NEPRIJATELJ BROJ JEDAN.

Prema “državnom neprijatelju broj jedan” mehanizam uvijek sprovodi, između ostalih, sljedeće korake:

1. Formira poseban tim tajne policije koji se bavi samo tim neprijateljem
2. Definiše geografski raspon djelovanja
3. Pokriva medije
4. Sprječava finansiranje
5. Djeluje agentima

Milion puta sam čuo priču o tome kako je strašno čudno što je recimo LS napustilo toliko članova, i čini mi se da je sad super momenat da podijelimo jednu priču koja je nastala kao rezultat otvaranja tajnog dosijea KOS-a o šefu UDBE Aleksandru Rankoviću. Normalno ovo nikad nije objavljeno u Crnoj Gori. Ostavljam Vam link da pročitate kompletan tekst.

Znači agenti su postavljani u Rankovićevom okruženju od 1964-te godine do njegove smrti 1983-e godine. Politička pozicija je potpuno nebitna za ovu priču. Bitan je mehanizam, i način na koji se to radi.

Citiram dio izvještaja: ”Ideja je bila da (on, D. M. – op. aut.) pokuša stupiti u kontakt s Rankovićem na taj način što će uporno šetati oko Rankovićeve vile po lijepom vremenu sa svojim sinom. Jedan dan to je i uspjelo – M.-a je Ranković pozvao da svrati u vilu. On se detaljno interesovao za njega, a kada je saznao da dobro poznaje Radoša, to je postala osnova za daljnje kontakte. Nakon 2-3 dana došlo je do novog susreta. Nevjerovatno je bilo kako se Ranković brzo otvorio. Iznosio mu je detalje o svom sukobu s Titom, Kardeljem i drugim jugoslavenskim rukovodiocima, kako je tekao Plenum, kako se tko držao na tom plenumu. Sebe je predstavio kao žrtvu zavjere. Kako je M. bio stručnjak za auta i kućne popravke, Rankovićeva žena ga je angažovala i oni su ga prihvatili kao člana svoje familije. Razgovore je prenosio vjerodostojno, i general Mišković je ocijenio da je to ogroman napredak. Počelo se razmišljati kako da se dokumentuju ti razgovori: korištene su radiostanice veličine kutije cigareta EK-16, koje su služile za komunikaciju između auta i pratnje u operativnom radu KOS-a.”

I što reći poslije svega ovoga. Pročitati ove gadosti od današnje štampe, o tome kako je Jevrem Brković na sred Cetinja izmršikao gradonačelnika prijestonice, ili o tome kako će Balša Brković promovisati Mirka Kovača u Marovićevoj Budvi. Ili razmišljati o tome kako će Medo i Srđan Milić sad da se povežu u fantastičnu četvorku koja će da sruši DPS? Ili možda o tome kako je Milo juče saopštio da je opozicija neozbiljna i kako mu savršeno odgovara.

Ne – i meni pada na pamet Solženjicin, i Arhipelag gulag. Padaju mi na pamet razlozi zbog kojih je Crna Gora pobijedila Liberalni savez. Pada mi na pamet žestina tog obračuna protiv LS-a targetiranog od strane “mehanizma” u državnog neprijatelja broj jedan. Pada mi na pamet kako to da ne može da shvati mlad čovjek koji po svojoj prirodi mora postavljati pitanja, mora biti željan znanja, mora sumnjati, mora se boriti, buniti, izgarati. Pada mi na pamet i zaključak Jova Kape iz jučerašnjeg teksta, kako su mu miliji događaji sa njegovim unukom “nego da mu se Karl Marks digne iz groba”. Pada mi na pamet i pokojni Vlado Gotovac i njegov omiljeni citat liberala od prije 150 godina: “Najgora vlast je loša vlast koja sebe želi da učini boljom”. I opet mi se vraća Crna Gora i činjenica da se vlast nije promijenila već 64 godine. Dobro ste pročitali 64. godine. I opet Gotovac i njegova definicija čovjeka: “ČOVJEK je – veći od države. Insistiramo na vrijednosti i dostojanstvu pojedinca u društvu. Rijetki nadolaze sa životom koji je potreban. S njima je dostojno i propasti. A pravi san je svijet u kom je svaki čovjek potreban.”

____________________

Ako neko želi da komentariše može u nastavku… Prije tri godine sam došao do ovog DVD-a, a ovih dana ga ne vadim. Hamburg 27. Oktobra 1986. godine, veliki Miles Davis i “Human nature”. Uživajte!

Read the rest of this entry »

Advertisements

Sezona štrajkova po Crnoj Gori krenula je jako “oštro”. Ako ovako nastave očekuje se destabilizacija mlade crnogorske demokratije. Na protestima ispred Skupštine, iza kojih stoji Reformski sindikat, okupilo se nekih 20-tak ljudi, zajedno sa Kočom Pavlovićem i Brankom Radulovićem. Srđan Milić je bio zauzet otvaranjem putnih pravaca u herceg – novskoj opštini zajedno sa Filipom Vujanovićem. Kao što to obično biva u julu, temperatura i nije baš za proteste. Čak ni u Bijelom Polju, gdje radnici “Prve petoljetke” proteste moraju uskladiti sa vrućinama. Opasno su im se nameračili: “Zbog velikih vrućina okupljaćemo se od 9 do 10 časova nakon čega nastavljamo protestnu šetnju do fabrike”. A i moralo se ispratiti Evropsko u fudbalu, da o Vimbldonu i ne govorim. Po tom kriterijumu, u zemljama tropske i subtropske klime, nikad ne bi bilo protesta. Farsa na farsu. Šalu na stranu.

Bio sam iznenađen današnjim stavom bivšeg vršioca dužnosti stalnog predstavnika UNDP-a u Crnoj Gori Garet Tankosić-Keli, koji je ocjenjivao stanje u Crnoj Gori. Tom prilikom ispričao je da najveći izazov predstavljaju “ljudi i suženi prostor za stvarni dijalog” u Crnoj Gori. Ocjena da su ljudski resursi ogroman problem nije novog datuma. Kad je EU radila Studiju izvodljivosti, stav je bio identičan. Glasio je da “Crna Gora nema dovoljan broj ljudi sposobnih da sa EU uopšte i pregovara o bilo čemu”. Prema izvještajima HR agencija iz regiona, Crnoj Gori će u narednoj godini nedostajati preko 3000 menadžera koji će upravljati sistemima koji će morati da profunkcionišu, bez obzira na to u čijem će vlasništvu biti. Ovi podaci, uz podatak da je administracija masakrirano loša sa kadrovima koji prije svih moraju zadovoljiti ključni komunistički princip o političkoj podobnosti, govore da će realnih ekonomskih problema biti sve više i više.

U kontekstu kadrovskog potencijala, juče sam ostao sleđan, kada sam sasvim slučajno naišao na web prezentaciju najnovije Univerzitetske atrakcije u Crnoj Gori, premjerovog fakulteta JuDiDži. Blijeda ponuda od svega devet predavača (bez vanrednih) na čijem čelu se nalazi guru CG ekonomske misli karatista Veselin Vukotić, od oca Napoleona, te Novak Kilibarda, Mijat Šuković i još par nekih za koje prvi put čujem, od kojih je jedan doktorirao na temu “Velika Albanija – porijeklo – ideje – praksa”. Na zvaničnoj prezentaciji fakulteta “posebnu atrakciju” predstavlja galerija slika budućih kadrova (1, 2, 3, 4, 5) koji će Crnu Goru voditi po Vukotićevim kriterijumima u Evropu. Padaju mi na pamet rasprave u Hrvatskoj kada je trebalo na nivou Ustavnog suda definisati pojam pornografije. Definicija pornografije koju je dao tamošnji Ustavni sud, govori kako se “nedvojbeno radi o pornografiji kada je namjera ili postignuti efekt onog što se prikazuje poticanje seksualnog nagona eksplicitnim pokazivanjem nekog seksualnog ponašanja”. Dakle, ovo tvrdi Ustavni sud države Hrvatske.

Vratimo se ljudskim resursima. Dakle, ljudski resursi se modeliraju kako bi bili sposobni da odgovore budućim potrebama vladara Crne Gore. A potrebe nameće ekonomija. A ekonomiju uređuju oni koji donose ključne odluke o tome što će se kupovati, prodavati, kome, kako i u kom obimu. Kao i oni koji odlučuju o tome da li će se poslovati u sistemu monopola ili u sistemu otvorene utakmice jednakih šansi.

Kod nas, na žalost, stvarna slika ambijenta, s pozicije stranog diplomate postaje eksplicitno saopštena tek u trenutku kad diplomata postane bivši. Tankosić je saopštio još jedan zanimljiv detalj: “Brine me što ako UNDP nešto uradi o korupciji i siromaštvu, a ja to saopštim na televiziji, sljedeći dan na putu do posla ljudi me zaustavljaju, rukuju se sa mnom, govoreći da sam veoma hrabar”. Sličan stav iznosio je i njemački diplomata Šmit, ali Crnoj Gori od toga nije bilo ništa bolje. Posebno imajući u vidu da je 24h dnevno bio salijetan od okruženja ključnog crnogorskog antiratnog profitera i njegovih medijskih eksponenata. Tako da ovakva slika predstavlja singularitet u svim zatvorenim društvima, kakvo crnogorsko – svakako jeste. I dodaje: “Brine me što ljudi misle da sam hrabar, a ja sam samo radio svoj posao.“ Podsjećanja radi UNDP je bio jedan od glavnih pokretača akcije za koju se smatra da je zaustavila potapanje rijeke Tare od strane energetskog lobija. Tom prilikom određeni broj medija i NVO-a dobio je finansijsku injekciju za kampanju “Spasimo Taru“.

Takođe, danas se u štampi pojavilo još jedno surovo realno istraživanje. Po tom istraživanju stopa nezaposlenost u Herceg Novom niža je nego u ostalim crnogorskim opštinama i iznosi 5,1 odsto, što je ispod prosjeka EU od 7,5 odsto, a prema podacima Zavoda za zapošljavanje, manju stopu nezaposlenosti od one u EU ima i Budva, šest odsto i Bar 7,3 odsto. Naravno, na ovo se oslanja i podatak da u Crnoj Gori ima vise od 10% stanovništva koje je došlo sa strane iz susjednih zemalja. Što u turističkoj sezoni, što u sezoni gradnje. S druge strane, kao, po sad već poluvjekovnom pravilu, najgore prolazi Cetinje. Tamo je nezaposlenost najveća. Dok se u Budvi i Novom dešavaju festivali sa kojih Rolling Stonesi, Madonna ili Hulio odlaze sa desetinama miliona eura, na Cetinju se takođe dešavaju festivali. Od učesnika tu su Dragana Radosavljević Cakana, Beki Bekić, duet Dragana i Džeronimo, a na sve se nadovezuje i Jevrem Brković svojim pisanjem u Vijestima kako Cetinju ne treba vraćati institucije. Sprdajući se sa Cetinjem, on navodi kako bi najbolje bilo da Parlament bude prebačen u Kolašin, a da se sjednice održavaju u Đukanovićevom hotelu Bjanka. Citat: “Po istoj toj uvrnutoj logici pozivanja na tradiciju bilo bi sasvim logično da i Kolašin, kao nekadašnja avnojevska, partizanska prijestolnica Crne Gore, koja baštini ZAVNO Crne Gore i CASNO, to jest crnogorsku avnojevsku državnost, zatraži da se, povremeno, naročito ljeti, sjednice Skupštine Crne Gore održavaju u Kolašinu: Hotel “Bjanka” ima veliku kongresnu salu i “bjanka” vodu, uslove znatno bolje od Cetinja.” Poslije ovakvih riječi, makar meni – zastaje dah. Očigledno naručen tekst iz koga će sa novim ranama izaći upravo – Cetinje, i to sve zabavljajući se, uz umilne glasovne mogućnosti – Cakane i Bekija Bekića.

Aleksandar Aleksić

PS: Danas je 10. Jul 2008. godine. Znači, prošlo je šest dana od postavljanja posta “Ljudski resursi”. 9 Jula između 22-23:30h, sa sajta premjerovog univerziteta UDG uklonjene su sporne fotografije, što se može provjerti ulaskom na iste. Čovjek koji se u komentarima predstavljao kao “nick” saopštio je: “Ovo ste sve montirali tih slika nema na sajtu, ili ih ne mogu naci?”. Naravno da je sve čista laž, što znači da je upravo “nick” mogao biti neko ko je “skinuo” navedene fotografije. Bez želje da ljude sa tih fotografija kompromitujem u bilo kom smislu, a radostan zbog toga što je fakultet UDG skidanjem fotografija prestao da kompromituje sopstvene studente, bio sam u obavezi, zbog svih onih ljudi koji čitaju stranice mog bloga fotografije sačuvati i objaviti na ovaj način, štiteći identitet protagonista onako kako se to radi svuda u svijetu.

Još jednom izražavam zadovoljstvo što smo ovim malim pritiskom pokazali svi zajedno da u slobodnom društvu kakvo internet pretenduje biti, internet zajednica Crne Gore, našim malim naporom, može postati bolja.

Sporne fotografije: 1, 2, 3, 4, 5

____________________

Prije dva dana sam pogledao gostovanje Ramba Amadeusa u “Nedjeljom u dva”, na HRT-u koje se poklapalo sa referendumom o nezavisnosti Crne Gore. Sjajna emisija, obavezno pogledajte na YT-u. A mi slušamo pjesmu Bajkan Boj. Uživajte!

Read the rest of this entry »

Encyclopædia Britannica

In History, December 28
Britannica1065: West- minster Abbey opened. Westminster Abbey, a London church, was consecrated and opened this day by Edward the Confessor. It became the site of coronations and other ceremonies of national significance in England. The present-day church, replaced in 1245, stands just west of the Houses of Parliament in the Greater London borough of Westminster.

Riječi

July 2008
M T W T F S S
« Jun   Aug »
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031  

Najčitanije:

Broj posjeta stranicama:

  • 167,307 hits

Profile, Network & E-mail

Aleksic Wordpress's Facebook profile

E-mail

%d bloggers like this: