Malo ljudi u Crnoj Gori zna koliko je njeno ukupno i stvarno bogatstvo. Naravno, među one koji to znaju ne ubrajam ni sebe. S druge strane, sebe ubrajam u one koji žele da uče. U tekstu Čija je Crna, pokušao sam dati obrise ovog današnjeg teksta, i podstaknuti na razmišljanje sve one koji ga budu čitali. Ako budete nadlijetali Crnu Goru Google Earthom moći ćete primijetiti prekrasne pejzaže. Fotografija koju prenosim je pogled na Pljevlja. I, naravno, na ono što su Prva porodica i kumovi, u obavezi da otme i prebace na ko zna čije račune, a što je još uvijek ostalo u državnom vlasništvu. To su Elektroprivreda i njena pljevaljska Termoelektrana, i Rudnik uglja koji funkcioniše kao poseban pravni subjekt. Jedno bez drugog ne idu. A “Rusi” su spremni sagraditi i drugi blok Termoelektrane. Još kako su spremni…

To jutro je bilo sunčano, ali ne kao u drugim gradovima Crne Gore. Zbog užasne zagađenosti, koju stvara Termoelektrana i njena deponija šljake i pepela, grad najčešće okupira magla. Sunce maglu teško probija, a nastaje kao posljedica aerosoli. Do 60-tih godina prošlog vijeka Pljevlja su bila grad sa najčistijom atmosferom u Crnoj Gori. A onda se desio rudnik uglja i eksploatacija, započeta prije više od 50 godina. Termoelektrana je počela sa radom 1983. godine. Praštajte mi zbog gole statistike koju iznosim u nastavku. Ali, vrlo je korisno i ovo znati. Rudnika uglja i Termoelektrana sagore oko 1,5 miliona tona uglja. Zagađenju doprinose i gradske kotlarnice i individualna ložišta, u kojima godišnje izgori više od 100.000 tona uglja. Dnevno se u vazduh izbaci oko 50,4 tone sumpordioksida, 37 tona prašine i 84,8 metara kubnih dima. Tokom svakog sata u atmosferu poleti oko 2,4 tone sumpor-dioksida, 1,5 tona prašine i 3.552 kubika izduvnih gasova. Termoelektrana “Pljevlja”, za samo sat rada, u atmosferu ispušti 128.000 metara kubnih vodene pare. Ovim su Pljevlja postala najzagađeniji grad na Balkanu i jedan od najzagađenijih u Evropi. U januaru 2007. godine u Pljevljima je padao crni snijeg. U 2004-toj godini ljekaru se javilo oko 1.300 djece sa tegobama vezanim za disajne organe, od kojih je veliki broj na astmatičnoj bazi. U prethodnom tekstu sam prenio izjavu gradonačelnika Pljevalja kako će Vektra kuma Dragana Brkovića u buduće zagrijavati Pljevljake.

Kroz svu ovu maglu probila se “ratnička delegacija”, koja najavljuje finalni obračun. Brković, Đukanoviće, Gvozdenović… Finalna bitka za sirovinsko bogatstvo Pljevalja. Delegaciju je predvodio Milo Đukanović, vraćen na tron upravo zbog energetskog “rata” koji predstoji oko crnogorske energije. Uzalud su svi zlatnici ovoga svijeta ako se izgubi kontrola nad energijom. “Rusima” Kombinat aluminijuma bez jeftine energije predstavlja propalu investiciju. Po povlaštenim uslovima ugovor o snadbijevanju KAP-a ističe za dvije godine. U periodu pred nama, obezbjeđivanje energije se mora realizovati. En Plus Grupa, koju kontroliše ruski tajkun Oleg Deripaska za interes države Rusije, spremna je da kupi i rudnik uglja i termoelektranu tako što bi prethodno termoelektrana bila izdvojena iz sastava Elektroprivrede.

Cijena izgradnje drugog bloka termoelektrane je oko 190 miliona eura, a prvi blok planiraju prodati za oko 40 miliona. Van pameti, ili za veliki reket – nema druge. Super pljačkaški plan. Reket ili udio u vlasništvu sasvim je svejedno. Posebno ako država nema nikakvu strategiju razvoja i ako je sva stavljena na doboš, kao što to Crna Gora – jeste.

Rudnik uglja u Pljevljima za 53 godine postojanja proizveo je blizu 52 miliona tona uglja, a otkopano je 125 miliona metara kubnih otkrivke. Ukupne rezerve uglja u pljevaljskom i maočkom basenu iznose preko 170 miliona tona čija je vrijednost, uz pravilnu valorizaciju, oko pet milijardi eura. “Pljevaljski Rudnik je proizveo 962 hiljade tona uglja za osam mjeseci prošle godine, što je jedan odsto više od plana”, rekao je tehnički rukovodilac u Rudniku uglja u Pljevljima Stjepan Gazdić.

A sad bih volio da se svi podsjetimo događaja od prije godinu i nešto dana. Kada je u Vijestima osvanuo sljedeći tekst “Rusi kraći za sedam odsto akcija KAP-a“, i sa 65,4% udjela u vlasništvu KAP-a, za samo 15 minuta prešli na 58,7% udjela u KAP-u. Zbog ovoga sam bio slobodan Ruse staviti pod navodnicima. Pretpostavljam da je jasno o čemu se zapravo radi i koji je biznismen sa vrata banke komandovao “sve počistite”. Nakon ovoga je hotel Fjord iz Kotora, koji je pod kontrolom Eurofonda, tj. Barovića, postao vlasnik 4,11% akcija KAP-a. Da ne bude zabune Moneta Fond koji kontroliše Miodrag Perović iz Monitora, posjeduje 0,5% akcija. Ranije sam rekao da je u Moneti Željko Ivanovića iz Vijesti vlasnik 1,98% kapitala, odnosno nešto preko 3 miliona akcija. Slavoljub Šćekić, takođe iz Vijesti ima preko 2,5 miliona akcija, Milo Perović (Miodragov brat) tačno 8,7 miliona akcija.

Pošto Đukanovićev prethodnik nije obavio posao oko rudnika i termoelektrane krenula je salva tekstova koji svi imaju isti zajednički imenitelj “KAP na ledu, ako ne bude jeftine struje“. Uz medijski zaključak da je “Država spremna da pomogne, ali ne mimo standarda”. Nije prekomplikovano poslagati ove kockice i dokučiti što će uslijediti nakon Đukanovićevog obilaska Pljevalja, i koji su to “državni standardi”, ako se na čelu te države nalaze Đukanović, Marović i ostali. Dakle, 5 milijardi eura po sadašnjoj cijeni, i pod pretpostavkom da ta cijena ne mrda (što je nemoguće, jer mora da raste, kao što raste cijena energije) predstavlja najveće blago grada koji se zove Pljevlja.

Veliki su to emotivci, ne bi oni dozvolili da se u Pljevljima, kao u okolini KAP-a, počnu rađati zelene mačke. A posebno bi ih zabrinulo, ako bi, kao u Botunu selu pored KAP-a, u preko 80% porodica neko imao, recimo, karcinom testisa. Ekološka Crna. Jedina Ekološka Crna – ovakva. I opet mi se vraća rudnik iz Pljevalja. Vraća mi se Crna Gora onakva kakvu je vidio Petar Lubarda i kakve je generacijama ostaje sve manje i manje. Vraćaju mi se njegove riječi upravo o rudarima, koliko god oni duboko odranjali zemlju. Smatrao ih je “ljudima koji su prometeji, koji iz zemlje vade vatru i svjetlost i poklanjaju je drugima. A sebi su je oduzeli.”

________

Nemam dilemu da Zeppelin-i u “Stairway To Heaven” govore o nadi. Srednja škola, Cetinje, s kraja osamdesetih i početka devedesetih. Ni na kraj pameti nam nije bio dolazak kulturnog holokausta. Uživajte…

Advertisements