Okupacija iznutra

“Ja se zovem Crna Gora i ja sam okupirana iznutra.” Dok nam onako mazno sa BBC-a, policija u Keniji saopštava da je razularena masa u distriktu Kisii spalila 11 žena, jer su optužene da su vještice, a američki Senat usvaja Zakon o finansiranju ratnih operacija u Iraku i Avganistanu, vrijedan 165 milijardi $, u Crnoj Gori se o tim ciframa razgovara samo u najužem okruženju Porodice. Misaone imenice većine lidera Evropske unije, u Crnoj Gori su galopirajući sticane i uvećavane u posljednjih 15-tak godina. Ali nikad kraja.

Ukrupnjavajući svoje posjede po Crnoj Gori Ðukanovićev kum Vesko Barović odlučio je da preko svog Eurofonda, čija realna vrijednost na tržištu kapitala iznosi blizu milijardu eura, barskom “Izboru” pripoji i “Cetinjeturist”. Bićemo srećni ako Mugoša Cetinje ne pripoji Podgorici. Naravno, Barović će pripojiti i sve radnike, hotele, posjede, čak i bivšu bugarsku ambasadu u Crnoj Gori. Za to vrijeme od Cetinja je privremeno napravljena deponija budvanskog i primorskog smeća. I dok on tako uvećava svoje posjede na, i onako, teritorijalno maloj Crnoj Gori, Prijatelj Duško Knežević vlasnik Atlas grupe radi isti posao. Tako da su nas Vijesti obradovale naslovom kako, ako holandska kompanija “Limon investments” nema 253,2 miliona eura za posjede kompanije Montepranzo, Duško Knežević i njegov partner imaju. S tim što će oni platiti mnogo manju cifru i to 16,2 miliona za 75% akcija uz obećanje da će investirati još 84,9 miliona eura.

S obzirom da Marović nije kum Ðukanoviću, nego Momiru Bulatoviću, on nema svoj privatizacioni fond, ali zato ima svoju Zavalu na kojoj je zavalio protivzakonito apartmansko naselje i sprema se da Budvu okiti neboderima kako bi nadoknadio finansijsku razliku između svoje porodice i kumova preko spratnosti. U međuvremenu sjedi na čelu Budvanske rivijere i dogovara investicije od milijardu eura sa Sultanom bin Kalifa bin Zajed al Nahijanom, članom kraljevske porodice jedne od najbogatijih u svijetu, koji je prošlog ljeta bio gost Marovića u Budvi. Radiće sa Rusima tako da će “Metropolu”, kako je dogovoreno, biti ustupljeno oko 25000 kvadrata zemljišta na samoj obali, koje se sada nalazi u vlasništvu Budvanske rivijere.

Vlasnicima raznih grupa pridružio se i Žarko Rakčević, bivši predsjednik SDP-a, koji je vlasnik Šajo Grupe. On pšenicom pokriva oko 15% crnogorskih potreba i uzgred završava novih 18 hiljada kvadrata stambenog prostora u Podgorici. Poslovi su mu posebno “krenuli” kada je SDP 1996-te odbio da prihvati ulazak u zajedničku opozicionu koaliciju Narodna sloga, sa LSCG jer im je tad Narodna stranka bila četnička, a samo godinu dana kasnije, bez dileme ušao u Ðukanovićevu koaliciju “Da živimo bolje” sa istom tom Narodnom strankom. Od tada do danas pomenuti kumovi žive sve bolje i bolje.

Da se više nema kud, govori i činjenica da je i list “CG Ekonomist” objavio listu od pet najmoćnijih ljudi u biznisu u Crnoj Gori, a za koje su glasali crnogorski novinari. Na listi se nalaze ovim redosljedom: Veselin Barović, Aco Ðukanović, Duško Knežević, Milo Ðukanović, Dragan Brković. Ne vidim ni jedan razlog da im ne vjerujemo. Posebno imajući u vidu da iza ovog lista stoji Predrag Mitrović koji je u isto vrijeme član Borda direktora Atlas penzije (penzioni Prijatelja Duška Kneževića), gdje sjedi zajedno sa bivšim direktorom KAP-a, fonda PIO, i danas direktorom “HTP Boka” Mihailom Banjevićem (inače, vlasnik HTP Boka je, upravo, kum Dragan Brković), te sa Mladenom Vukčevićem bivšim predsjednikom IO DPS-a, a sada i bivšim predsjednikom Ustavnog suda, te sa Danilom Popovićem čuvenim decenijskim predsjednikom Sindikata. U oblasti finansija, kako piše CG Ekonomist, na prvom mjestu je Aco Ðukanović, brat Mila Ðukanovića, a na drugom mjestu Milka Ljumović, rođena sestra Miodraga Miška Perovića.

Jedino je Miodrag Perović ostao nezadovoljan rastom svog kapitala iz desetogodišnjeg pakta sa Ðukanovićem, tako da Milka Tadić sa stranica “Monitora” postavlja pitanja: “Ko će Crnoj Gori da nadoknadi duševne bolove za urušavanje ugleda zemlje. Za Dubrovnik, ratne zločine, sankcije, pljačku, ekološke pohare. Za savezništva – od onog sa Slobodanom Miloševićem do ovog sa Stankom Subotićem. Ko može da nam kompenzira boli za izgubljenim životima, uništenim predjelima i fabrikama. Svi milioni koje ova vlast oplođuje kroz Avale i Željezare, kroz Zavale i Kombinate, ne bi mogli nadoknaditi godine koje su pojeli njihovi sumnjivi poslovi.” Baš zanimljivo da se Tadićka ni jednom nije zapitala čime je bol kompenziran Milki Ljumović da je većina crnogorskih novinara koje je anketirao CG Ekonomist danas smatra Finansijskom Prvom Sestom Crne Gore. Očigledno je dogovor da Milka Tadić iz saveznišatva od Slobodana Miloševića do Caneta Subotića isključi savezništvo Miodraga Perovića. Bila je to decenija u kojoj nije postojalo principa koji se mogao naći iznad osvajanja bankarskog tržišta. Taj pakt sa mafijom dao je mafiji državu. Državu okupiranu iznutra.

Sumnjam da će se sa Monitorom složiti i kum Dragan Brković. Nakon što ga je Miodrag Živković, jednom davno prije nego što se prodao, nazvao zavarivačem auspuha, a ovaj mu sa svojih posjeda, preko Vijesti, poručio kako će mu “zavariti usta”, Brković je jako napredovao. Bavi se naukom i istom uči svoje studente. Na privatnom univerzitetu svog kuma Mila, kojim normalnim srednjoškolcima roditelji bukvalno prijete kako će ići tamo, ako ne budu dobri, a koji se moderno zove Ju-Di-Dži (UDG – Univerzitet Donja Gorica), Brković je dogurao do predavača i kaže: “Nedavno sam, na predavanju studentima Univerziteta Donja Gorica, govorio da kapital mora imati utemeljenje u realnoj ekonomiji. Ne može se kapital kreirati iz ničega.”

Časove studentima drži i u prostorijama kompanije Vektra, koja je bez obzira na Živkovićevo pominjanje kanala za zavarivanje auspuha iz devedesetih godina, izbildovana danas u milionski kompleks iz kog Brković najavljuje: “U prvu fazu modernizacije “Jakića” uloženo je 30 miliona eura. U Pljevljima posjedujemo još dvije kompanije, “Građevinar” i “Optel”. U “Građevinar“ smo investirali 15 miliona. U Baru ćemo graditi poslovno-stambeni kompleks preko 20.000 kvadrata, vrijednosti 20 miliona, a u HTP Boki, od jesenas, krećemo s investicijama u vrijednosti preko 250 miliona eura.” Ljepota. Bojim se samo da će mu Srđan Milić pomrsiti račune. Ili, eventualno, Koča Pavlović, ili eventualno raspušteni lokalni odbor SNS-a iz Herceg Novog, ili eventualno…

Unutrašnja okupacija se nastavlja. S tom razlikom što ima i onih koji svoje poslove u ovom trenutku obavljaju iz zatvora. Cane Subotić, ključni čovjek duvanskog biznisa na Balkanu u prethodnih deceniju i nešto više uhapšen je u Moskvi. Postavlja se pitanje za čiji račun? Ako je odluka donesena u Kremlju, pregovori otpadaju kao opcija. Posebno otpada opcija koja se zove novac. Hodorkovski je imao kapital procijenjen na nekoliko milijardi eura, bio na čelu Jukosa (tada jedne od najvećih svjetskih naftnih kompanija), pa danas, ipak, živi u kavezu moskovskog zatvora. Slobodu nije mogao da kupi.

Organizaciju hapšenja Hodorkovskog tada je vodio Igor Sečin predsjednik Savjeta direktora “Rosnjefta”, čovjek čiji je uticaj odmah iza Putinovog, a koji je dio “piterskog tima” Putinovih najbližih saradnika dovedenih iz Sankt Peterburga. Inače važi i za jednog od najtajanstvenijih ljudi u Kremlju, i veoma se rijetko pojavljuje u javnosti. Mnogo godina je bio na čelu ličnog Putinovog aparata i tako postao čovjek kome Putin najviše vjeruje i kome povjerava rješavanje najpovjerljivijih zadataka. Prije godinu dana “Rosnjeft” je kupila i posljednju Jukosovu proizvodnu filijalu Tomsknjeft. Obračun Rusije sa neposlušnima ovim je najslikovitije prikazan, ali ne smijemo zaboraviti da je u posljednjem trenutku političkim azilom u Ujedinjenom Kraljevstvu pod strogim nadzorom uspio da Putinu izmakne Boris Berezovski. Stanko Subotić Cane je, ipak, neuporedivo manje bogat od pomenutih ruskih oligarha. Njime se može pokriti široka lepeza političkih zbivanja i aktera na Balkanu. U Crnoj Gori – posebno. A Naftnu industriju Srbije (NIS) upravo je nameračio Rosnjeft, tako da će pregovori ići mnogo lakše. Ono što mi je bilo jako zanimljivo jeste da je list koji kontroliše Boris Tadić “Blic” pisao kako je Canetu u Moskvi bezbjednost garantovao Milo Đukanović. Ako se sjetimo da je Boris Tadić učestvovao u kampanjama za lokalne izbore u Crnoj Gori 2002. godine pojavivši se i podržavajući Marovića i DPS. Ako se sjetimo da je Cane jedan od glavnih finansijera LDP-a u Srbiji, a da Čedomir Jovanović s vremena na vrijeme ruča sa Đukanovićem, kao i da je, recimo, crnogorska zajednica u Srbiji na predsjedničkim izborima pozivala da se glasa Čedomir Jovanović, dolazimo do obrisa u kojima se vidi po kojim šavovima strukture mogu da se rasprsnu, ako iza hapšenja Subotića u Moskvi stoji Moskva, a ne Srbija. Biće zanimljivo u svakom slučaju.

Dok ne dobijemo odgovor na ovo poslednje pitanje svijetom se šire novi pokreti velike državne ideje i približavanja. Južnoamerička unija Unasur, donijela je i odluka o osnivanju kontinentalnog parlamenta južne Amerike. Kina i Rusija su, prema saopštenjima obije države, na najvećem stepenu saradnje – ikad. Ruski predsjednik Dmitrij Medvedev izjavio je da će Moskva i Peking nastaviti sa najbližom mogućom strateškom saradnjom “sviđalo se to nekome ili ne”. Prema pisanju Bloomberga berzanska vrijednost ruskog gasnog giganta Gasproma dostigla je 340 milijardi dolara, što je čini trećom kompanijom na svijetu po vrijednosti, čime je prestigla kineskog operatera mobilne telefonije China Mobile i američki industrijski konglomerat General Electric.

____________________

Ukoliko želite ostaviti komentar, uz fantastičnu unplugged verziju pjesme”The Deeper The Love” koju izvodi David Coverdale na klupskom koncertu iz Tokija, uživajte u nastavku…