You are currently browsing the monthly archive for December 2007.

Komunistička baza je poslušala Medojevićeve želje i od opštine do opštine nepogrešivo se izjašnjava o tome kako je idealan kandidat za novog predsjednika Crne Gore Milo Đukanović. Gradonačelnik Podgorice kaže da je pritisak “stravičan”. Ovim bi se vlast političkog podzemlja ponovo vratila u institucije i vladalac dobio imunitet suverene i međunarodno priznate države. Time bi se njegova vlast produžila za novih pet godina, odnosno ni manje ni više nego punih (od 1989-te do 2013-te) 24 godine. S druge strane poruke koje svakodnevno stižu iz EU daju neki pramen optimizma, u smislu promjene stava prema događajima u Crnoj Gori. Još od referenduma na ovamo, kada je EU priznala Crnu Goru kao nezavisnu, iako su zvanični rezultati uslijedili tek nedjelju dana kasnije, (čime je dogovorena Bulatovićeva press konferencija o neprebrojanih 30 hiljada glasova koju je održao na veče referenduma izgubila svaki smisao), uočljiv je bič kojim se Crna Gora pokušava usmjeriti na putu ka EU, bez obzira na Roćenovu pobunu. Ovakav stav EU – raduje. Ali događaji na terenu režimu ostavljaju mnogo izlaznih strategija od kojih je i najnepovoljnija za sistem – spas. A ona bi bila prebacivanje jedne od kvazi-opozicionih partija u narednom izbornom prelaznom roku u skute vlasti.

U zemlji u kojoj se lojalnost dokazuje i sjedenjem na istoj tribini sa šefom, posebnu potrebu za istim sinoć je iskazao i gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša. Šef DPS-a je pod pritiskom članstva u vezi predsjedničke kandidature i Mugoša vjeruje da će Milo prihvatiti ono što bude tražila baza. On je podsjetio da je ranije molio Đukanovića da ostane tamo gdje mu pripada – na funkciji predsjednika Vlade ili šefa države – dok ne donesemo Ustav, ne završimo pojedine privatizacije i integracije.

S obzirom da je već privatizano više od 80% CG privrede, Mugoša je vjerovatno pikirao Elektroprivredu i hotelske komplekse koji još uvijek nisu oteti, a u čemu će kapo ponovo biti bez obzira na svoju političku funkciju – glavni pregovarač. “Na njega je sada jedan stravičan pritisak od članstva”, kazao je Mugoša Televiziji IN. Na pitanje da li će Đukanović pokleknuti, Mugoša je kazao da lider vladajuće partije neće pokleknuti. “Mislim da će prihvatiti ono što bude tražila baza. Vidjećemo”, rekao je on. “Mi smo pobjednici i partija pobjedničkog duha”, poručio je veselo. Čudo je podsvijest, pogotovo ako joj je lajt motiv knjiga. S druge strane “Premjer pobjedničkog duha” tvrdi da su “svi razlozi kojima se rukovodio kada je odlučio da se povuče sa premijerske funkcije i dalje aktuelni”, ali nije eksplicitno odbio da prihvati kandidaturu na izborima za predsjednika države.

Dok Mugoša čeka zlatnu ribicu Mareze koja bi mu ispunila želju, ostalo mi je zanimljivo kako to da javnost zaobilazi još jednu sistemsku poruku i ne čita je. A sve je pred svima nama toliko eksplicitno samo treba postaviti prava pitanja. Ponovo se vraćam suđenju protiv Vijesti i Ivanovića, ali ne ni zbog Vijesti ni zbog Ivanovića, ni zbog Đukanovića i porodice koja se osjetila uvrijeđenom. Ne, ovoga puta se radi o braniocu. Nebrojeno puta je sa najvećih adresa Evrope crnogorski pravosudni sistem, tužilačka organizacija obilježena kao kolijevka korupcije, s tim što tu nema ništa novo, posebno ako se zna da je sistem bez ove sprege već na koljenima. Vraćajući se 11 godina u nazad kada su Milo, Momir i Sveto zajednički politički progonili po sudovima tadašnjeg lidera Narodne sloge Slavka Perovića, (a Momir i Sveto, bez Mila – i Novaka Kilibardu) posebno je bilo zanimljivo suđenje koje se dogodilo na Cetinju.

“Na ulazu u zgradu Suda bilo je jako policijsko obezbedenje. Iako je za izricanje presude sudija odabrao salu Skupštine opštine Cetinje, sa oko 250 mjesta, policija nije dozvolila ulazak u “sudnicu” mnogim poslanicima Narodne sloge, nekim novinarima, čak ni najbližoj rodbini tuženoga Slavka Perovića. Incidentu je prethodila svađa na ulazu u sudnicu. Prije ulaska Slavka Perovića u sudnicu obezbjeđenje je propustilo punomoćnika tužioca Bulatovića, Marovića i Ðukanovića, podgoričkog advokata Branislava Lutovca. Sa Lutovcem su ušla i dvojica njegovih tjelohranitelja, policajaca MUP-a Crne Gore u civilu. Kada je u sudnicu ulazio Perović, policajci nijesu dozvolili da prođu i njegovi tjelohranitelji. Ispred vrata sudnice ostali su i Perovićev brat, supruga, snaha… ”

Advokat Lutovac je u pratnji policijskog obezbjeđenja do suda, a kasnije na sudu, štitio interese Miloševićevih namještenika za Crnu Goru. Tom prilikom i rekorder u intervjuima sa Đukanovićem Darko Šuković kontaktirao je advokata Lutovca i sa njim popričao o događajima: “Kilibarda i Perović su veoma lično i porodično vrijeđali i omalovažavali na javnim političkim skupovima tu trojicu najviših crnogorskih funkcionera, zbog čega oni kao građani u parničnom postupku traže novčanu nadoknadu, zbog povrede njihovog građanskog ugleda i časti” – rekao je advokat Lutovac. U advokatskim krugovima, dodaje Šuković, on je, inače, poznat kao čovjek koji je naslijedio “posao” aktuelnog ministra unutrašnjih poslova, a bivšeg ministra pravde, Filipa Vujanovića, koji je prije ulaska u Vladu Crne Gore u nekoliko procesa bio advokat predsjednika Bulatovića. Lutovac je naglasio da je cilj tužbe “moralna satisfakcija, a ne materijalna korist”, jer će, ukoliko sud usvoji tužbeni zahtjev, dosuđeni iznos biti uplaćen u humanitarne svrhe.” Mislim da možemo vjerovati Darku Šukoviću – zar ne… Šukovićeve riječi potvrđuje i Šeki Radončić koji je takođe pratio rad Lutovca i o tom događaju zapisao: “Pošto je pročitao tužbu protiv Perovića, punomoćnik Branislav Lutovac se, ničim izazvan, u stilu Muhameda Alija, pohvalio – Šestorica Perovićevih advokata nijesu bila u stanju da ukrste koplja sa mnom.”

Pretpostavljam da veliki broj vas zna da se pred Višim sudom u Podgorici vodi krivični postupku protiv pet bivših policijskih funkcionera osumnjičenih za deportaciju muslimanskih izbjeglica iz Herceg Novog, od kojih je većina nakon protjerivanja iz Crne Gore završilo u fočanskom i okolnim logorima u kojima su i pobijeni. Ovaj proces se smatra za jedan od najsuptilnijih sistemskih sudskih procesa jer se kao svjedok pojavljivao Momir Bulatović, a deportacija se često pominje u izvještajima EU kao jedan od slučaja koji obavezno mora biti raščišćen. Jedan od advokata osumnjičenih policijskih funkcionera je ponovo Branislav Lutovac.

Kada je ubijen visoki policijski funkcioner Slavoljub Šćekić, uhapšeno je nekoliko osumnjičenih koji su istovremeno bili povezani sa bombaškim napadima na “Splendid”. Ubistvo Šćekića se takođe nalazi u mnogim izvještajima EU koji govore o stopi kriminalizovanosti crnogorskog društva. Interesantno je da je ponovo jedan od zastupnika osumnjičenih Branislav Lutovac.

A onda je pretučen i Željko Ivanović koji se nakon toga direktno obratio crnogorskoj javnosti porukom, kako je to: “Čestitka od onih koji vladaju Crnom Gorom, a to je Milo Ðukanović i njegova familija, bilo biološka ili kriminalna.” Zbog ove izjave sva Porodica se našla u sudnici i stala u odbranu časti i dostojanstva familije, tužeći Ivanovića i tražeći mu milion eura na ime odštete za pretrpljeni duševni bol. Prema današnjem izvještaju Centralne depozitarne agencije Ivanović posjeduje 3.034.334 akcija privatizacionog fonda Moneta (u kom su glavni akcionari okupljeni oko porodice Miodraga Perovića), a koje danas na crnogorskom tržištu kapitala vrijede oko 635 hiljada eura. Ako su Đukanovići ovo pikirali onda se najviše mogu radovati manjinski akcionari Monete. Prema riječima Milove sestre i zastupnice Ane Kolarević: „Taj iznos predstavljao bi svojevrstan ugođaj za tužioca“.

Ne znam kako će vam ovo zvučati, ali Vijesti i Željko Ivanović, pored svega što imaju u logističkom i finansijskom smislu, odlučili su da će ih pred sudom najbolje zastupati crnogorski advokat za koga je Darko Šuković rekao da je upravo taj advokat “poznat kao čovjek koji je naslijedio “posao” aktuelnog ministra unutrašnjih poslova, a bivšeg ministra pravde, Filipa Vujanovića”. Ne varate se, radi se o istom – Branislavu Lutovcu. Uživajte u pozorištu!

___________________

U nastavku možete komentarisati tekst, a moj današnji favorit je Patricia Barber i kompozicija “Persephone”, uživajte…

Read the rest of this entry »

Encyclopædia Britannica

In History, December 28
Britannica1065: West- minster Abbey opened. Westminster Abbey, a London church, was consecrated and opened this day by Edward the Confessor. It became the site of coronations and other ceremonies of national significance in England. The present-day church, replaced in 1245, stands just west of the Houses of Parliament in the Greater London borough of Westminster.

Riječi

December 2007
M T W T F S S
« Nov   Feb »
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31  

Najčitanije:

Broj posjeta stranicama:

  • 166,589 hits

Profile, Network & E-mail

Aleksic Wordpress's Facebook profile

E-mail

%d bloggers like this: