Kao što, pretpostavljam, svi znate – prije par dana je napadnut i direktor dnevnog lista Vijesti, Željko Ivanović. Svakome ko i malo poznaje, politička kretanja u Crnoj Gori jasno mu je da politički profil Crne Gore danas ne bi bio ovakav da upravo Željko Ivanović nije, i rukama i nogama, radio na tome da se omogući mafiji da stvori sopstvenu državu. Takođe, potpuno je jasno da ovo nije bila poruka Željku Ivanoviću, nego njegovom političkom guruu, čovjeku koji je godinama bio prvi komšija Vukašina Maraša, Miodragu Peroviću. “Uloga Miodraga Perovića neupućenima možda ne izgleda tako bitnom, ali je upravo on, on koji je sve znao, koji je sve vidio, prihvatio ulogu i zadatak da za račun Ðukanovića pacifikuje bilo kakvu organizovanu reakciju intelektualne elite u Crnoj Gori.”

Upravo tada, kad su Vijesti nastale, Miodrag Perović je u uvodniku u svom nedjeljniku „Monitor“ zapisao kako je najveći broj crnogorskih intelektualaca u „paktu o nenapadanju sa Đukanovićem do dobijanja nezavisne Crne Gore“, a nominalno, njegovo tadašnje političko krilo SDP (koji je tada postojao) ulazi bezuslovno u koaliciju „Da živimo bolje“. Dok su oni čekali na nezavisnu Crnu Goru, Đukanović je sa familijom grabio u velikim lopatama komade Crne Gore, tako da intelektualcima ne osta ništa, a Miodragu Peroviću kolko-tolko.

Naravno, da ne spominjem da je tad koalirala sa DPS-om i Narodna stranka uz nepisani uslov da Vojin Lazarević pokrije tokove električne energije, da Miodrag Perović formira Crnogorsku komercijalnu banku, fond Monetu i takođe postane jedan od bogatijih Crnogoraca. Njegov raskid sa SDP-om i prelazak na GZP desio se nakon što je SDP nestao po hiljaditi put utapanjem u DPS odbijajući prijedlog Miodraga Perovića 2002. godine pred predsjedničke izbore, povezujući ih sa sljedećim parlamentarnim: „Ako SDP izazove ponavljanje predsjedničkih izbora, imaće podršku nezavisnih reformskih snaga i ličnosti. To nije mnogo, ali je dovoljno da uđu u parlament bar sa istim brojem poslanika koje su dobili u koaliciji sa Demokratskom partijom socijalista.“

Od početka devedesetih Miodrag Perović „pokriva“ veliki broj ljudi iz Crne Gore koji se u medijima koje on kontroliše nazivaju „intelektualcima“. Prije nešto više od godinu dana on je gostujući na TVCG javno saopštio kako je Predragu Bulatoviću ponudio usluge nekoliko desetina „intelektualaca“, ukoliko se SNP okrene nezavisnoj Crnoj Gori. Ovime je sebe i nominalno, bez i jednog demantija, označio kao šefa svih tih „intelektualaca“. I nije to bio jedini put kad je Perović slao ovakvu poruku. Danas su upravo svi ti „intelektualci“ i reagovali preko svojih kvazi-institucija po komandi koju im je Perović saopštio. Kao direktor „Monitora“, vlasnik radija „Antena M“, te suvlasnik „Vijesti“, čovjek od velikog uticaja u Montena TV i radiju, osnivač privatizacionog fonda „Moneta“ u kom je njegov brat Milo Perović (kao što je Aco u Prvoj Banci) jedan od najvećih vlasnika akcija, zatim bivši veliki vlasnik Crnogorske komercijalne banke, u kojoj je bio suvlasnik sa Acom Đukanovićem i Draganom Brkovićem, a na čijem čelu je i nakon preuzimanja od strane Mađara ostala njegova rođena sestra Milka Ljumović (kao što je Ana Kolarević, Đukanovićeva sestra u Prvoj banci suvlasnik), koji je takođe kao prvo ruski, pa američki student matematike, danas profesor na jadnom crnogorskom Univerzitetu, Perović je, nezadovoljan razvojem događaja u Crnoj Gori, odlučio da uđe u neku vrstu destabilizacije odnosa. Naravno, na destabilizacije mu nije nampadalo dok je davao preko CKB-a bankarske garancije Luki Karadžiću, rođenom bratu Radovana Karadžića prilikom kupovine prekrasne vile u bokokotorskom zalivu, na beogradskoj aukciji na izlasku iz devedesetih godina, što je objavio jedan crnogorski medij, a što nikada nije demantovano. Biće da je i to bilo “nešto” za Crnu Goru…

Zanimljivo je da su na proslavu desetogodišnjice “Vijesti”, ljudi iz redakcije dnevnog lista pozvali i Slavka Perovića. Slavkov odgovor prenosim Vam integralno:

Poštovana gospodo,

Zahvaljujem na pozivu i naravno neću doći. Od prvog broja, VIJESTI sam smatrao jednim od najčvršćih medijskih uporišta crnogorskog ohlokratskog režima i to onog dnevnog nivoa u koji se, nedjeljno, još mnogo, mnogo ranije, a na očigled svih, prometnuo MONITOR.

Naravno, bilo je puno dobroga u VIJESTIMA, ponekad i odličnog za ukupno jadne crnogorske prilike, ali sve to dobro služilo je isključivo svrsi ukrivanja projektovane, naručene i stvarne namjene Vašeg glasila – permanentnoj odbrani i stalnom jačanju vazdakanje crnogorske ohlokratije. Lično mislim da takva javna uloga nije za moje lično čestitanje, bez obzira što u posljednje vrijeme ima naznaka da se neke promjene konačno naziru.

Naravno, ovdje je riječ o ukupnoj uređivačkoj politici sa svim njenim vrlinama i manama, a ne o najvećem dijelu kolektiva koji na nju suštinski ne utiče i kojima želim sve najbolje, kao i vama u ličnom smislu.

SLAVKO PEROVIĆ

Svih godina u Đukanovićevom zagrljaju najžešće je udarao po Liberalima, a svi intelektualci koje kontroliše predstavljali su njegovu vojsku koja je radila isto, čak je u jednom trenutku ta vojska mjerila genetski sastav ćelija Vesne Perović čime zaglibili u samu srž fašizma i nanovo ga dodefinisali – naravno crnogorski. Svi intelektualci oko Perovića zadovoljavali su se sitnicama i mrvicama, predsjedničkim i akademskim titulama, povremenim honorarima za kolumne po fašističkom CKL-u, te raznim objavljivanjima knjiga koje su crnogorsko društvo pomjerale koliko lanjski vjetar razbijen o lovćenske stijene koji bez daha pokušava da naježi Cetinje. I tu opet dolazimo na onu poznatu, po kojoj su „intelektualci“ svirači pod balkonom sa kog se bača najviše para.

Danas, Perovićevo političko krilo predstavlja Pokret za promjene. Iz djelovanja PZP-a, jasno se prepoznaje potpuno nezadovoljstvo „kobasicom“ koja im je pripala u aktuelnom pranju prljavog kapitala, s jedne strane ratnog, a s druge strane antiratnog. Koča Pavlović današnji portparol PZP-a, 2001. godine, u to vrijeme urednik NTV Montena, tvrdio je da je Perović bio siva eminencija koja je na žalost uspjela pacifikovati najveći broj nezavisnih novinara u kritici Ðukanovićeve politike. Danas su skupa i to je lobi, čija se razlika u snazi u odnosu na Đukanovićev lobi, mjeri stotinama miliona eura u začetku homogenizacije. Njegov krajnji cilj nije ništa drugo do učešće u prljavoj privatizaciji Crne Gore u mnogo većem udjelu, nego što je današnji. Suštinska poruka koju je prije dva dana poslao Perović Đukanovićevom lobiju glasi: “Ivanović je napadnut nakon nedavnog pokušaja jednog moćnog domaćeg lobija da uspostavi kontrolu nad listom od čega smo se odbranili uz pomoć međunarodnih prijatelja. Na kraju, napadnut je u trenutku kad smo objelodanili da će isti ljudi koji su osnovali list “Vijesti” osnovati nezavisnu televiziju.“

Dan ranije u istom listu pripadnik Zelenih beretki iz Vijetnama, bivši američki Ambasador Vilijam Montgomeri poručio je Perovićevoj ekipi da je Đukanović „najdarovitiji političar na Balkanu“. A od njegovih izjava mi se povraće, još od Jugopetrola na ovamo. Negdje doboko u sebi vjerujem da je Montgomeri još od duvanske afere na ovamo, dok je s Pukanićem igrao tenis po Zagrebu debelo razdvojio svoje interese i interese američke administracije. Ali na ovo razdvajanje je US administracija računala… A u toj računici je i poslala Vesli Klarka da uđe u priču oko izgradnje auto puteva po Montenegru. Inače, Monty ga je davno smijenio, iako je bio jedan od najelitnijih američkih generala (svojih godina), koji je ikada kročio na tlo Balkana. Upravo se prisjetih i Hombahove kupovine transkripta razgovora između Đukanovića, Duške Jeknić, Veska Barovića i italijanskih duvanskih bossova, a koji su nastali pomoću prislušnog uređaja Echelon, koga Hrvatska, u dogovoru s Amerikancima, upotrebljava već čitav niz godina, a koji je dijelom lociran baš u okolini Montgomerijeve vile u Cavtatu, odakle Monty upravlja svojim kontaktima po Balkanskim zabitima i odakle se najljepše pokriva zona Jadrana, Crne, Bosne i Srbije…

To veče kada je Miodrag Perović pokušavao da u oči „saspe“ Roćenu i Mladenu Vukčeviću priču o nedostatku demokratije u Crnoj, Ranko Krivokapić boravio je u zvaničnu posjetu Kini. Mislim da je uživao, ipak je njemu kineski društveni poredak prirastao za sklop, makar onako kako se Kineski zid prilijepio za Aziju – a onda ga je zadesila nemila vijest. Čak se nije ni oglasio sem preko svoje službe, biće da je jako ljut na Mila – ko zna!? A Perović je nastavio u svom duhu: “Tokom deset godina izlaženja “Vijesti” većina vas iz prvih redova bila je bar jednom ljuta na nas koji pravimo list. Refleks učtivosti mi govori da je današnja svečanost dobra prilika da se izvinimo za neprijatnosti koje vam pravimo. Novinarski refleks mi, međutim, kaže da bi, u stvari, trebalo da se izvinimo javnosti ako među vama ima onih koji nijednom nijesu bili ljuti na “Vijesti”. Jer bi to značilo da nijesmo dobro obavili svoj posao. Vi ste predvodnici javnog života zemlje koja nije ni evropska ni demokratska.“ Zanima me samo ko će se izviniti porodici nesrećnog Srđana Vojičića koji je ni kriv ni dužan poginuo u neznanju o vezama Jevrema Brkovića i onih koji su bili kopča sa policijom koja mu je obezbjeđivala i vozilo, i gorivo, i akademike, i list, i… I najgori osjećaj je da se danas moramo radovati zbog toga što to veče kad je pretučen Ivanović, on nije imao svog šofera ili tjelohranitelja.

Ipak, nije sve tako crno, malo svjetlosti dolazi iz Bangladeša gdje su vlasti danas, zbog navoda da su umiješani u korupciju, pohapsile bivšu premijerku Begum Haledu Ziju i njenog sina Arafat Rahmana, uz odbijanje zahtjeva njihovih branilaca za davanje kaucije. Haleda je uhapšena u svojoj kući, odakle je prebačena u specijalni zatvor, koji se nalazi blizu zgrade parlamenta i drugog kazamata u kojem je, od ranije, zatočena još jedna bivša premijerka Šeik Hasina, prenose agencije. Hapšenje Halede i njenog sina, u grupi od 11 lica, uslijedilo je poslije otkrića nove korupcionaške afere u zemlji. Radi se, kako je objavljeno, o nezakonitom posredovanju u kupovini opreme za jednu bangladešku luku. Možda i Miodrag Perović uhapsi Đukanovića i ove iz prvog reda sa proslave godišnjice Vijesti. Do tad u sve njegove namjere moramo sumnjati, a Željko Ivanović, niti imam što da dodam niti da oduzmem. Neka ga brani Darko Šuković i Draško Đuranović, Zdravko Novaković, Nikolaidis i Balša, Jevrem i Mirko Kovač, Vukić Pulević i Diki Kaženegra, Ivan Vujović, Novica Jovović i Đuro Vučinić, Paraskeva Budesku, Liza Meklejn, Mladen Lompar, Saša Zeković, Šefko Crnovršanin, Stevo Muk i Srđa Božović, te Dragan Kujović i Medojević… Ja tu vidim baš ono „pravi bedem“ odbrane… „Tvrđavu“.

Sjetih se i nezaboravnog Perovićevog obraćanje javnosti u Monitoru u naslovu „Sumnjivo lice“ iz Decembra 2003. godine kada je rekao da je sistemska “kontrola režima takva da njime moraju upravljati po operativnim instrukcijama Đukanovićevih tajnih i javnih izaslanika”. On to jako dobro zna, jer je upravo on bio jedan od premijerovih glavnih tajnih izaslanika, kada je ponudio pokojnom Miroslavu Vickoviću veliku mjesečnu apanažu, da napusti Mali Kabinet LSCG-a i priđe Ðukanoviću. Takve poslove obavljaju samo oni od najvećeg povjerenja vrha režima. Od tada je prošlo nekoliko godina, Perović je odlučan da nastavi svoj put sa kompletnom “kamarilom” kvazi-intelektualaca. Ostalo je je još samo da odluči ispod kog će novog balkona odvesti intelektualce na uzice da sviraju. Samo da izađe iz faze izvinjavanja…

____________________

Komentarišite u nastavku. Moj današnji favorit je hrvatski sastav Pips, Chips & Videoclips – Plači…

Advertisements