Sveto, ja sam – Silvio!

Ideolog Demokratske partije socijalista Svetozar Marović, ovih dana se ponovo vratio na javnu scenu u svojstvu medijatora koji bi trebao da posreduje između opozicije i vlasti i pokuša po posljednji put doći do što je moguće većeg stepena njihove saglasnosti, kako Ustav ne bi išao na referendum. Davno se nisam izasmijao kao kada sam čitao Marovićev intervju dat beogradskom Profilu od prije nekih pola godine čini mi se. Često sam ga ponovo iščitavao i nisam mogao čudu da se načudim nad pojedinim rečenicama.

Intervju je odradila Tamara Nikčević, tako da je bilo za očekivati plasiranje nečega što će javnost popiti lako, a opet, Marovića učinjeti prirodnim izborom, koji ga svih ovih godina, od Saveza komunista kome je promijenio ime, ne zaboravljajući da usput prisvoji i imovinu za DPS, čini čovjekom kompromisa. Naravno da nije bilo pitanja o Marovićevom vaskrsenju kada je davno iz Budve podržavajući ujutro staro, a popodne novo rukovodstvo, sebe lansirao u stratosferu crnogorske političke stvarnosti, kao ni o tome kako je uspio da kompletnu imovinu Saveza komunista Crne Gore prepiše na DPS, iako Savez komunista i danas postoji u Crnoj Gori, dok zakon kojim bi se definisalo polaganje prava države na imovini bivših društveno političkih organizacija, ne postoji. Takođe nije bilo pitanja o tome kako to da Vlada plaća DPS-u za korišćenje nekadačnje imovine CK itd itd.

Intervju počinje tiketom kladionice, po kome je Marović veliki dobitnik i samo je jednom na svjetskom prvenstvu pogriješio. Nevjerovatno, čovjek baš zna da igra na sigurno. Ostao sam zbunjen kako to da Rat za mir nije bio isto tako siguran fix. Posebno siguran, za one koji se sa dubrovačkog ratišta nikada nisu vratili. Ili je ratni plijen iz pohare konavskih podruma i kuća bio upravo fix koji je Maroviću tih godina bio u glavi. Njegov fudbalski favorit davno je bila Crvena zvijezda, vjerovatno do Barija, kad je osvojila evropsku, a nakon toga i svjetsku krunu. Nakon čega se Marović u svom pobjedničkom duhu prebacuje na Milan. Bile su to godine kada su harali evropskim kontinentom, holandski trio Van Basten, Gulit i Rajkart. Marovićev nos prema Milanu poznat je i Miodragu Lekiću, ali nikako da prevali preko usana davno započetu priču: “Marović zaobilazi zvanične institucije Italije, a nalazi se na mjestima i punktovima koji nijesu zvanični, i sve je jasno. Riječ je o punktovima koje nadgledaju neke službe koje su istražnog karaktera kao i mjesta koja su pod njihovom opservacijom!” Ili u drugom navratu: “Ako predsjednik Skupštine Crne Gore godinama, tajno i bez obavještavanja crnogorske javnosti i Parlamenta putuje državnim avionom u Milano, gdje je gost problematičnog punkta koji je kao takav pod nadzorom raznih službi, onda to nije pitanje njegovog provoda i privatnosti koji me ne interesuju, nego kompromitovanje Crne Gore.” Kako tada tako danas, Lekić se na ovome zadržao.

Kao gost Berluskonija u njegovoj privatnoj rezidenciji, a u društvu Fatos Nana i Anana Terzića znao je da bude dirnut gestom koji je domaćina ponovo prikazao u “nevjerovatnom spoju neposrednosti, iskrenosti i samopouzdanja”. Kako mu je malo potrebno, pomislili bi naivni, dok se sa druge strane Jadrana ratuje za veliku Srbiju, u svim ratovima sve do 1999 kada se čak i glasovima Marovićeve stranke Milošević dovodi na čelo SRJ. Oktobra 2000-te Milošević je pao. I ova Marovićeva procjena bila je čist fiks. Ali to veče u Berluskonijevom domu bio je ganut. Pred počinak, njegova umorna politička misao začula je kako je neko pokucao na vrata. “Ko je? – zapita. Sveto! Ja sam Silvio, samo sam htio da provjerim da li ste ponijeli aparat za brijanje.” Sav sam se naježio, na ove Silvijeve riječi i kamen bi proplakao.

Znači, čitam intervju i ne mogu da vjerujem da ovo postoji. Lagano se prelazi na Šredera koga Marović opisuje maestralno: “Taj čovjek ima predivne plave oči, tako da nije ni čudno što ga žene vole. Ženio se tri ili četiri puta. Jako je šarmantan.” Pa se prebacuje na Boda Hombaha njihovog zajedničkog prijatelja od koga upija svaki savjet, a posebno onaj da nikad na sastanku sa državnicima velikih zemalja ne treba pokretati više od dvije teme. Sjajno, malo mi je čudno da ga Hombah nije obavijestio tom prilikom da se baš sprema da objavi nakon preuzimanja “Vijesti” od strane Wazza (čiji je Hombah jedan od vlasnika) transkripte duvanskih telefonskih razgovora u kojima je bilo i maženja. Ove razgovore možete naći integralno u Vijestima od 6. Jula 2003. godine.

U razgovoru br. 3366 od 24.2.2001. sa početkom u 22.13 Jeknić je predsjedniku referisala o ishodu sastanka koji je bio održan u “Hotel Four Seasons” u Milanu u kom su učestvovali Jeknić, Savino Paolo i Barović Veselin (Vesko). Do rekonstrukcije susreta i njegovog sadržaja, došli smo preslušavanjem sljedećih razgovora: br. 56 od 19.2.2001 sa početkom u 19.14 i 57 od 20.2.2001 sa početkom u 13.03. br. 3076 sa početkom u 12,56 i 3081 sa početkom u 13.16, oba od 20.2.2001. br. 59 od 21.2.2002. sa početkom u 22.03 kao i izvještajem službe nadgledanja i pripremljenim uhodama datuma 24.2.2001. upravo u pomenutom hotelu u Milanu. Razgovor br 3366 od 24.2.2001 .sa početkom u 22.13 registrovan na br 0335/6341767 čiji je korisnik Jeknić Dušanka – dec.br 2563/00

Jeknić: Halo, halo?
Đukanović: Gdje si (izostavljeno)?
Jeknić: Evo me kući (izostavljeno), spremna sam i čekam da me zovne Vesko da idem s njim na večeru. A ti, (izostavljeno), gdje si?
Đukanović: Igrao sam basketa, čitav dan sam radio kući, igrao sam basket i sad se spremam, vraćam se kući a onda idem… ne znam… nešto… Duško Knežević… pozvao je… (nerazumljivo)
Jeknić: A Duško, onaj Atlas… A, a sad sam se smijala jer je Miloš danas otišao do hotela… zato što je Vesko…. pasoši…. su se… zato što je ostavio pasoše u sobu i pare… sinoć ih je sobarica pomjerila i stavila u sef hotela, a on jutros kad se probudio… i ja sam mu poslala Dada da vidi što se desilo… a Miloš me pita (prepričava komentar sina Miloša) …izostavljeno…

A i raspad Jugoslavije mu je strašno teško pao. Marović tvrdi da je “u Sloveniji i Hrvatskoj pred rat bila jako narasla potreba emancipacije od Beograda i Jugoslavije i samo je pitanje forme postalo kako će se to završiti.” A baš se ražalostio, što je u Hrvatskoj sve bilo mnogo tragičnije nego u Sloveniji, a to mi je bilo veoma zanimljivo, kao da je Dubrovnik na Jupiteru, a Rat za mir pisao Henri Kisindžer za Vašington post, a Milošević i Tuđman nikakve dogovore nisu pravili u Svetovo ime, Hmmm. I ništa – čovjek ubijeđen u svoje riječi, u svoju stvarnost, u svoju istoriju. U susretu s poglavarom Rimokatoličke crkve Papom Jovanom Pavlom drugim Marović je bio jako iznenađen njegovom “intelektualnom koncentrisanošću i upućenošću u probleme sa kojima su se suočavale Srbija i Crna Gora”. Malo li mu treba da se iznenadi. Baš me iznenadilo da Marović nije bio upućen u činjenice koje govore da je zbog svog intelekta, obrazovanja itd, Jovan Papa Pavle drugi bio najmlađi ikada izabrani kardinal za poglavara, i to od kad postoji rimokatolička crkva. I dodaje da ne trepne: “Jovana Pavla Drugog sam ipak doživljavao samo kao papu, duhovnog poglavara. Sa Benediktom XVI sam razgovarao nekako opuštenije, kao sa intelektualcem.” Nakon što se, zbunjen brojem poljubaca ,izcmakao sa Kolinom Pauelom, naletio je na Džordža Buša, koji ga je u letu zamijenio sa Borisom Tadićem…

“Sjećam se da sam ga (Buša) prvi put sreo na nekom NATO samitu u Istambulu. Krenuo sam prema svom mjestu i naletim na Kolina Pauela. Srdačno smo se pozdravili i izljubili. Moram da Vam priznam da sam prilikom takvih susreta po pravilu u dilemi: da li da se poljubim i treći put. Međutim, uvijek krenem i nametnem svoje. Tako je bilo i sa Pauelom. U trenutku dok sam se pozdravljao sa Kolinom Pauelom, naišao je predsjednik Buš. Pauel ga je zaustavio i odmah me predstavio.
– O, moram da Vam čestitam pobjedu na izborima! – rekao je, grleći me prisno.
Na koje izbore je mislio?
– Predsedničke. Boris Tadić je upravo bio izabran za predsjednika Srbije. Bio sam jako zbunjen i iznenađen, ali on je nastavio svoju priču.
– Morate mi otkriti kako ste uspjeli. I mene uskoro isto čeka. “

Ipak, sve ovo je samo dio samo jednog Marovićevog intervju, ovo je vođa građanima Crne Gore na njihovom putu ka evropskim emancipacijama. Ovo je šampion crnogorske demokratije. Intervju koji svaka kuća treba imati u svojoj porodičnoj arhivi. Bombardovanje Dubrovnika naravno da su odradili Liberali. Da ne trepne, zaključuje: “Sjetićete se da se u to vrijeme veliki broj građana Crne Gore oduševljeno odazvao pozivu JNA na mobilizaciju. Uniforme su obukli ne samo simpatizeri DPS-a, nego i liberali, i mnogi drugi.” Da, Slavko je ujutro išao na dubrovačko ratište, a popodne konkordom za Njujork, na sastanak sa Butrosom Galijem, kao jedini čovjek sa ex yu prostora koji je bio u grupi ljudi koji su inicirali formiranje Tribunala u Hagu za ratne zločine. Ne znam koji osjećaj nakon ovakvih intervjua može imati normalan čovjek, nakon “prekrasnih plavih Šrederovih očiju” i “Sveto, to sam ja Silvio…” do Liberala koji ruše Dubrovnik, moj osjećaj je bio da u Crnoj Gori nema nade. Na kraju bih citirao Sašu Markovića koji je na inauguraciji Marovića, za predsjednika SiCG, u jednoj rečenici nacrtao njegov portret. “Gospodin Marović “ratom za mir”, što je njegova čuvena izreka, došao je do rata, borbom za demokratiju sačuvao je komunističke monopole, a zalaganjem za pravnu državu – stvorio ambijent za organizovani kriminal.”

I sjetio sam se Miljkovićevog “Groba na Lovćenu” i stihova od kojih se ledi krv u žilama:

“… Mrtve su gore, odakle ta riječ dođe…”
“… Vidim smjele mostove, preko kojih nema ko da prođe.
Spavaj ti i tvoja sudbina pretvorena u brdo, kruta
Gdje provijava smrt i ljubav ne spasava.
Dan i noć si pomirio u svojoj smrti što nas obasjava…”

____________________

Komentarišite u nastavku, a meni je došlo da čujem Simple minds i Hypnotized, uživajte…

Advertisements

14 thoughts on “Sveto, ja sam – Silvio!

  1. lovcen

    I obavezno da mu kaze da podsjeti i Zivkovica na to. Bez obzira sto je do cuvenog posla prodaje zemlje u zaledju plaze Trsteno, Zivkovic stanovao u kuci svoje supruge i javno se hvalio kako se on u stvari udao.

    A onda se po pisanju danasnjih Vijesti – ozenio:

    “Predsjednik Liberalne partije Miodrag Živković prijavio je Komisiji 20.000 kvadrata zemljišta u Kotoru i na ime supruge Milice porodičnu kuću od 250 kvadratnih metara. U evidenciji Uprave, u naselju Orahovac, u Kotoru, umjesto kuće koja se vodi na Milicu, evidentirana je 650 kvadrata pašnjaka. Živković je ispustio iz vida, ako je suditi po podacima Uprave za nekretnine, da je i vlasnik 32 kvadrata stana u potkrovlju zgrade Velji vinogradi bb, Budva. “Zaboravio” je, prema listu nepokretnosti, i da je njegova supruga Milica, vlasnik porodične kuće od 123 kvadratna metra sa dvorištem na Svetom Stefanu.”

  2. Alex

    PROFIL
    Od Marksovog do svog kapitala

    «Idealni koračaju nebom, zemljom idu grješni ljudi».

    Autor ove izreke ne jezdi nebom, ali i rijetko dodiruje zemlju. Razdaljine savlađuje u svojim džipovima – specijalno rađenom Mercedes brabusu i poršeu ili luksuznom jahtom fereti, koja košta 4. 800.000 eura.

    Kako mu je krenuo biznis, Svetozar Marović svom bogatom voznom parku može ubrzo pridodati i privatni avion. Prošle nedjelje kompanija Moninvest, čiji je suvlasnik potpredsjednik DPS-a, kupila je dio akcija Prve banke za pola miliona eura. Marović je tom transakcijom zaradio oko tri miliona eura. Inače, najveći vlasnik Prve banke je Aco Đukanović, vrijedne akcije ima i njegov brat Milo. Taj poslovni troznak najbolje demantuje vječite glasine da Sveto i Milo samo što se nijesu razišli.

    Marović je prošle godine objavio da napušta državničke funkcije i prelazi u pravljenje para.

    Opozicija je na Marovićevu milionsku zaradu ovako reagovala: lider DPS-a Milo Đukanović ima privatnu državu Crnu Goru, a Marović sopstveni grad – Budvu.

    Nedavno je i gradonačelnik Budve Rajko Kuljača na lokalnoj TV priznao da Marović vodi glavnu riječ u metropoli crnogorskog turizma. Marović je, kažu upućeni, osmislio i tamošnji prostorni plan po kojem je Budva postala žrtva urbicida. Bez njegovog aminovanja ne može proći nijedna krupna investicija. Vedri i oblači i u najvećoj firmi u tom gradu – Budvanskoj rivijeri, gdje je član Borda direktora. Istu funkciju ima u i Barskoj plovidbi.
    I ostala familija je lijepo raspoređena. Brat glavni za finasije u opštini, sin suvlasnik popularnog Trokadera i Zeta filma. Rođacima kako kome – nekom sportski klub, nekom kafić. Uglavnom, svi zbrinuti.

    Na Zapadu političari ne smiju da se istovremeno bave i biznisom, a u politiku uglavnom ulaze kao bogati ljudi. Kod nas je naprednije: političari se bogate uz vlast. Kao što su se nekad školovali uz rad.

    Marović je paradigma svestranog napretka Crne Gore od devedesetih naovamo. Osim materijalne, doživio je i mnoge druge transformacije.

    Kao uzorni Titov omladinac i polaznik Političke škole u Kumrovcu, lomatao se renoom četiri između Budve i Titograda. Na sebe je pažnju javnosti skrenuo krajem osamdesetih jeretičkim činom. Organizovao je sjednicu rukovodstva crnogorske omladine pod otvorenim nebom, na moračkim Skalinima. Tu je pričao o socijalnoj prvadi i ostalim idealima mladog Marksa. Godinama kasnije stigao je do predsjednika počivše državne zajednice Srbija i Crna Gora i upisao se u istoriju kao njen posljednji šef.

    Ulaznica za visoku poltiku bila je podrška antibirokratskoj revoluciji. Poslije prevrata ’89. Marović je, kao predsjednik Izvršnog odbora budvanske opštine, organizovao u Budvi tribinu na kojoj je otac srpske nacije Dobrica Ćosić iz punih usta negirao crnogorsku državu i naciju! U svom gradu gostio je “beogradsku memorandumsku elitu”, a Grad tetar pretvorio u svesrpski sabor. Skrušeno se odnosio prema mitropolitu Amfilohiju, a tvrdi se da je pogurao žiri da se Matija Bećković ovjenča Njegoševom nagradom. Uz to, isposlovao je da Ćosić i još tridesetak srpskih intelektualaca povoljno kupe atraktivne placeve na Budvanskoj rivijeri.

    Devedesetih je vatreno dokazivao da je ”crnogorstvo izraz srpstva i da ima svoju osnovu u srpstvu”.

    Ratnih devedesetih pozivao je u “rat za odbranu mira”, žestoko kritikovao pristalice antiratnog pokreta. “Kome se upućuje zahtjev za mir? Onima koji ubijaju i nasilno proganjaju cijele narode? Onima koji pucaju na sinove naše zemlje?!” Pitao je: “Da li na minobacače treba odgovarati kontemplacijom i gandizmom?”

    Godinama kasnije, prilikom dijaloga sa opozicijom oko vlade građanskog jedinstva, uvjeravaće: “Mi polazimo od toga, znate, da je bolje razgovarati nego ratovati”. Potom će se izvinjavati Hrvatskoj i BiH za “sva zla i štete” što su ih tokom rata nanijeli državljani SCG. Pravdao se da je i on grešan bio – žrtva. “Predrasuda i emocija”.

    Onda je došla 2007. Marovića je Internacionalna lige humanista proglasila za mirotvorca. Ne samo da se nije libio da primi mirotvoračko priznanje, nego je u tu čast pripremio retuširanu autobiografiju, a one koji su imali moralni kredit da se zgražavaju nad tom tragikomedijom njegov DPS je nazvao – sramotnim ljudima.

    Dugo je važio za najboljeg Srbina u DPS-u, a onda se prebacio u crnogorski sektor. Postao je šef radne grupe za pripremu novog programa DPS-a, u koji je ugradio svašta: “Mi smo zainteresovani da budemo dio EU, i Srbija i Crna Gora, bilo kao Jugoslavija, bilo kao savez država, bilo kao neka druga zajednica, ili kao eventualno nezavisna država.”

    Dva puta se u parlamentu, kao njegov predsjednik, energično protivio donošenju deklaracije o suverenosti Crne Gore. Ipak, uoči referenduma vratio se iz Beograda i predano agitovao za suverenu Crnu Goru, a uoči donošenja njenog Ustava dogurao je i do crnogorskog jezika.

    Pripadao je trojci “mladih, pametnih i lijepih”, a u sukobu Milo Đukanović – Momir Bulatović okrenuo se protiv kuma. Upućeni su i tada tvrdili da je Marovića za Đukanovića vezala zajednička sklonost prema – biznisu.

    Mnogi Marovićevi bivši prijatelji i partijski saborci uvjerili su se i ranije kako on umije preko noći da prelomi. O tome mogu da posvjedoče Srđan Darmanović i Ljubiša Stanković. Sa njima se uoči 14. kongresu SKJ zalagao za reforme i podjelu stare komunističke partije na dvije stranke: komunističku i socijalističku. Ali, odbio je da potpiše dokument tadašnjih crnogorskih i bosanskih komunista-reformista. Priklonio se Miloševiću, Bulatoviću i Đukanoviću, koji su sa tog kongresa otjerali Slovence i Hrvate, napravili ”novi kvorum” i uveli zemlju u rat.

    U nedavnom intervjuu magazinu Status hvalio se susretima sa najpoznatijim svjetskim državnicima. Naravno, prećutao je susret sa ruskim nacionalistom Vladimirom Žirinovskim iz 1994. Žirinovski je u Crnu Goru stigao kao gost “srpskih zemalja”. Gost je detaljno opisivao arsenal savremenog ruskog naoružanja koji bi mogao biti stavljen na raspolaganje Radovanu Karadžiću. Niko ga nije primio od zvaničnika u Srbiji, ali Maroviću to nije smetalo.

    Posvećen uzvišenim idealima srpstva, Marović nije zanemarivao ni ovozemaljske poslove. Zagrebački Nacional je objavio da je mjesečno dobijao apanažu od 100 hiljada maraka od duvanskih poslova. Beogradski mediji su tvrdili da je Marović bio na platnom spisku Stanka Caneta Subotića. To nije dokazano. Ali, javnost je imala priliku da ga vidi kako zajedno sa Đukanovićem u Canetovoj vili na Svetom Stefanu, slavi poslovne podvige ovog biznismena, koji je u međuvremenu stigao na Interpolovu potjernicu.

    Uz Marovićevo ime išli su razni epiteti: njemu se nekako najviše sviđalo da bude ideolog socijalizma, skrušena pravoslavna podvarijanta. To što je Svetozar Marović po imovinskom kartonu postao drug buržuj, ne znači da se on u duši odrekao socijalizma i ostalih ideala iz Marksovog kapitala – nekad mu omiljene literature. Ovako bogat, sad bivši gen. sek. svakome može da kaže da će nastaviti da izgara u borbi za društvo socijalane pravde, ali ne iz ličnih nego iz sasvim principijelnih razloga. Uostalom, i Engels je bio imućan.

    Nedavno je UNDP objavio: ispod ili na granici siromaštva živi više od 40 odsto stanovnika Crne Gore, a jaz između bogatih i siromašnih sve je veći.

    Bez brige. U osami, na svojoj luksuznoj jahti, Svetozar Marović smišlja spasonosno riješenje.

  3. Andrija

    tamara nikčević je sexualno opskrbljivala gerijatrisjko odelenje dps-a i tako se sama , nametljivošću i ne biranjem sredstava , preporuchila za režimskog novinara no1 . Gdje je sada ta spodoba , nerealizovani student ?
    Dopisnik je mediokritetskog bošnjačkog glasila ” Dani ” .
    Čak je sa atv istisnula jedna branka nevistić bivša prodavačica u jednom butiku 😉

  4. jevrem bregović

    tamara nikčević je moralni patuljak .
    Žalosno je ako morate da se povinujete naredbi tamare nikčević da brišete ISTINITE komentare .
    Prvo , ona je javna lučnost a javni rad podleže kontroli , a drugo tužno je da takav moralni patuljak ima toliki autoritet u odnosu na vas ..
    Isto se desilo sa
    http://www.blogovanje.com . autoterapija ,
    gde je povređena , ISTINOM , drugarica nikčević dosađivala , danima , autoru bloga da izbriše brojne komentare ( onaj u kom je ona napisala da je bila đak generacije joj nije smetao , ali , dozvolite da ima ljdi kojima smeta laž ) a drugarica nikčević je patološki lažov , to zna svak ko je poznaje makar dva dana , bila je djak generacije al u svojojoj porodici 😉
    Izbrišite i ovaj komentar ako vam naredi , ali istina kad tad izbije na videlo , verujte mi

  5. Aleksandar

    RE: Andrija, jevrem bregović

    Postovani, ko je koga sexualno opskrbljavao mene ne zanima i držim da je svačije pravo da svoje rupe u životu popunjava na način koji najbolje zna i umije. Ne vidim da to pravo možemo ni Vi ni ja oduzeti bilo kome. Takođe, ne vidim da je neki Vaš komentar brisan, i ne vidim iz čega se dalo zaključiti kako je Nikčevička u odnosu na bilo koga autoritet ili to nije.

    Takođe, Crna Gora obiluje novinarima koji su se često potpisivali sa više imena, ali ovaj je potpisan njenim imenom i prezimenom. Ne želim nikoga da branim od bilo koga, ali Vi ste u jednom komentaru Andrija, u drugom jevrem bregović, sljedećeg puta bi vjerovatno trebali biti gligor jabukić.

  6. Milomir Kapor

    Vrlo duhovito , moram priznati 🙂 ali vi ste , cjenjeni gligore , uzasno neinformisani , a to je OGROMAN PROPUST u bilo kom poslu , pa i tom kojim se vi bavite . Jevrem je , opstepoznato je ko je jevrem , a bregović je , sem što je opšte poznato ko je , i predmet obožavanja dotične “novinarke” na njenu žalost ta ljubav nikada nije bila obostrana pa samim tim ni realizovana , za razliku od ljubavi prema jevremu i novaku kilibardi , poštovani gligore jabukiću ( podsvjesno po Freudu ) valjda vam je sada jasno otkud sinteza ta dva kvalifikativa ?!

    I na kraju , u pravu ste , ko koga sexualno opskrbljava , stvar je toga koji opskrbljava , ALI PRAVITI moralne i novinarske gromade od nekog ko opskrbljava svakog od koga se može imati korist je moralno dno , a postoji i lep termin u srpskohrvatskom jeziku za takve osobe ženskog spola ,
    u nadi da ste shvatili o čemu je rječ , postovani gligore , srdačan pozdrav iz preljepog Zagreba
    Novak Tijanić 😉
    P.S
    nije teško naci sintezu kad je bilo mnogo ” frajera” u opticaju morate priznati .. 🙂

  7. Aleksandar

    Postovani,

    Sve mi je jasno. Drago mi je da ste mi ukazali na moju neinformisanost. Mada, vjerodostojnost Vasih ukaza biva upitna sto se posebno da zakljuciti iz cinjenice da pozdrave ne “saljete” iz kako rekoste “preljepog Zagreba” nego iz Crne Gore, da ne ulazimo u to – sa koje adrese 😉

  8. Čedomir Jovanović

    Eh shtovani Aleksandre , to sa adresom je vrlo simplifikovano i lako podložno manipuliranju , ta .. ko se iole razumije u kompjutere može da kuca sa 150 adresa bilo da je u Bangkoku , Cetinju , Zagabrii il kod vas u Podgorici , čak i Medunu ( ne Medulinu 😉 morali bi to znati , tako da to je irelevantno
    Meni bi čak godilo malo publiciteta u Crnoj gori jer svaka reklama ima efekta , pa eto , ko bi se bavio nikcevicevom da ne piše za bosanke novine i da je ne preporučuju veze sa djeda jevremom novakom i sl ? Medjutim zadovoljan sam ” minutažom” koju imam u hrvatskom tisku , ali to već nije tema a i prešlo bi u domen hvalisanja a to je degute

    A okolo vjerodostojnosti mojih ukaza , shtovani Aleksandre , najbolje da ih provjerite , nemojte mi vjerovati na rjech , ukucah ja već da istina izađe na vidjelo , kad tad , tim prje me i pogodilo što vas vrjeđaju ISTINITI komentari , nekog klevetati neistinama i poluinformacijama je grozno , ta ja sam se prvi zalagao , u saborskom savjetu jednog ministarstva , da se neosnovane klevete najstrože kažnjavaju , jer imao sam i sam takvo iskustvo , ali istinite informacije nikako ne podlježu sankcijama ( čak ni u Koreji iz koje sam se upravo vratio ) , osim toga , istina oslobadja zar ne shtovani Aleksandre ?
    Eh sad , kako se potpisati .. andrija drašković .. ratko knežević .. il ratko drašković ? 😉 Poznate vi te persone ? Ako ne , pitajte gdju nikcevic ko su , ona ih pozna veoma dobro , e sad ona bi da se to zaboravi , ali ” ..netko pamti svaki tren u godini .. ” a i ” neko to odgore vidi sve ” pa neka sudi aleksandre , i vama i meni i svakom prema zaslugama , mislim da je to pošteno ..
    Puno pozdrava shtovani Aleksandre
    Mila Štula ;)))))

  9. Vladislav

    Aleksandar Aleksić , sad sam pitao prijateljicu za više info o vama , afirmativno se izrazila o vašem liku i djelu ( veoma čak ) kaže da nemate razloga da branite nikcevicevu , naprotiv , i kaže da se ” niko normalan u Cg ne bi konfrontirao sa njom jer ne preza ni od fizičkih obračuna , histerična neurotična .. ” a uživa zaštitu vladajuće vam partije , kaže da ste bliski sa gdinom Perovićem , pozdravite ga , taj čovjek je imao nešto .. Miroslav Vicković , laka mu zemlja , pogotovo ..
    Dragi Aleksandre , zapitate li se nekad da ste imali više ISTINITIH INFORMACIJA , koje je neko umio dobro plasirati da bi bolje prošli , generalno ? Ne morate me faliti , ali kuditi nemate razloga , jer opet , istina oslobađa
    Eto , ja ću vas , posle komentara prijateljice koja vas pozna , sada ZAISTA uvažavati , jer moji prijatelji nisu bilo ko , lažovi ponajmanje , srdačan pozdrav
    Vladislav 😉

  10. Aleksandar

    Ide Vam promjena adrese, ali nikako da izadjete iz Crne Gore 🙂 samo prelazite s mjesta na mjesto. Vasi komentari su mi i zabavni i zanimljivi, cak i prilicno uvjerljivi 😉 (moja sugestija se odnosila na Vasu procjenu moje informisanosti), a u vjerodostojnost Vasih recenica nisam ulazio. Nikad mi niste odgovorili na pitanje koji je to vas komentar izbrisan.

  11. Vladislav

    Sad , ne sjecam se zaista , sem da vas lažem , ali jeste jedan komentar
    Istini za volju , da sam ja znao da ste vi takva persona kakvom vas je predstavila moja prijateljica , ne bih niti pomislio da robujete autoritetu mediokritetskih novinara , tako da , mea culpa
    A , shtovani Aleksandre , vjerodostojnost mojih argumenata ( ovo bi trebalo biti pleonazam jer argument je vjerodostojan sam po sebi , sem na ovim prostorima ) je validna , APSOLUTNO , prezirem lažove ČAK , naravno ima iznimnih situacija u kojima se mora lagati da ne bude sad da sam puritanac neki , ali , okolo ove tzv novinarke , sve što sam ovdje iskucao je APSOLUTNA ISTINA , a kolko toga ima josh , shtovani Aleksandre , mada .. to vam sad i nije od neke koristi .. da smo se “poznali” u nekim drugim vremenima , sigurno bi vam bilo , no ” samo ” sam imao potrebu prokomentarisati moralnu spodobu koja , gle čuda , zaista uspjeva , kako tako ( a ja znam kako 😉 da piše u novinama u kojima poželi , što nije strašno ( sem po budale koje ne naziru mentalni sklop dotične ) ali je strašno što je se tretira kao novinarski autoritet , više nego strašno , no glupost je ljudksa beskrajna
    Nijesam u Cg , a ako budem bio , posredstvom prijateljice cu vjerovatno htjeti da vas upoznam , ali ako kanite nikcevicevoj otrkijti moj identitet , kažite da bih ponio pancirku i poveo dva tjelohranitelja 😉

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s