Već nekoliko dana u Crnoj Gori traje priča o tome kako je počelo “objedinjavanje opozicije”. Jedino što je vrijedno pomena ovim povodom, to je lingvističko značenje pomenutog glagola i imenice. Prvo i osnovno pitanje glasi što je to objedinjavanje u političkom smislu u Crnoj Gori, a zatim neminovno – da li ima političkih subjekata koji pomenuti glagol mogu uopšte uzeti u razmatranje i iz kojih razloga.Posljednji suštinski pokušaj objedinjavanja opozicije u Crnoj Gori započeo je Liberalni savez Crne Gore, krajem jula 2003. godine. Svaka rečenica Deklaracije o zajedničkom djelovanju opozicije izigrana je, a s druge strane kraj zajedničkog djelovanja opozicije politički pismenim građanima Crne Gore trebao je ukazati na činjenicu da je najveći broj opozicionih lidera minirao zajedništvo direktno za račun vladajuće oligarhije. Građani su odbili da povjeruju svojim očima. Tekst Deklaracije bio je digitalno precizan i glasio je:

… Opozicione stranke se obavezuju da će posredstvom stalnih međusobnih komunikacija, konsultacija i dogovora težiti da u političkom djelovanju, dostignu i ostvare najviši mogući stepen zajedničke političke akcije usmjerene na stalno slabljenje i konačan silazak sa vlasti aktuelnog antidemokratskog, antireformskog, kriminogenog i koruptivnog režima koji djeluje u Crnoj Gori u vidu koalicije DPS–SDP, čime će se uspostaviti demokratska i odgovorna vlast koja će raditi u interesu Crne Gore i njenih građana. Stranke izražavaju čvrsto zajedničko uvjerenje da je aktuelni režim iz jednog policijskog, ratno-profiterskog centra, a posredstvom onih organizacija, pojedinaca i medija, koji su prihvatili da budu korumpirani, uporno radio na ekstremizaciji razlika koje su objektivne i postoje u Crnoj Gori, a odnose se na sagledavanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Crne Gore…

Već danas se vidi da od jedinstva, zajedničkog dogovora, strategije pa ni samih susreta ne dolazi, osim u medijima koje kontroliše vlast (čitaj u svim medijima). Ključno političko pitanje koje se nameće opoziciji prije prvih izbora (predsjedničkih u januaru 2008. godine) jeste pitanje donošenja Ustava. Na tom pitanju Crna Gora je potpuno razjedinjena na polove, kao i uvijek. Opozicija takođe, po pitanju crkve, jezika, nacionalnih manjina i naroda konstituenata. Na istom principu je i 2003. godine opozicija razjedinjena. Osnivač današnjeg Pokreta za promjene, tadašnji ministar obrazovanja Slobodan Backović donio je odluku da se preimenuje zvanični jezik u maternji. Današnja Srpska lista, tada, napušta opoziciju u protestima vezanim za Deklaraciju i okreće se borbi za srpski jezik. Jedini dobitnik – vlast. Tehnički realizovala – tadašnja Grupa za promjene i Srpska narodna stranka. A maternji je jezik, jezik kojim se govori u Sivoj zoni. U DPS-u se govori jezikom gole vlasti i novca.

… Stranke izražavaju čvrsto zajedničko uvjerenje da će aktuelni režim u narednom periodu pojačati aktivnosti u navedenom smislu i svim silama se truditi da već viđenim mehanizmima i scenarijima proizvede atmosferu međusobnih nesuglasica, trvenja pa i otvorenih sukoba, kao posljednju liniju odbrane najkrupnijih interesa klana na vlasti…

Sve aktivnosti su danas na sceni. Orlov let. Živkovićevih par kotorskih feštađuna u lokalnom parlamentu se čude što ih ne primaju u opoziciju, zavaljene u lokalne kotorske fotelje od vlastele, a sve s pogledom na prekrasnu uvalu Trsteno. Nezaboravan film o sramotnoj prodaji zaleđa Trstena koji je urađen u produkciji “Obale”, a emitovan na TVIN kojom upravlja Đukanovićev kum Vuk Rajković. Simboličnoga li imena – “Obala” koja je privatizovana od strane Koče Pavlovića, a osnovana parama američkih poreskih obveznika, uvjerenih da je njihov novac otišao na promicanje demokratije u nekoj svijetskoj zabiti. Medojević je tada uvjeravao građane da je nakon što je LSCG bio “klozet sa Tuškog puta”, koji mu duguje dva glasa, zajedno sa opozicijom koja pokušava da se ujedini tada bio jedino što je gore od vlasti. Prije par dana sa njegovog sastanka sa šefom SNP-a svi mediji su obavijestili – “od DPS i SDP-a nema gorih”. A ipak glumi kohezioni faktor, uz Backovića koji je još uvijek u vladi. Naravno, dok Miodrag Lekić čeka da ga pozovu, zavaljen u svoje ćutanje o Marovićevim milanskim večerima. Zavod za izgradnju Budve pod kontrolom je šefa SNP-a privatizovan baš te 2003. godine kad je isti taj današnji šef SNP-a uradio sve što je bilo u njegovoj moći da realizuje politički cilj Svetozara Marovića. Cijena je plaćena. Svi su bili protiv ujedinjenja, osim Liberala, koji su umjesto ujedinjenja dobili potvrdu svojih najcrnjih slutnji.

… Pozivamo sve građane, političke, nevladine i sindikalne organizacije, kao i nezavisne medije koji dijele ovo uvjerenje, da se pridruže našem naporu stvaranja Crne Gore u kojoj razlike neće proizvoditi konflikte…

Kada su Liberali pozivali 2003, ne da se nisu pridružili nego su u stopu pratili dirigentsku palicu Medojevićevih pametnjakovića. Prva okupljanja te 2003. godine poklopila su se sa nesrćnim svršetkom Duška Jovanovića. Ubijen je ispred redakcije lista Dan, čiji je bio direktor i glavni i odgovorni urednik. Protesti opozicije jedva da su objavljivani na stranicama istog medija. Monitor pod kormilom Miodraga Perovića čerečio je opoziciju i gasio nadu gdje god je imao uticaja. Bulatoviću poručivao da će mu dovesti desetine intelektualaca ako se SNP okrene nezavisnoj Crnoj Gori, dok je urednik Monitora Esad Kočan imao obaveza u Savjetu RTCG. Za ekstra platu od oko 500 Eura gradio je sa svojim kolegama zdanje koje se danas može pohvaliti da je najgori Javni servis u regionu. Najbliži Marovićev rođak Miško Vučinić direktor RTVCG iz vremena “Nove parlamentarne većine” nakon osvajanja vlasti 2002. godine odlazi za Njemačku u diplomatsku misiju po partijskoj direktivi – za nagradu, naravno. Ipak, prije desetak dana, suprotno svim medijskim zakonima države Crne Gore, ponovo se vratio u Upravni odbor. Repetitio est mater studiorum, a i biće da ga “mrze profesori”. Zaključak tadašnjeg poziva bio je – muk. Zaključak današnjeg poziva niko i ne čuje. Radi se po terenu. Još se čeka da knez od Trstena da svoju saglasnost zajedno sa članovima savjeta svoje stranke, Miodragom Burzanom i Zoranom Ljumovićem, koji su 8. Avgusta 2002. godine zajednički sa Acom Đukanovićem osnovali firmu “Urbisnova”.

… Stranke se obavezuju da će učiniti sve da postojeća opoziciona vlast u trinaest crnogorskih opština bude efikasna, stabilna i pozitivan primjer funkcionisanja lokalne samouprave. Stranke potpisnice će se zalagati za realizaciju programa ekonomske obnove Crne Gore, rješavanje problema siromaštva sa kojim su suočeni građani Crne Gore, uspostavljanje vladavine prava, reformu ukupnog državnog i pravosudnog sistema, borbu protiv organizovanog kriminala, kao i projekat integrisanja Crne Gore na svim nivoima. Pri tome će nuditi razrađene projekte i konkretna rješenja…

Još kako, samo se čekao okidač pa da se sve sruši. SNP je izazvao krizu vlasti u svim gradovima u kojima je vršio vlast sa LS-om. Za Budvu je bio zadužen današnji predsjednik SNP-a. Lijepa nagrada – nema što. Vjerovatno je dogovorena na nedjeljnim roštiljanjima na imanju Marovića. Uz Zavod za izdragnju Budve, čisto da se nađe, đavolu ne trebalo. SNS se prvi vratio u parlament i to se nekako poklopilo sa odlaskom njenog lidera Andrije Mandića na molitveni doručak kod porodice Bush. Narodnu stranku namjerno ne spominjem. Njen potpredsjednik Vojin Lazarević i dalje, još od koalicija “Da živimo bolje” uvozi električnu energiju za potrebe građana Crne Gore. Ovih dana u Srbiji su podnijete krivične prijave protiv bivših direktora srpskog EPS-a zbog osnovane sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj u poslu sa firmama EFT (Energy Financing Team) i Interfejs (Interface), registrovanim u Velikoj Britaniji, na štetu EPS-a i obogatili se. U kompaniji EFT radili su srpski biznismeni Vojin Lazarević i Vuk Hamović. Firma EFT je najveći trgovac strujom u jugoistočnoj Evropi, a njeno sjedište je u Londonu. Monopol na tržištu Crne Gore obezbijedila je koalicija “Da živimo bolje” ili izdaja “Narodne sloge”. Ili je to jedno te isto – svejedno!Rušenjem principa iz Deklaracije Crna Gora je pogubila svaku nadu. Za svo to vrijeme, recimo, samo Vesko Barović, prvi do prvog, postao je većinski vlasnik Eurofonda čiji portfelj danas na tržištu hartija od vrijednosti vrijedi oko 282 miliona Eura. A ostali kumovi, ohoho, pa nije Crna baš tako mala, bilo je za svakog po nešto. A i dalje je prekrasna. Na žalost – mnogo bolja od njenih građana, sviđelo se to nekome ili ne.

____________________

Ukoliko želite ostaviti komentar, kao i za sve vas koji vole ovakvu vrstu muzike moj današnji favorit je Peter Gabriel i pjesma Here Comes The Flood, uživajte u nastavku…

Advertisements