You are currently browsing the monthly archive for July 2007.

S vremena na vrijeme pratim satelitski program Televizije Crne Gore i najčešće ostajem sleđen kvalitetom onoga što se na programu da vidjeti. Informativni progam je potpuno kontrolisan, bez ikakvog istraživačkog novinarstva i bez ikakve inicijative koja bi i u najmanjim naznakama mogla sličiti javnim servisima regiona jugoistočne Evrope. Hrvatska je u tom smislu najdalje odmakla. Što se tiče TVCG umjesto da bude bastion odbrane javnosti od gluposti koja joj se servira od strane vlasti, državna TV je oružje u rukama iste te vlasti, a protiv zdravog razuma građana.Udarni dnevnik pokrivaju mumificirani likovi prezentatorki koje samo prepričaju ono što agencija Mina za taj dan smatra da je bitno za građane Crne Gore. Inače, prezentatorke su čašćene uredničkim pozicijama i svaka po na osob daje svoju notu Dnevniku. Od ostalih emisija familija Darka Šukovića, crnogorske Žive istine, apsolutnog svjetskog rekordera u intervjuima sa Đukanovićem nekoliko sati pred izbornu šutnju, vodi emisiju Pečat…

Problem političke kontrole koji je trebao biti riješen novim medijskim zakonima samo je ojačao pozicije tajkuna u državnoj TV. Danas se više na, davno usvojene, zakone niko i ne obazire, a zakona se sasvim sigurno niko i ne sjeća. Rođaci prvih u liniji srodstva sa državnim i partijskim funkcionerima ne smiju biti zastupljeni u Savjetu i UO TVCG. Koga je za to briga uopšte. Godinama je funkciju u savjetu pokrivala šefica medijskog pula izbornih kampanja DPS-a Radmila Vojvodić, rođena sestra bivše gradonačelnice Bara, današnje ambasadorke Crne Gore u Srbiji. Brat od tetke Svetozara Marovića, inače bivši portparol vlade i njen bivši generalni sekretar Miodrag Vučinić ponovo se vratio na funkciju u TV, što može biti indikator da će se sa njim vratiti i “Saradnice pored bubnja” iz “kultne” (lutrija) emisije za narodne mase – Top Voley.

Radojka Rutović je glavna i odgovorna urednica TVCG, inače, rođena sestra Željka Rutovića, bivšeg portparola DPS-a, bivšeg (možda i još uvijek aktuelnog) zamjenika ministra kulture i medija. Rutović je poznat kao čitač saopštenja DPS-a u kojima je, recimo, da ne trepne, krajem decembra 2003. godine, i ko zna koliko puta ponovo, znao izjaviti kako između Bulatovićevih radikala tj. lidera SNP i Perovićevih radikala, tj. lidera LSCG ne postoje suštinske razlike.

Dok je LSCG pokušavao iznaći i najmanji mogući model po kome bi bilo moguće objediniti opoziciju u djelovanju za promjene u crnogorskom društvu, za to vrijeme vlast je radila sve kako bi od bivših liberala stvorila sedam-osam paralelnih “liberalnih saveza”, u skladu sa proklamovanom partijskom direktivom o LSCG-u kao državnom neprijatelju no.1. Ne blijedi ni ono kada je TVCG u udarnom reklamnom terminu prije i poslije drugog dnevnika (inače najgledanije informativne emisije u CG svih vremena) tri dana za redom emitovala oglas u kojem se navodi da se pozivaju bivši članovi LS na skupštinu i koktel u, kako je navedeno, pet do 12 da obnove LS, uz poruku “Liberalni savez liberalima”. Tako se vodio specijalni rat protiv LSCG punih 15 godina.U zemljama u okruženju na ove probleme se ukazuje, o njima se pišu knjige, govori sa stručne strane, posmatra se fenomenološki i naravno postoji javnost koja na to reaguje. Veliki finansijski lobiji svaki iz svog ugla priča priču o tome, ali s obzirom da su suprostavljeni, tako istina isplivava mnogo lakše, jer svako pokušava da je guši svojim rukama, a kad nema koordinacije, dešava se prasak. U Crnoj Gori postoji samo jedan finansijski lobi, i postoje obični građani, a oni se, u ogromnoj većini, utrkuju kako da se tom lobiju približe i pokupe mrvice za koje smatraju da pripadaju njima, plaćajuči ih svojom beskonačnom lojalnošću i sluganstvom.

Tužno je da crnogorski građani ne znaju da recimo u Srbiji priča o stvaranju lažnih afera nije nikakva tajnost, kao i o tome koliku i kakvu ulogu u svemu tome igraju mediji. U svojoj knjizi, bivši šef vladinog biroa za informisanje u vladi Zorana Đinđića kaže sljedeće: Šema proizvodnje afera bila je uhodana i sastojala se iz nekoliko faza: Afera započinje izdavanjem naloga (teme) iz nekog od političko-obaveštajnih centara (vojno-policijsko-obaveštajne strukture, političke stranke, tajkuni ili mafijaško-kriminalni centri). Urednik u skladu sa nalogom koji je dobio objavljuje tekst preko koga plasira lažne informacije. Slijede reakcije na objavljeni tekst. Reaguju stranke (prije svega vladajuće). One u svojim saopštenjima razrađuju lažne informacije i na osnovu njih optužuju svoje protivnike. Ostali mediji prenose tekstove i političke reakcije. Urednička ekipa najčešće istu temu provlači kroz sve medije u kojima u tom trenutku sarađuje. Onda dolaze na red čuveni “analitičari” i novinari bliski vlasti, predstavljajući se kao objektivni i nestranački autoriteti, a u direktnoj koordinaciji sa naručiocima (nalogodavcima) “dočekuju” temu i komentarišu je u javnosti. Sve ove prethodno navedene faze rezultiraju stvaranjem afere čiji je cilj rušenje protivnika ili (kada govorimo o Liberalnom savezu) u ovom slučaju državnog neprijatelja. Većina afera stvara se prema navedenoj šemi.

U ovim šemama u Srbiji, recimo, aktuelni predsjednik Pokreta za promjene Medojević je prikazan kao analitičar koga treba pozvati da komentariše. Sve se poklapa sa vremenom kada je Medojević pisao i bio član redakcije lista “Identitet” koji je bio glasilo Zemunskog klana.

I ovako bi sjećanja navirala i navirala… Ali na žalost, većina građana Crne Gore uživa u ovakvim prizorima. Ko god želi shvatiti crnogorsko društvo on mora razmisliti o ovim činjenicama. Te činjenice su bitne za ljude kojima je stalo do toga u kakvome društvu živimo. I te činjenice im treba prenijeti. Nama ostaje da TVCG izbrišemo sa liste memorisanih kanala i uživamo u novim tehnologijama koje nam omogućavaju da za samo par sati naručimo i dobijemo na svom hard disku što god zaželimo. Ovu mogućnost u Crnoj Gori za sad ima jedva par procenata stanovništva. Tačnije ADSL penetracija prema zvaničnim podacima T-com-a iznosi (u download LIMITED varijanti) oko deset hiljada priključaka. Što je žalosno!

____________________

Ukoliko želite ostaviti komentar, kao i za sve vas koji vole ovakvu vrstu muzike moj današnji favorit je Vasco Rossi, i fenomenalna kompozicija Siamo Soli, uživajte u nastavku…

Read the rest of this entry »

Advertisements

Odmah nakon preuzimanja vlasti na Cetinju početkom 2006. godine, umjesto da Cetinje po obećanju aktuelne vlasti zasija novim sjajem predizbornih obećanja, desilo se ono na što je LSCG upozoravao. Ključni pravni akt Zakon o Prijestonici nije donesen, nego je odmah skrajnut na neodređeno vrijeme, dok je po obnavljanju nezavisnosti Crne Gore, novi ministar inostranih poslova obećanu afirmaciju Cetinja kao jednog od diplomatskih centara Crne Gore, ismijavao riječima, da strane ambasade, navodno, ne žele na Cetinje, jer tako ne bi bile u blizini ministarstava. U godinama u kojima živimo ove rečenice izazivaju malu snagu u čovjeku, jer današnji tehnološki stepen razvoja rastojanje između ministarstava i ambasada ne mjeri kilometrima, nego mentalnim barijerama. Kada se to tiče Cetinja, rastojanje je izmjereno novim diplomatskim naseljima po Podgorici. Izvođači radova će biti čuveni podgorički neimari, zbog čega su i uradili sve da cijenu bezvrijednog kvadratnog metra u Podgorici koja u kulturnom, duhovnom i obrazovnom smislu normalnom čovjeku nudi jako malo, da ne kažem – ništa, podignu na nivo Firence ili Verone. Za to vrijeme Cetinjani će se morati zadovoljiti ponovnim kupanjem iz tećica i lamica, po starim indijanskim običajima i tehnikama, nalivanja, zapiranja, upiranja i zatapanja. Eventualno da se pokrene omladinska radna akcija sa ciljem poboljšanja vodosnadbijevanja grada ili poboljšanja snadbijevanja Budve, po mogućnosti besplatno, bratski, pobratimski.

Neposredni povod današnje priče o Cetinju jeste događaj koji se upravo danas i dogodio. Cetinje, grad heroj, stara crnogorska prijestonica dobiće novu bistu. Nakon što je prije desetak godina dobila i trg Golootočkih mučenika, a preimenovala Titov trg u trg kralja Nikole, sada se bivši vođa Saveza komunista – pokreta za Jugoslaviju, aktuelni gradonačelnik, odlučio da na sred prijestonice ponovo afirmiše lik i djelo Josipa Broza Tita, apsolutnog doživotnog vladara SFRJ. Tim povodom Milovan Janković jutros je razgovarao sa Titovim unukom, koji nosi đedovo ime i istovremeno koordinira aktivnosti koje imaju za cilj afirmaciju đedovog lika i djela. Gradonačelnik Janković najavio je novo preimenovanje neke od ulica u ulicu Josipa Broza Tita, kao i izradu i parkiranje na nekom od lokaliteta biste Josipa Broza.

Kad je vjerujući u Tita grad sticao herojsko odličje oslobodilačke vojske Jugoslavije oslobodile su Cetinje od njemačke okupacije i visoko razvile trobojnu zastavu sa petokrakom. Bila je to zastava nove armije izrasle iz ratnog obračuna i revolucije koja je paralelno vođena, bilo je to za pobjednike vrijeme zanosa, entuzijazma, nade da je došla sloboda, a za druge bilo je to vrijeme ispunjeno zebnjom, strahom od progona, strahom od osvete pobjednika koja je olako birala mete.

Vjerovatno da se ni u jednom periodu crnogorske istorije nije više, ali i organozovanije pjevalo slobodi, novom dobu koje dolazi, a i ljudima koji ga donose. Njihove fotografije preplavile su zidove novih javnih institucija, uramljivane su i kao ikone držane po privatnim kućama. Ipak, kroz svu tu vrevu, svečarsku gužvu i raspoloženje, neđe u pozadini odjekivali su plotuni streljačkih vodova, kako-kad i kako-đe pokriveni odlukama novih, takozvanih narodnih sudova.

Pošto se sa Titom grad heroj nije mogao pobratimiti, a što je do sada, za mandata Jankovića urađeno ili najavljeno sa čuvenim Malim Iđošom, Sant Peterburgom, Velikim Trnovom, uz činjenicu da sem uzvratnih posjeta dosadašnja pobratimstva Cetinju nijesu donijela ništa, ostalo je da mu se podignu novi spomenici, ulice nazovu njegovim imenom i da se pokuša izdejstvovati blizina sa Titogradom. Ovu inicijativu bi Janković mogao pokrenuti kod svog partijskog druga Miomira Mugoše, apsolutnog vladara nekadašnjeg Titodraga, a današnje Podgorice.

A čuvenom portparolu lokalne uprave, najbolje bi bilo da za sljedeću sedmicu zakaže prijem kod gradonačelnika SUBNOR-u, POLITBIRO-u, Proleterijatu, nemirnim sindikalcima, Savezu pionira i omladinaca i naravno da ne zaboravi – AFŽ. SKOJ-evci se podrazumijevaju, s tim, što njihov prijem treba organizovati u maloj sali kako bi istovremeno bili pozvani i članovi udruženja Golootočana. Veliku salu treba ostaviti za naredni petak, kako bi se obratio pripadnicima UDBE i OZNE, a ne bi bilo loše da mu se na tom skupu pridruži i čuveni maršalov general Jovo Kapičić. Sumnjam da bi Jocko Marković, zakupac lokalnog stadiona, imao nešto protiv, da se skup održi na stadionu Obilića poljana, jer interesovanje za ovaj skup prevazilazi sva očekivanja. Rolling Stones-i bi molili da dođu do karte. Ali sumnjam da bi ih Marović odbio.Takođe, mislim, da ne bi bilo loše sve ove skupove osveštati. Siguran sam da bi u utrkivanju crkvenih velikodostojnika, svih crkava i vjerskih zejednica u Crnoj Gori, na kraju, o pobjedniku odlučivao foto-finiš.

____________________

Ukoliko želite ostaviti komentar, uz pjesmu “Tri put sam vidio Tita” koju izvodi Balašević, najbolje pjevajući pod balkonom sa kog se baca najviše zlatnika, uživajte u nastavku…

Read the rest of this entry »

Jutros je u dnevnoj štampi osvanula vijest o tome kako će Liberalna partija i Građanska partija u Herceg-Novom na lokalnim izborima nastupiti zajedno i kako je to samo još jedan korak na putu ujedinjenja ove dvije partije na republičkom nivou. Samo je ostalo nejasno da li će se ujediniti u građansku ili u liberalnu partiju. Možda građansku privuče sud časti Liberalne parije ili njen savjet u kome su, između ostalih, Rade Ratković, osnivač Grupe za promjene, zajedno sa Nikolom Samardžićem, Dikijem Kaženegrom, Novicom Jovovićem, Miškom Burzanom, i Zoranom Ljumovićem. Baš me čudi da Miško Burzan i Zoran Ljumović nisu pokušali da ubijede i Aca Đukanovića da im se pridruži, s obzirom da su 2002. zajednički osnovali “Urbisnovu”.

Ono što je zajedničko kada su ove dvije partije u pitanju jeste to da su uvijek i na svakom mjestu za režim odrađivale posao, kolko god je to bilo u njihovoj moći, uz punu logističku i finansijsku pomoć vlasti. Čak je i osnivački kongres Građanske partije u Baru plaćen sa računa MUP-a. Vrativši se u devedesete i presabirajući se, fond za razbijanje Liberalnog saveza Crne Gore, sigurno da nije veliki kao Eurofond Veska Barovića, ili recimo Moneta Miodraga Perovića, kao ni Atlas mont Duška Kneževića, ili je to samo vezano za pojedinačne cijene koje su sa sobom uvijek mogle povući one koji su u hijerarhiji izdaje niže kotirani. Uvijek je na crnogorskom crnom političkom tržištu dobro stajalo to zanimanje. Skoro i najprofitabilnije. Takođe, ovo je jasan znak da u ovom trenutku DPS-u ove dvije partije nijesu potrebne. U ovom trenutku DPS-u, što u svojstvu opozicionih glumaca, što u svojstvu pozicionih priljepaka nijesu potrebni, sem kao u Kotoru, kada je bilo potrebno da odborničkom flekom zakrpe eventualne pukotine.

Posmatrati ove dvije partije kao političke subjekte više je nego smiješno. Nezaboravna je izjava “doživotnog” podpredsjednika crnogorskog parlamenta Rifata Rastodera kada je usluge režimu, predsjednik Građanske partije pokušao da naplati Rastoderovom funkcijom. Tom prilikom, tačnije 1. Decembra 2003. godine, Rastoder je saopštio ono što građani Crne Gore nikad nisu željeli da prihvate: “Pavićević mora biti svjestan da je poslaničko mjesto na listi DPS-a dobio kao nagradu za određen angažman i da bi mjesto potpredsjednika parlamenta bila preskupa cijena za usluge koje je činio i čini.” Ovim je Rastoder Pavićeviću, Živkoviću i ostalim bivšim liberalima, jednostavno i prosto poručio da su oni – IZDAJNICI. Ali da kao izdajnici nijesu vrijedni pozicije koju pokriva Rastoder.

Te prema tome, Monitor je rekao da je došao red da sve bude Medeno… Hahahaha…

____________________

Ukoliko želite ostaviti komentar, kao i za sve vas koji vole ovakvu vrstu muzike moj današnji favorit je Pat Metheny Group – Are you going with me, uživajte u nastavku…

Read the rest of this entry »

Već nekoliko dana u Crnoj Gori traje priča o tome kako je počelo “objedinjavanje opozicije”. Jedino što je vrijedno pomena ovim povodom, to je lingvističko značenje pomenutog glagola i imenice. Prvo i osnovno pitanje glasi što je to objedinjavanje u političkom smislu u Crnoj Gori, a zatim neminovno – da li ima političkih subjekata koji pomenuti glagol mogu uopšte uzeti u razmatranje i iz kojih razloga.Posljednji suštinski pokušaj objedinjavanja opozicije u Crnoj Gori započeo je Liberalni savez Crne Gore, krajem jula 2003. godine. Svaka rečenica Deklaracije o zajedničkom djelovanju opozicije izigrana je, a s druge strane kraj zajedničkog djelovanja opozicije politički pismenim građanima Crne Gore trebao je ukazati na činjenicu da je najveći broj opozicionih lidera minirao zajedništvo direktno za račun vladajuće oligarhije. Građani su odbili da povjeruju svojim očima. Tekst Deklaracije bio je digitalno precizan i glasio je:

… Opozicione stranke se obavezuju da će posredstvom stalnih međusobnih komunikacija, konsultacija i dogovora težiti da u političkom djelovanju, dostignu i ostvare najviši mogući stepen zajedničke političke akcije usmjerene na stalno slabljenje i konačan silazak sa vlasti aktuelnog antidemokratskog, antireformskog, kriminogenog i koruptivnog režima koji djeluje u Crnoj Gori u vidu koalicije DPS–SDP, čime će se uspostaviti demokratska i odgovorna vlast koja će raditi u interesu Crne Gore i njenih građana. Stranke izražavaju čvrsto zajedničko uvjerenje da je aktuelni režim iz jednog policijskog, ratno-profiterskog centra, a posredstvom onih organizacija, pojedinaca i medija, koji su prihvatili da budu korumpirani, uporno radio na ekstremizaciji razlika koje su objektivne i postoje u Crnoj Gori, a odnose se na sagledavanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Crne Gore…

Već danas se vidi da od jedinstva, zajedničkog dogovora, strategije pa ni samih susreta ne dolazi, osim u medijima koje kontroliše vlast (čitaj u svim medijima). Ključno političko pitanje koje se nameće opoziciji prije prvih izbora (predsjedničkih u januaru 2008. godine) jeste pitanje donošenja Ustava. Na tom pitanju Crna Gora je potpuno razjedinjena na polove, kao i uvijek. Opozicija takođe, po pitanju crkve, jezika, nacionalnih manjina i naroda konstituenata. Na istom principu je i 2003. godine opozicija razjedinjena. Osnivač današnjeg Pokreta za promjene, tadašnji ministar obrazovanja Slobodan Backović donio je odluku da se preimenuje zvanični jezik u maternji. Današnja Srpska lista, tada, napušta opoziciju u protestima vezanim za Deklaraciju i okreće se borbi za srpski jezik. Jedini dobitnik – vlast. Tehnički realizovala – tadašnja Grupa za promjene i Srpska narodna stranka. A maternji je jezik, jezik kojim se govori u Sivoj zoni. U DPS-u se govori jezikom gole vlasti i novca.

… Stranke izražavaju čvrsto zajedničko uvjerenje da će aktuelni režim u narednom periodu pojačati aktivnosti u navedenom smislu i svim silama se truditi da već viđenim mehanizmima i scenarijima proizvede atmosferu međusobnih nesuglasica, trvenja pa i otvorenih sukoba, kao posljednju liniju odbrane najkrupnijih interesa klana na vlasti…

Sve aktivnosti su danas na sceni. Orlov let. Živkovićevih par kotorskih feštađuna u lokalnom parlamentu se čude što ih ne primaju u opoziciju, zavaljene u lokalne kotorske fotelje od vlastele, a sve s pogledom na prekrasnu uvalu Trsteno. Nezaboravan film o sramotnoj prodaji zaleđa Trstena koji je urađen u produkciji “Obale”, a emitovan na TVIN kojom upravlja Đukanovićev kum Vuk Rajković. Simboličnoga li imena – “Obala” koja je privatizovana od strane Koče Pavlovića, a osnovana parama američkih poreskih obveznika, uvjerenih da je njihov novac otišao na promicanje demokratije u nekoj svijetskoj zabiti. Medojević je tada uvjeravao građane da je nakon što je LSCG bio “klozet sa Tuškog puta”, koji mu duguje dva glasa, zajedno sa opozicijom koja pokušava da se ujedini tada bio jedino što je gore od vlasti. Prije par dana sa njegovog sastanka sa šefom SNP-a svi mediji su obavijestili – “od DPS i SDP-a nema gorih”. A ipak glumi kohezioni faktor, uz Backovića koji je još uvijek u vladi. Naravno, dok Miodrag Lekić čeka da ga pozovu, zavaljen u svoje ćutanje o Marovićevim milanskim večerima. Zavod za izgradnju Budve pod kontrolom je šefa SNP-a privatizovan baš te 2003. godine kad je isti taj današnji šef SNP-a uradio sve što je bilo u njegovoj moći da realizuje politički cilj Svetozara Marovića. Cijena je plaćena. Svi su bili protiv ujedinjenja, osim Liberala, koji su umjesto ujedinjenja dobili potvrdu svojih najcrnjih slutnji.

… Pozivamo sve građane, političke, nevladine i sindikalne organizacije, kao i nezavisne medije koji dijele ovo uvjerenje, da se pridruže našem naporu stvaranja Crne Gore u kojoj razlike neće proizvoditi konflikte…

Kada su Liberali pozivali 2003, ne da se nisu pridružili nego su u stopu pratili dirigentsku palicu Medojevićevih pametnjakovića. Prva okupljanja te 2003. godine poklopila su se sa nesrćnim svršetkom Duška Jovanovića. Ubijen je ispred redakcije lista Dan, čiji je bio direktor i glavni i odgovorni urednik. Protesti opozicije jedva da su objavljivani na stranicama istog medija. Monitor pod kormilom Miodraga Perovića čerečio je opoziciju i gasio nadu gdje god je imao uticaja. Bulatoviću poručivao da će mu dovesti desetine intelektualaca ako se SNP okrene nezavisnoj Crnoj Gori, dok je urednik Monitora Esad Kočan imao obaveza u Savjetu RTCG. Za ekstra platu od oko 500 Eura gradio je sa svojim kolegama zdanje koje se danas može pohvaliti da je najgori Javni servis u regionu. Najbliži Marovićev rođak Miško Vučinić direktor RTVCG iz vremena “Nove parlamentarne većine” nakon osvajanja vlasti 2002. godine odlazi za Njemačku u diplomatsku misiju po partijskoj direktivi – za nagradu, naravno. Ipak, prije desetak dana, suprotno svim medijskim zakonima države Crne Gore, ponovo se vratio u Upravni odbor. Repetitio est mater studiorum, a i biće da ga “mrze profesori”. Zaključak tadašnjeg poziva bio je – muk. Zaključak današnjeg poziva niko i ne čuje. Radi se po terenu. Još se čeka da knez od Trstena da svoju saglasnost zajedno sa članovima savjeta svoje stranke, Miodragom Burzanom i Zoranom Ljumovićem, koji su 8. Avgusta 2002. godine zajednički sa Acom Đukanovićem osnovali firmu “Urbisnova”.

… Stranke se obavezuju da će učiniti sve da postojeća opoziciona vlast u trinaest crnogorskih opština bude efikasna, stabilna i pozitivan primjer funkcionisanja lokalne samouprave. Stranke potpisnice će se zalagati za realizaciju programa ekonomske obnove Crne Gore, rješavanje problema siromaštva sa kojim su suočeni građani Crne Gore, uspostavljanje vladavine prava, reformu ukupnog državnog i pravosudnog sistema, borbu protiv organizovanog kriminala, kao i projekat integrisanja Crne Gore na svim nivoima. Pri tome će nuditi razrađene projekte i konkretna rješenja…

Još kako, samo se čekao okidač pa da se sve sruši. SNP je izazvao krizu vlasti u svim gradovima u kojima je vršio vlast sa LS-om. Za Budvu je bio zadužen današnji predsjednik SNP-a. Lijepa nagrada – nema što. Vjerovatno je dogovorena na nedjeljnim roštiljanjima na imanju Marovića. Uz Zavod za izdragnju Budve, čisto da se nađe, đavolu ne trebalo. SNS se prvi vratio u parlament i to se nekako poklopilo sa odlaskom njenog lidera Andrije Mandića na molitveni doručak kod porodice Bush. Narodnu stranku namjerno ne spominjem. Njen potpredsjednik Vojin Lazarević i dalje, još od koalicija “Da živimo bolje” uvozi električnu energiju za potrebe građana Crne Gore. Ovih dana u Srbiji su podnijete krivične prijave protiv bivših direktora srpskog EPS-a zbog osnovane sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj u poslu sa firmama EFT (Energy Financing Team) i Interfejs (Interface), registrovanim u Velikoj Britaniji, na štetu EPS-a i obogatili se. U kompaniji EFT radili su srpski biznismeni Vojin Lazarević i Vuk Hamović. Firma EFT je najveći trgovac strujom u jugoistočnoj Evropi, a njeno sjedište je u Londonu. Monopol na tržištu Crne Gore obezbijedila je koalicija “Da živimo bolje” ili izdaja “Narodne sloge”. Ili je to jedno te isto – svejedno!Rušenjem principa iz Deklaracije Crna Gora je pogubila svaku nadu. Za svo to vrijeme, recimo, samo Vesko Barović, prvi do prvog, postao je većinski vlasnik Eurofonda čiji portfelj danas na tržištu hartija od vrijednosti vrijedi oko 282 miliona Eura. A ostali kumovi, ohoho, pa nije Crna baš tako mala, bilo je za svakog po nešto. A i dalje je prekrasna. Na žalost – mnogo bolja od njenih građana, sviđelo se to nekome ili ne.

____________________

Ukoliko želite ostaviti komentar, kao i za sve vas koji vole ovakvu vrstu muzike moj današnji favorit je Peter Gabriel i pjesma Here Comes The Flood, uživajte u nastavku…

Read the rest of this entry »

Encyclopædia Britannica

In History, December 28
Britannica1065: West- minster Abbey opened. Westminster Abbey, a London church, was consecrated and opened this day by Edward the Confessor. It became the site of coronations and other ceremonies of national significance in England. The present-day church, replaced in 1245, stands just west of the Houses of Parliament in the Greater London borough of Westminster.

Riječi

July 2007
M T W T F S S
    Aug »
 1
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
3031  

Broj posjeta stranicama:

  • 167,785 hits

Profile, Network & E-mail

Aleksic Wordpress's Facebook profile

E-mail

%d bloggers like this: