NIN

Poštovana redakcijo,

U NIN-u broj 3084, u autorskom članku Filip Vujanović je napisao da je politika LSCG-a bila takva da “Crna Gora treba da gradi dobre odnose sa svima osim sa Srbijom”. Takav falisifikat je neviđen, čak napisan i od Vujanovića. Istina je upravo suprotna. LSCG je uvijek bio, i riječju i djelom, za najbližu saradnju Crne Gore i Srbije i Crnogoraca i Srba u samoj Crnoj Gori. Čak što više, Vujanović i njegova partija su često denuncirali LSCG kao “četničke saradnike” upravo zbog saradnje sa Srbima u Crnoj Gori.

Iako je grubost falsifikata nevjerovatna, Vujanovićeva želja da prikaže LSCG kao antisrpsku partiju ne iznenađuje. Komunisti, punih 65 godina od kada su na vlasti u Crnoj Gori, bilo u svojoj neprikrivenoj KPJ/SKJ fazi ili ukriveno u kriptokomunističko-mafijaškoj DPS fazi, koriste se produbljivanjem podjela između Srba i Crnogoraca kao jednim od najvažnijih načina da tu vlast zadrže.

I Narodnom Slogom, koalicijom Narodne stranke i LSCG-a, a i kasnije, liberali su razbili mit o netrpeljivosti Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori. Razbivši taj mit najozbiljnije su ugrozili sami temelj DPS vladavine i stekli status nepomirljivog protivnika kriptokomunista.

LSCG je uvijek insistirao da se ni jedan problem u Crnoj Gori ne može riješiti ako i Srbi nisu punopravno uključeni u njegovo rješavanje. Takav stav liberala je proizalazio iz samih načela na kojima je LSCG bio postavljen. Za liberale je isključivanje Srba bila diskrimnacija jadnako kao isključivanje i bilo kog drugog.

Upravo je DPS na čelu sa Đukanovićem, Vujanovićem i Marovićem proizveo najprimitivnije antisrpstvo po modelu istovjetnom onom kojim se Milošević obračunavao sa drugim nacijama. Moram napomenuti, u ovako podijeljenim ulogama koje nijesu prirodno, već naprotiv grubo nametnuto stanje, jako važnu ulogu igraju i pojedini lideri srpskih stranaka u Crnoj Gori. Oni iz njima znanih razloga fokusiraju probleme isključivo na identitetska pitanja. Upravo je to formula za odbranu režima pri čemu će dežurni branioci srpstva u Crnoj Gori svojom iskrivljenom političkom optikom fokusirati probleme, na žalost, u onom pravcu koji odgovara režimu. Vlast će se na taj način prikazivati zaštitnikom Crne Gore i “crnogorstva”, kao što su nekada glumili zaštitnike “srpstva” (u vrijeme služenja Miloševiću), a u suštini je to nekontrolisana, nedemokratska vlast duboko impregnirana sa balkanskom mafijom. Zato je LSCG 2005. godine otišao u aktivan bojkot, zamrzavajući svoj politički rad, jer u Crnoj Gori, ni na današnji dan februara 2010, kao ni u posljednjih 20 godina ne postoji ni minimum demokratskih uslova za bavljenje politikom.

Grubost Vujanovićevog falisifikata pokazuje da DPS u ‘zamrznutom’ LSCG-u vidi opasnost zato što su liberali dokazali da je saradnja Srba i Crnogoraca ne samo moguća nego i potpuno prirodna. Za ovakve riječi Vujanović bi u Crnoj Gori bio ismijan. Očigledno računa da je javnost u Srbiji manje upućena.

Aleksandar Aleksić
Bivši gradonačelnik Cetinja

Advertisement