Monitorov prajmus

Iako je Slovenija iz Yugoslavije izašla prva, i prva pristupila EU, nije ostala imuna na tajkunizaciju. Mjera pokušaja stvaranja tamošnjeg feuda jako brzo je umanjena tako što su američki konsultanti potapšani po ramenu i ispraćeni uz “zahvalnicu”. Uvođenje finansijske policije i poništavanje menadžerskih otkupa izvedenih bankarskim kreditima neke su od radikalnih mjera koje predlažu poslanici slovenačkog parlamenta na vanrednoj sjednici o koncentraciji kapitala i “tajkunskoj privatizaciji”. Pazite, sjednica o “Koncentraciji Kapitala i Tajkunsoj Privatizaciji”. Možete li da zamislite Krivokapića, Rastodera i Stijepovića kako presabiraju skupštinski dnevni red o onome o čemu mi na ovom mjestu iz bloga u blog raspravljamo. Prije će se Haleva zabosti u planetu Zemlju nego što će se tako nešto desiti.

Slijetanje Feniksa na Mars i otkriće Toma Mičela, sa odsijeka za Učenje mašina univerziteta “Karnegi Melon” u Pitsburgu o kom piše najnoviji broj časopisa “Sience”, a koji su osposobili kompjuter da “čita” misli ljudi skeniranjem njihovog mozga dok razmišljaju o određenim stvarima, nije spriječilo kuma Brkovića u novom poslovnom poduhvatu. Srca Pljevljaka u narednom periodu, naravno, uz tržišnu nadoknadu, grijaće upravo on. Ne Mičel – nego Brković, “Sa kompanijom Vektra – Jakić postigli smo načelan dogovor o zajedničkoj izradi projektne dokumentacije ekonomske opravdanosti rekonstrukcije postojeće kotlarnice, za potrebe sistema toplifikacije grada“, saopštio je gradonačelnik Pljevalja, Filip Vuković. Tendere i tržišnu utakmicu za dobijanje ovog posla niko i ne pominje. Za očekivati je da im ovo neće proći – neće dozvoliti opozicija. Opet mi se okreće stomak.

“Opasan je znak kad čovjek (Đukanović) s tolikom količinom moći ima potrebu da likvidira i posljednje ostatke kritičke svijesti u društvu” – rekao je Miodrag Perović, otvarajući novu sezonu sopstvenih uvodnika u Monitoru. Dok ga je u hladovini CKB-a grijalo sunce “prajmusove” finansijske vatre nije imao dilemu da li da se obračunava sa onima koji su Crnu Goru pokušali učiniti normalnom zemljom. Naprotiv, mnogima je ogadio Crnu, mahom, do kosti… Pogotovo onima čija je kritička svijest vukla naprijed od početka devedesetih i do, i nakon, 1997-e, kad je Perović prišao prajmusu u skute i obezbijedio sebi komadiće moći. Ali iste te – prajmusove. Iz istog mu je i sestra Milka postala najjačom ličnosti u finanasijskom sektoru Crne Gore po mišljenju većine novinara koje je CG Ekonomist anketirao. Kritičku svijet sa kojom se Perović obračunavao zajedno sa prajmusom i za prajmusov interes danas treba zaboraviti. U njihovim pisanijama niđe nema Liberalnog saveza Crne Gore. Nije teško odgovoriti na pitanje, zbog čega je to tako.

Naime, treba zaboraviti ko je od 1997. do danas tukao liberale po Nikšiću, hapsio po Cetinju, tukao u Hotelu “Crna Gora”, ostavljao ih bez posla, uništavao Cetinje, prodavao se, prodavao kompletne partije koje je DPS rađao iz LSCG-a u porođajnim mukama u kojima je jedna od dežurnih babica bio upravo Miodrag Perović. Prije par dana u srpskoj štampi pojavio se jedan jako zanimljiv oglas. “Stranku Nova Vojvodina, nastalu krajem 2002. godine, njen osnivač Ratko Konstantinović želi da proda.” Miodrag Perović nije oglašavao prodaju intelektualaca. U toliko je Konstantinović korektniji. Sa kopljem u ruci najdalje ide Milan Popović saopštavajući da postoji “ozbiljna indicija da na djelu imamo organizovani kriminal na čelu sa predsjednikom Vlade, koji raspolaže sa ekstremnim oblicima moći”.

Opoziciju u Crnoj, poslije Medojevića, “fantastične četvorke”, itd, sada objedinjava Srđan Milić. Onako medijski – da svi vidimo, kako oni vrijedno i uporno rade. Malko čudno pristupa tom poslu, i to tako što je prihvatio Marovićevu “ruku” i u Budvi delegirao u bordu direktora najjačeg crnogorskog preduzeća koje gazduje zemljom koja je u vlasništvu SO Budva, svog lokalnog šefa partije Veska Markovića koji je to veselo prihvatio, uz zanimljivu mjesečnu apanažu. Prethodno mu je u Kolašinu sa DPS-om koalirao kompletan partijski odbor, a bivši savezni premjer Dragiša Pešić glasovima DPS-a ušao u državnu revizorsku kuću. Lagano privlašćivanje SNP-a, još od kada su po nalogu DPS-a predali vlast u četiri grada, koju su pretodno teško osvojili sa liberalima, nastavlja se. Naravno, ključ je tada ležao u Marovićevom feudu i u želji da se LS nakon neuspješnog “lova” iz Aprila 2001-e, sada konačno vođen “poštenjačinom” od Trstena preda Đukanoviću na tacnu. Sve uz medijsku podršku Obale (Koče Pavlovića, portparola PZP), Monitora, Antene M, Medojevića, Vijesti i ostalih.

Prije nekoliko dana, kako nas obavještava Branka Plamenac iz Perovićevog Monitora, desila se i trka glisera “Class 1 Hipo Group Montenegrin – Gran Prix”. Sudeći po pisanju Plamenac, i gosti su bili Class 1, Vujanović, Nenezić, Marović, te američki ambasador Roderik Mur. A onda u nedostatku suprotnog polariteta, Plamenac saopštava da je “za ukupan dojam tokom ovog velikog događaja obezbijeđen dolazak nekoliko desetina prijateljica noći, Brazilki, Finkinja, Ruskinja. Neki kažu i čitav avion” – saopštava vrcava Plamenac. Vjerovano se tu skriva glavni razlog ne dolaska Ranka i Raška Krivokapića. Pardon Raška Konjevića, koji je neviđenom “ekvilibristikom” uspio da klonira šefovu frizuru, na Cetinju poznatu kao “dvadeset do četiri”, zbog pozicije kazaljki na onim starim budilnicima.

Naravno, nakon skraćenja kosice sve se pretvara u 14:45h. Šalu na stranu.

Pitanje nijemih posmatrača, koji ne žele da učestvuju u borbi za bolju Crnu Goru, dovelo je do današnjeg stanja. Onima koji su i nešto vidjeli Miodrag Perović je pomogao da od 1997-e na ovamo ne vide ništa. Da se njihov otpor pacifikuje i da se Crna Gora preda na upravljanje Porodici.

Nivo ne mirenja sa monotonijom pljačke i bezizlazom zanimljivo je opisao jedan srpski bankar, praveći poređenje sa slučajem nedavno uhapšenog Austrijanca Josefa Fricla, koji je zatvorio svoju kćerku Elizabetu u podrum kuće, u gradiću Amštetenu, i godinama je silovao, da bi iz tog nasilnog incestnog odnosa nastalo šestoro djece koja su, nakon otkrivanja zločina i hapšenja monstruma, stavljena pod poseban tretman ljekara. Malo je onih koju su u moru objavljenih podataka primijetili, izjavu koju je dao izvjesni Sep Lejtmer, bivši stanar Friclove kuće. Dakle, stanar te kuće, koji je živio od 1990. do 1994. godine u sobi iznad podruma gdje se zločin događao, priznao je da je znao da monsrtum zlostavlja svoju kćerku, čuo je krike i zapomaganja, ali je okrenuo glavu uz obrazloženje: “Nisam želio da se miješam. Nisam želio da me izbace iz sobe. Gledao sam svoja posla.“ Problem savremene civilizacije izražen je u ovom obrazloženju podstanara monstruma. Jer on stvarno jeste podstanar monstruma. Saučesnik u zločinu.

Pitanje se samo nameće – ko su sve crnogorski saučesnici? O “silovateljima” Monitor super piše – ovih dana…

________________

U nastavku možete komentarisati i preslušati jednu pjesmu koja me mislima vraća direktno na srednju skolu i gimnazijske dane na Cetinju. Metallica i “Fade to Black”, uživajte…