Televizija nula

S vremena na vrijeme pratim satelitski program Televizije Crne Gore i najčešće ostajem sleđen kvalitetom onoga što se na programu da vidjeti. Informativni progam je potpuno kontrolisan, bez ikakvog istraživačkog novinarstva i bez ikakve inicijative koja bi i u najmanjim naznakama mogla sličiti javnim servisima regiona jugoistočne Evrope. Hrvatska je u tom smislu najdalje odmakla. Što se tiče TVCG umjesto da bude bastion odbrane javnosti od gluposti koja joj se servira od strane vlasti, državna TV je oružje u rukama iste te vlasti, a protiv zdravog razuma građana.Udarni dnevnik pokrivaju mumificirani likovi prezentatorki koje samo prepričaju ono što agencija Mina za taj dan smatra da je bitno za građane Crne Gore. Inače, prezentatorke su čašćene uredničkim pozicijama i svaka po na osob daje svoju notu Dnevniku. Od ostalih emisija familija Darka Šukovića, crnogorske Žive istine, apsolutnog svjetskog rekordera u intervjuima sa Đukanovićem nekoliko sati pred izbornu šutnju, vodi emisiju Pečat…

Problem političke kontrole koji je trebao biti riješen novim medijskim zakonima samo je ojačao pozicije tajkuna u državnoj TV. Danas se više na, davno usvojene, zakone niko i ne obazire, a zakona se sasvim sigurno niko i ne sjeća. Rođaci prvih u liniji srodstva sa državnim i partijskim funkcionerima ne smiju biti zastupljeni u Savjetu i UO TVCG. Koga je za to briga uopšte. Godinama je funkciju u savjetu pokrivala šefica medijskog pula izbornih kampanja DPS-a Radmila Vojvodić, rođena sestra bivše gradonačelnice Bara, današnje ambasadorke Crne Gore u Srbiji. Brat od tetke Svetozara Marovića, inače bivši portparol vlade i njen bivši generalni sekretar Miodrag Vučinić ponovo se vratio na funkciju u TV, što može biti indikator da će se sa njim vratiti i “Saradnice pored bubnja” iz “kultne” (lutrija) emisije za narodne mase – Top Voley.

Radojka Rutović je glavna i odgovorna urednica TVCG, inače, rođena sestra Željka Rutovića, bivšeg portparola DPS-a, bivšeg (možda i još uvijek aktuelnog) zamjenika ministra kulture i medija. Rutović je poznat kao čitač saopštenja DPS-a u kojima je, recimo, da ne trepne, krajem decembra 2003. godine, i ko zna koliko puta ponovo, znao izjaviti kako između Bulatovićevih radikala tj. lidera SNP i Perovićevih radikala, tj. lidera LSCG ne postoje suštinske razlike.

Dok je LSCG pokušavao iznaći i najmanji mogući model po kome bi bilo moguće objediniti opoziciju u djelovanju za promjene u crnogorskom društvu, za to vrijeme vlast je radila sve kako bi od bivših liberala stvorila sedam-osam paralelnih “liberalnih saveza”, u skladu sa proklamovanom partijskom direktivom o LSCG-u kao državnom neprijatelju no.1. Ne blijedi ni ono kada je TVCG u udarnom reklamnom terminu prije i poslije drugog dnevnika (inače najgledanije informativne emisije u CG svih vremena) tri dana za redom emitovala oglas u kojem se navodi da se pozivaju bivši članovi LS na skupštinu i koktel u, kako je navedeno, pet do 12 da obnove LS, uz poruku “Liberalni savez liberalima”. Tako se vodio specijalni rat protiv LSCG punih 15 godina.U zemljama u okruženju na ove probleme se ukazuje, o njima se pišu knjige, govori sa stručne strane, posmatra se fenomenološki i naravno postoji javnost koja na to reaguje. Veliki finansijski lobiji svaki iz svog ugla priča priču o tome, ali s obzirom da su suprostavljeni, tako istina isplivava mnogo lakše, jer svako pokušava da je guši svojim rukama, a kad nema koordinacije, dešava se prasak. U Crnoj Gori postoji samo jedan finansijski lobi, i postoje obični građani, a oni se, u ogromnoj većini, utrkuju kako da se tom lobiju približe i pokupe mrvice za koje smatraju da pripadaju njima, plaćajuči ih svojom beskonačnom lojalnošću i sluganstvom.

Tužno je da crnogorski građani ne znaju da recimo u Srbiji priča o stvaranju lažnih afera nije nikakva tajnost, kao i o tome koliku i kakvu ulogu u svemu tome igraju mediji. U svojoj knjizi, bivši šef vladinog biroa za informisanje u vladi Zorana Đinđića kaže sljedeće: Šema proizvodnje afera bila je uhodana i sastojala se iz nekoliko faza: Afera započinje izdavanjem naloga (teme) iz nekog od političko-obaveštajnih centara (vojno-policijsko-obaveštajne strukture, političke stranke, tajkuni ili mafijaško-kriminalni centri). Urednik u skladu sa nalogom koji je dobio objavljuje tekst preko koga plasira lažne informacije. Slijede reakcije na objavljeni tekst. Reaguju stranke (prije svega vladajuće). One u svojim saopštenjima razrađuju lažne informacije i na osnovu njih optužuju svoje protivnike. Ostali mediji prenose tekstove i političke reakcije. Urednička ekipa najčešće istu temu provlači kroz sve medije u kojima u tom trenutku sarađuje. Onda dolaze na red čuveni “analitičari” i novinari bliski vlasti, predstavljajući se kao objektivni i nestranački autoriteti, a u direktnoj koordinaciji sa naručiocima (nalogodavcima) “dočekuju” temu i komentarišu je u javnosti. Sve ove prethodno navedene faze rezultiraju stvaranjem afere čiji je cilj rušenje protivnika ili (kada govorimo o Liberalnom savezu) u ovom slučaju državnog neprijatelja. Većina afera stvara se prema navedenoj šemi.

U ovim šemama u Srbiji, recimo, aktuelni predsjednik Pokreta za promjene Medojević je prikazan kao analitičar koga treba pozvati da komentariše. Sve se poklapa sa vremenom kada je Medojević pisao i bio član redakcije lista “Identitet” koji je bio glasilo Zemunskog klana.

I ovako bi sjećanja navirala i navirala… Ali na žalost, većina građana Crne Gore uživa u ovakvim prizorima. Ko god želi shvatiti crnogorsko društvo on mora razmisliti o ovim činjenicama. Te činjenice su bitne za ljude kojima je stalo do toga u kakvome društvu živimo. I te činjenice im treba prenijeti. Nama ostaje da TVCG izbrišemo sa liste memorisanih kanala i uživamo u novim tehnologijama koje nam omogućavaju da za samo par sati naručimo i dobijemo na svom hard disku što god zaželimo. Ovu mogućnost u Crnoj Gori za sad ima jedva par procenata stanovništva. Tačnije ADSL penetracija prema zvaničnim podacima T-com-a iznosi (u download LIMITED varijanti) oko deset hiljada priključaka. Što je žalosno!

____________________

Ukoliko želite ostaviti komentar, kao i za sve vas koji vole ovakvu vrstu muzike moj današnji favorit je Vasco Rossi, i fenomenalna kompozicija Siamo Soli, uživajte u nastavku…

Cetinje Titograd

Odmah nakon preuzimanja vlasti na Cetinju početkom 2006. godine, umjesto da Cetinje po obećanju aktuelne vlasti zasija novim sjajem predizbornih obećanja, desilo se ono na što je LSCG upozoravao. Ključni pravni akt Zakon o Prijestonici nije donesen, nego je odmah skrajnut na neodređeno vrijeme, dok je po obnavljanju nezavisnosti Crne Gore, novi ministar inostranih poslova obećanu afirmaciju Cetinja kao jednog od diplomatskih centara Crne Gore, ismijavao riječima, da strane ambasade, navodno, ne žele na Cetinje, jer tako ne bi bile u blizini ministarstava. U godinama u kojima živimo ove rečenice izazivaju malu snagu u čovjeku, jer današnji tehnološki stepen razvoja rastojanje između ministarstava i ambasada ne mjeri kilometrima, nego mentalnim barijerama. Kada se to tiče Cetinja, rastojanje je izmjereno novim diplomatskim naseljima po Podgorici. Izvođači radova će biti čuveni podgorički neimari, zbog čega su i uradili sve da cijenu bezvrijednog kvadratnog metra u Podgorici koja u kulturnom, duhovnom i obrazovnom smislu normalnom čovjeku nudi jako malo, da ne kažem – ništa, podignu na nivo Firence ili Verone. Za to vrijeme Cetinjani će se morati zadovoljiti ponovnim kupanjem iz tećica i lamica, po starim indijanskim običajima i tehnikama, nalivanja, zapiranja, upiranja i zatapanja. Eventualno da se pokrene omladinska radna akcija sa ciljem poboljšanja vodosnadbijevanja grada ili poboljšanja snadbijevanja Budve, po mogućnosti besplatno, bratski, pobratimski.

Neposredni povod današnje priče o Cetinju jeste događaj koji se upravo danas i dogodio. Cetinje, grad heroj, stara crnogorska prijestonica dobiće novu bistu. Nakon što je prije desetak godina dobila i trg Golootočkih mučenika, a preimenovala Titov trg u trg kralja Nikole, sada se bivši vođa Saveza komunista – pokreta za Jugoslaviju, aktuelni gradonačelnik, odlučio da na sred prijestonice ponovo afirmiše lik i djelo Josipa Broza Tita, apsolutnog doživotnog vladara SFRJ. Tim povodom Milovan Janković jutros je razgovarao sa Titovim unukom, koji nosi đedovo ime i istovremeno koordinira aktivnosti koje imaju za cilj afirmaciju đedovog lika i djela. Gradonačelnik Janković najavio je novo preimenovanje neke od ulica u ulicu Josipa Broza Tita, kao i izradu i parkiranje na nekom od lokaliteta biste Josipa Broza.

Kad je vjerujući u Tita grad sticao herojsko odličje oslobodilačke vojske Jugoslavije oslobodile su Cetinje od njemačke okupacije i visoko razvile trobojnu zastavu sa petokrakom. Bila je to zastava nove armije izrasle iz ratnog obračuna i revolucije koja je paralelno vođena, bilo je to za pobjednike vrijeme zanosa, entuzijazma, nade da je došla sloboda, a za druge bilo je to vrijeme ispunjeno zebnjom, strahom od progona, strahom od osvete pobjednika koja je olako birala mete.

Vjerovatno da se ni u jednom periodu crnogorske istorije nije više, ali i organozovanije pjevalo slobodi, novom dobu koje dolazi, a i ljudima koji ga donose. Njihove fotografije preplavile su zidove novih javnih institucija, uramljivane su i kao ikone držane po privatnim kućama. Ipak, kroz svu tu vrevu, svečarsku gužvu i raspoloženje, neđe u pozadini odjekivali su plotuni streljačkih vodova, kako-kad i kako-đe pokriveni odlukama novih, takozvanih narodnih sudova.

Pošto se sa Titom grad heroj nije mogao pobratimiti, a što je do sada, za mandata Jankovića urađeno ili najavljeno sa čuvenim Malim Iđošom, Sant Peterburgom, Velikim Trnovom, uz činjenicu da sem uzvratnih posjeta dosadašnja pobratimstva Cetinju nijesu donijela ništa, ostalo je da mu se podignu novi spomenici, ulice nazovu njegovim imenom i da se pokuša izdejstvovati blizina sa Titogradom. Ovu inicijativu bi Janković mogao pokrenuti kod svog partijskog druga Miomira Mugoše, apsolutnog vladara nekadašnjeg Titodraga, a današnje Podgorice.

A čuvenom portparolu lokalne uprave, najbolje bi bilo da za sljedeću sedmicu zakaže prijem kod gradonačelnika SUBNOR-u, POLITBIRO-u, Proleterijatu, nemirnim sindikalcima, Savezu pionira i omladinaca i naravno da ne zaboravi – AFŽ. SKOJ-evci se podrazumijevaju, s tim, što njihov prijem treba organizovati u maloj sali kako bi istovremeno bili pozvani i članovi udruženja Golootočana. Veliku salu treba ostaviti za naredni petak, kako bi se obratio pripadnicima UDBE i OZNE, a ne bi bilo loše da mu se na tom skupu pridruži i čuveni maršalov general Jovo Kapičić. Sumnjam da bi Jocko Marković, zakupac lokalnog stadiona, imao nešto protiv, da se skup održi na stadionu Obilića poljana, jer interesovanje za ovaj skup prevazilazi sva očekivanja. Rolling Stones-i bi molili da dođu do karte. Ali sumnjam da bi ih Marović odbio.Takođe, mislim, da ne bi bilo loše sve ove skupove osveštati. Siguran sam da bi u utrkivanju crkvenih velikodostojnika, svih crkava i vjerskih zejednica u Crnoj Gori, na kraju, o pobjedniku odlučivao foto-finiš.

____________________

Ukoliko želite ostaviti komentar, uz pjesmu “Tri put sam vidio Tita” koju izvodi Balašević, najbolje pjevajući pod balkonom sa kog se baca najviše zlatnika, uživajte u nastavku…